Sjećanje na šejha, šehida i vođu kavkaskih mudžahida Abdul-Halima Sajdulajeva

507

Prije četiri godine, 17. juna 2006. godine, Abdul-Halim Sajdulajev je zajedno sa pet mudžahida pristigao u grad Argun, da bi se susreo sa nekim od emira mudžahida. Kako se pokazalo poslije, auto sa Abdul-Halimom, koje je pristiglo na privatni posjed u jednom od naselja Arguna, privuklo je pažnju vođe gradskog odjela FSB-a, smještenog u Argunu.


Otprilike u isto vrijeme, u sljedećih 15-ak minuta, okupatori i lokalni podanici su odlučili da izvrše takozvanu “operaciju čišćenja”. Ruski okupator, u društvu sa svojim lokalnim podanikom, poslan je da provjeri kuću, gdje je se automobil zaustavio. Ušli su u dvorište kuće i pričali sa vlasnikom. Sumnjali su da nešto nije u redu. Međutim, vlasnik kuće je uspio da ubjedi lokalnog podanika da je bolje da ne poduzimaju bilo kakvu akciju, jer u suprotnom bi moglo doći do mnogo žrtava.

Nakon toga, mudžahidi sa šejhom Abdul-Halimom su uletili u automobil kako bi napustili kuću. Ali u zadnjem momentu ruski okupator je krenuo prema autu, uzvikujući: “Vidim samo jednog čovjeka, sada ćemo brzo završiti sa njim”, te je pokušao otvoriti vrata od auta. Kao odgovor, pogođen je u glavu. Nakon toga je došlo do žestoke razmjene vatre.

Rusi i njihove sluge su doveli jedinice na mjesto pucnjave. Mudžahidi sa šejhom Abdul-Halimom su zauzeli odbrambene položaje iza temelja nedovršene kuće. Žestoka borba je trajala nekoliko sati.

Prema izjavi učesnika borbe, šejh Abdul-Halim se podigao za malo da bi pripucao, te u tom momentu metak ga pogađa u sljepoočnicu. Odmah je poginuo. Nije zadobio nikakve druge povrede.

Mudžahidi su se borili oko sat vremena, a zatim su krenuli u probijanje obruča. Niko od mudžahida nije bio ranjen. Učesnici borbe su izjavili da smatraju da su eliminisali dva ruska okupatora i 4 njihova podanika (veliki broj ranjenih nije spomenut), među kojima je bio šef FSB-a, koji je primjetio automobil kako ulazi u dvorište kuće.

Međutim, žrtve okupatora i njihovih podanika su, prema informacijama od stanovnika tog naselja, bile mnogo veće.

Iz sjećanja novinara Ahmeda Sardalija

»Mi se sa šejhom Abdul-Halimom nismo samo poznavali, već smo bili komšije. Abdul-Halim je mlađi od mene 8 godina i odrastao je pred mojim očima. U mom sjećanju, on će ostati kao dječak koji sjedi kraj kanala za navodnjavanje i sa štapom kupi svakog neopreznog insekta, vadeći ga iz vode. “Dječače, šta radiš to?” – okrenuli bi se ka njemu. Dječak bi smjelo odgovorio: “Štitim Allahova stvorenja”.

Osjetljiv za svoje godine, nije na svijet gledao dječijim očima, u kojima se mogla vidjeti mudrost odraslog čovjeka kako svijetli u njima. Abdul-Halim je bio skroman u dijalogu, u oblačenju i načinu života.

Jednom je dobio automobil “Žiguli”. Zastidio se i nije mogao primiti poklon, ali kada je darovatelj otišao, Abdul-Halim je, ostavljajući svoj poklon u dvorištu, odmah otišao do jednog našeg siromašnog druga, Ebu Bekra (šehid inšaAllah) i insistirao da on uzme to auto.

“Tebi je više potreban, Ebu Bekre. Tvoja familija je veća i u potrebi je, a lako je za nas sa Fatimom.”

U svojoj mladosti, budući šejh nikada nije bio na bilo kakvoj zabavi i nikada ga nisam čuo da je loše o nekome govorio.

U svom punoljetstvu, on je bio musliman, koji je klanjao i činio druge ibadete isto tako. Uvijek je bio zauzet dobročinstvom i težio je Allahovom zadovoljstvu.

Imao je duboku i iskrenu vjeru i opravdao je svrhu svoga postojanja na ovom svijetu, koje je opisano sa Allahovim riječima: “I stvorio sam džinne i ljude samo radi toga da Mene obožavaju.” (Ez-Zarijat, 56)«

Izvor: Kavkaz Centar

Obrada: KavkaskiEmirat.com

SHARE