Srce mudžahida

712

Pobjeda se ne dobija samo materijalnim sredstvima, pobjeda dolazi sa čvrstinom u islamskim principima. Smrt na ovom putu je pobjeda. Ali dobijanje fizičke pobjede uz ustrajnost na istini je trijumf. To je trijumf nad šejtanom. Trijumf nad kufrom. Trijumf nad tagutom. Trijumf nad laži. Trijumf nad kafirima i munaficima. Srce mudžahida je čvrsto na principima islama. Njegov privatni i javni život se omalovažava od strane kafira, jer oni vole život na ovom svijet, dok je mudžahid u potrazi za ahiretom1 kroz šehadet2.

Šejh Abdurahman El-Ešmavi je jednom rekao: „Kako možeš biti opčinjen draguljima ovog svijeta, kada postoje skriveni dijamanti u Allahovoj milosti (Džennetu)? Ti nisi mrtav, o šehidu! Ali smo mi umrli u sramoti!“

Subhanallah, naši mudžahidi su stigli tamo prije nas. Bili su iskreni u potrazi za smrću, pa ih je Allah počastio sa njom. Na otvorenom polju mudžahid ne gleda da se zaštiti i sakrije od neprijatelja. Mudžahid gleda da se bori sa svim što posjeduje, dok mu smrt ne priđe. Halid ibn Velid, radijAllahu anhu, jedan od mudžahida koji je najviše ulivao strah neprijatelju, kome je dat nadimak Sejfullah (Allahova sablja), jednom je rekao: „Bacio bi se u redove neprijatelja kada bi bio siguran da se ne mogu izvući živ. I evo me, umirem u svom krevetu. Neka oči kukavice nikada ne vide sna.“

Treći vođa, Abdullah bin Revaha, komandovao je muslimanskom vojskom u bitci na Mu’ti. Njegov rođak mu je dao komad suhog mesa i rekao mu: „Povrati snagu sa ovim. Mnogo toga si prošao danas.“ Uzeo je zalogaj. Onda je sam sebi rekao: „Još si na ovom svijetu!“ Bacio je komad mesa i borio se dok nije bio ubijen.

Subhanallah, vjernik daje prednost životu na ahiretu nad životom na dunjaluku. Njih (mudžahide) ne interesuje život na ovom svijetu. Oni ne dobivaju energiju i podsticaj iz trgovine, rada i slično. Mudžahidi dobivaju energiju i podsticaj iz obožavanja Allaha. Osman, jedan od imama i mudžahid iz vremena tabi’ina3, je jednom upitan: „Hoćeš li ići u borbu ove godine?“ Odgovorio je: „Ne bih želio da propustim bitku ni za 100 000 zlatnika“.

Allahu ekber4, nema ibadeta u islamu koji se može porediti sa borbom na Allahovom putu. Neki zabludjeli muslimani misle da su namaz i post najuzvišenija djela u vjeri. Da, oni su veoma važni i bez njih musliman nema nade (osim onoga ko primi islam na bojnom polju i pogine prije namaza). Ali u samom poređenju, ni jedno djelo nije kao džihad.

Safvan bin Salim je rekao da je Ebu Hurejre upitao: „Može li bilo ko od vas neprestano obavljati namaz i neprestano postiti?“ Odgovorili su: „O Ebu Hurejre, ko to može?“ On je rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, san mudžahida je bolji od toga!“ (Ibn Mubarek)

Ako je ovo status sna mudžahida, onda kakav je status njihovog namaza? Za ovo se natjecatelji trebaju natjecati, i zbog propuštanja ove blagodati ostali treba da plaču.

Ebu Hurejre prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, i rekao: „Uputi me na djelo koje je jednako borbi (na Allahovom putu)“. Allahov Poslanik je odgovorio: „Nema takvog djela.“ Onda je dodao (Poslanik): „Možeš li ti, kad mudžahid krene u borbu, da uđeš u svoju džamiju i klanjaš neprestano i da postiš a da ne mrsiš?“ Čovjek je odgovorio: „A ko to može?“ Ebu Hurejre kaže: „Mudžahidu se pišu dobra djela i dok njegov konj skače na svom užetu (na paši)“. (Buhari, 2785)

Ibn Omer je rekao: „Stajanje u safu okrenut prema neprijatelju, bez zamahivanja mačem, bez bacanja koplja ili ispaljivanja strijela, meni je draže od dobrovoljnog ibadeta Allahu 60 godina, bez ijednog počinjenog grijeha.“ (El Džami)

Subhanallah, muslimani se plaše posljedica od strane kafira, ako stanu čvrsto uz istinu. Kada bi nas Šejhul-islam Ibn Tejmijje vidio u ovom stanju, bilo bi ga stid da bude sa nama. On je jednom rekao: „Šta mi mogu moji neprijatelji. Moj džennet je u mojim prsima, prati me svugdje. Ako me zatvore, to mi je osama sa Allahom. Ako me ubiju, to mi je šehadet. A ako me protjeraju, to mi je turizam na Allahovom putu“. Ovo je moto mudžahida.

Mudžahid zna kakvo lijepo mjesto dobija sa Allahovom dozvolom. Ne, ne dobija dvorac lociranu u nekoj ulici ili na nekom divnom ostrvu. Mudžahid teži za Džennetom Firdevsom. On čita o njemu. Razmišlja o njemu. Plače za njim. On moli Allaha da mu ga podari. Pa šta se dešava sa mudžahidom nakon ovoga? On postaje bolji Alahov rob, u svom privatnom i javnom životu.

Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: „Postoji stotinu nivoa u Džennetu, koje je Allah posebno pripremio za mudžahide na njegovom putu. Između svakog nivoa je razdaljina kao između neba i zemlje. Pa kada tražiš od Allaha, traži Firdevs. On je u sredini Dženneta i njegov najuzvišeniji dio. Odatle izviru džennetske rijeke, a iznad njega je Allahov Arš (Prijesto).“ (Buhari)

Pa kada mudžahid postane bolji Allahov rob, onda se njegova ljubav prema borbi na Allahovom putu poveća. Halid ibn Velid je rako prije svoje smrti: „Kada bih oženio predivnu ženu koju volim, kada bi mi došle lijepe vijesti o novorođenom sinu, meni je to manje draže od hladne noći, u vojsci koja čeka susret sa neprijateljem. Savjetujem vas da idete u džihad“. (Ibn Mubarek) Zbog toga, mudžahid žuri prema dobrim djelima, prema borbi na Allahovom putu.

Allah Uzvišeni kaže:

„I oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti“ (El-Vaki’a, 10-11)

Osman bin Ebi Sevda kaže: „Rečeno nam je da su ‘prvi’, koji su spomenuti u ajetu, prvi koji idu u džihad i prvi koji idu na namaz.“ (Ibn Ebi Šejbe)

Izvor: Arrahmah.com

Prijevod: Put vjernika

Ključne riječi: {tortags,3944,1}

Fusnote:


1 Ahiret – budući svijet

2 Šehadet – ovdje pogibija na Allahovom putu

3 Tabi’ini – genaracija muslimana koja je došla nakon ashaba. Ashabi su svi oni koji su vidjeli Poslanika sallAllahu alejhi we sellem i povjerovali mu

4 Allahu ekber – Allah je (naj)veći

 

SHARE