Jedna od karekteristika novotara i sljedbenika strasti jeste i to što oni najprije zauzmu stav koji odgovara njihovim prohtjevima i strastima, a potom istražuju šerijatske dokaze (pa makar se radilo i o manje jasnim ajetima koji zahtjevaju podrobno pojašnjenje) i bilo koji govor učenjaka koji bi podržao ono što oni zastupaju i brane.
Kada nađu govor kakvog šejha koji se poklapa sa onim što oni zastupaju onda ga prihvataju, a kada taj isti šejh piše o onome što se ne poklapa sa njihovim stavovima oni taj govor ostavljaju. Nije problem, u cjelini, što se nešto od određenog šejha uzima a nešto ostavlja, jer, kao što kaže imam Malik: “Od svakog se prihvata i odbija osim od vlasnika ovog groba”, pokazujući svojom rukom na grob Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je problem onda kada se neka stvar prihvata od kakavog šejha zbog toga što paše stavu kojeg je čovjek zauzeo a ne zbog toga što su dokazi na njegovoj strani.
Tako ćeš vidjeti kako jedan od njih ubrzo nakon kandidovanja sandžačkog muftije za predsjednika piše o tome da su muslimani složni na tome da je rad u državnim upravama i službama (el-vilajat) jedno od najvrednijih djela koje čovjek može činiti. Pritom kao dokaz navodi govor učenjaka koji je preslio 660. godine po Hidžri. Govor ovog učenjaka je ispravan i nema nečega što bi se prigovorilo njegovom govoru, ali je problem u tome što se njegov govor o funkciji muftije ili vladara u islamskoj državi (u kojoj će i jedan i drugi moći raditi po istini kloneći se i grijeha a kamoli kufra), želi spustiti na našu situaciju u kojoj se vladar ne može sačuvati kufra, a kamoli grijeha.
Pomenuta osoba je od govora Izza ibn Abdis-Selama prevela ono što naizgled ukazuje da ovaj učenjak govori o obnašanju funkcije u bilo kojoj državi a ne o islamskoj, stoga je vješto stavio tačku na onaj dio citata iz kojeg se na prvi pogled ne može zaključiti da li ovaj učenjak govori o islamskoj ili bilo kojoj državi, ostavivši prijevod koji dolazi odmah nakon toga iz kojeg se jasno vidi da ovaj učenjak govori o islamskoj državi i muslimaskom vladaru.
U nastavku teksta koji nije preveden u gore pomenutom članku ovaj učenjak, Izz Abdis-Selam, kaže: “Pa kada vladar naredi džihad biva sebebom ostvarivanja koristi džihada time što vojnicima naredi džihad….”
Iz pomenutog citata da se jasno zaključiti o kojem je vladaru riječ (tj. o vladaru muslimanu, op.PV). Međutim, prevodilac teksta niti je preveo ovaj dio teksta koji bi razotkrio o kakvom se vladaru radi, niti je naveo izvor, tom i stranicu iz kojeg je preuzeo ovaj govor Izza ibn Abdis-Selama.
Na kraju, evo i govora šejha Nasira el-Omera, jednog od savremenih šejhova od kojeg autor gore pomenutog članka dosta često prevodi. Bilo je preče da i sada kada je riječ o ovoj meseli umjesto govora Izza ibn Abdis-Selama iz sedmog stoljeća po Hidžri prevede govor svoga šejha koji živi danas i u cjelini zna situaciju i stanje na našim prostorima.
Kaže šejh Nasir el-Omer:
“U ovoj meseli (rad u kafirskim službama) imamo tri mišljenja:
1. Nije dozvoljeno preuzimanje funkcije kod kafira jer to predstavlja pomaganje i podrška njemu.
2. Dozvoljeno je ukoliko u tome ima koristi. Ova skupina nije spomenula uvjete.
3. I treće mišljenje koje je najpravednije, a to je da je dozvoljeno pod uvjetom da je u stanju da kaže istinu i radi po istini, te da preuzimanje te funkcije ne predstavlja pomaganje nevjernika u zulmu (nepravdi).
Ovo mišljenje je, nakon promatranja i istraživanja ove mesele, prioritetnije, a Allah najbolje zna. Posebno kada se uzme u obzir trenutno stanje muslimana i njihovo prisustvo u nevjerničkim zemljama. U Indiji na primjer živi oko 200 miliona muslimana, u Americi ima nekoliko miliona muslimana. Stoga oni imaju potrebu za onim ko će voditi računa o njihovim pitanjima i ostvariti im koristi koje se ne mogu ostvariti osim preuzimanjem tih funkcija. Na osnovu toga, prvi stav u kojem se ne dozvoljava uzimanje bilo kakve funkcije u nevjerničkoj zemlji predstavlja veliku poteškoću i tjeskobu za muslimane. Treće mišljenje, tj. dozvola preuzimanja funkcije kod zalima ili kafira, predstavlja sredinu, ali pod uvjetima od kojih su najvažniji:
a) Da se za njegovo učešće u toj funkciji ne veže ili ne proizilazi priznavanje i podržavanje zuluma ili kufra. Stoga kažemo onome ko želi da preuzme kakvu fukciju: Ako će bavljenje tom funkcijom dovesti do toga da podržiš ili priznaš kufr ili da pomažeš zulum i podržavaš ga onda ti nije dozvoljeno. Ti nemaš potrebe da budeš saučesnik ili da podržavaš i priznaješ zulum ili kufr.
b) Da u bavljenju tom funkcijom ne bude očitog pomaganje u zulumu, a da i ne govorimo o tome da ne smije upasti u kufr. Ova stvar je mimo gore pomenute, tj. da u funkciji koju obavlja ne čini zulum slijedeći vladara kafira.
c) Da korist u učestvovanju nadvladava štetu, jer onaj ko bude učestvovao u funkciji zulumćarske ili nevjerničke vlasti će počiniti štetu, malu ili veliku. Tako da imamo koristi, a i štete. Pa ako šteta koju će počiniti bude mala spram veće štete koja nastaje ne preuzimanjem te funkcije, onda kažemo: Preuzmi takvu funkciju. Drugim riječima, velika šteta se potiskuje manjom štetom, pa stoga ukoliko znaš da ćeš preuzimanjem te funkcije počiniti štetu ali će tvoje odustajanje od funkcije prouzrokovati još veću štetu, onda kažemo: Učestvuj ako je tvoja konstatacija tačna i jasna pod uvjetom da ne radiš neko djelo koje izvodi iz islama. Ovo kažem zbog toga što sam vidio neke koji učestvuju u nekim parlamentima kako svoju ruku polažu na zakon i zaklinju se Allahom da će ćuvati taj zakon i braniti ga, a taj zakon je kufr!
Od dokaza koji vjerovatno podržavaju ovo mišljenje koje sam odabrao jeste i to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio džihad sa pokornim i pokvarenim vladarem. Nema sumnje da u džihadu sa pokvarenjakom ima štete ali je ona mala spram velike štete koja se ogleda u ostavljanju džihada. Stoga kažemo: Zbog uspostavljanja džihada na Allahovom putu učestvuj sa njim jer je korist učestvovanja u džihadu mnogo veća od štete u koju čovjek upada (vođenjem džihada sa pokvarenjakom) a posebno kada se čovjek boji Allaha.
Ovim mišljenjem dolazimo do zaključka da je dozvoljeno učestvovanje pod pomenutim šerijatskim uvjetima. A što se tiče generalnog dozvoljavanja ili generalne zabrane to nije ispravno. Pored toga, mesela zahtjeva još dodatnog pojašnjenja i istraživanja i predstavlja meselu idžtihada, ali ovo je samo kratki išaret ovom prilikom.
Molim Uzvišenog Allaha da popravi stanje muslimana i podari im vlast u kojoj će biti ponosan Njegov velijj (prijatelj) a ponižen Njegov neprijatelj. Neka je salavat i selam na našeg Poslaika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.”
Pripremio: Aziz Billah
