Sredstvo dobija hukm (sud) cilja koji se njime postiže

518

Kad vam neko kaže – ostavite hukm o parlamentu i šta se sve tamo radi, nego dajte da mi govorimo samo o glasanju… Kako ćemo govoriti samo o glasanju kad je glasanje samo sredstvo kojim se postiže određeni cilj, a sredstvu se ne daje hukm osim kada se dovede u vezu sa ciljem koji se njime postiže.


Zahvala pripada samo Allahu i samo Njemu zahvaljujemo! Od Njega pomoć i oprost tražimo, i zaštitu od zla naših duša i od zlih posljedica naših djela. Koga Allah uputi na Pravi put niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi niko ga na Pravi put ne može uputiti! Svjedočim da nema drugog božanstva koje je zaslužno obožavanja osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Allahov Poslanik.

Ovo prilikom ćemo se ukratko osvrnuti na pitanje imenovanja stvari i imenovanja određenih propisa u islamu. S obzirom da se u konkretnom slučaju posebno osvrćemo na temu ‘glasanja na izborima’ kažemo: to je glas koji ide tagutu, to je glas za uspostavu zakonodavstva, glas za odabir i imenovanje zakonodavca mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, jednostavno rečeno, to je glas kufra.

Međutim, daije koji su naši oponenti, ne prihvataju ovu realnost iz razloga što, ako je prihvate, onda zasigurno pada u vodu njihovo pravdanje da je ovo biranje manjeg od dva zla – i na kraju će morati prihvatiti da je izlazak na glasanje na izborima veća šteta nego neizlazak.

U isto vrijeme, kažemo za one muslimane koji glasaju, pravdajući se da su birali manje zlo, da tu nastaje jedno drugo pitanje koje se neminovno nameće, tj. pitanje o propisu glasača, o kojem treba detaljnije i opširnije objašnjenje.

Glasanje nije samo po sebi cilj, već je ono sredstvo. Cilj koji se tim glasanjem ostvaruje je zakonodavstvo, dok je samo glasanje, ponavljam i naglašavam, samo sredstvo kojim se taj cilj postiže.

Primjera radi, ako bismo sada ovdje postavili jednu praznu kutiju i rekli da se ubaci u nju po jedan papirić, da li za to postoji određeni hukm? Ne, jer papir je čist, kutija je čista, nema prljavštine, nema nikakvog problema, zar ne?! U Kur'anu nigdje ne stoji da je ubacivanje papira u kutiju zabranjeno, ili da je to širk ili kufr. Zar ne? Pa kako mi sada trebamo postupiti? U osnovi, ovo je dozvoljeno djelo.  Ali s obzirom da je to sredstvo kojim se nešto drugo postiže, na koji način ćemo suditi o tome? Ako za ovo djelo u Kur'anu ne postoji zabrana, na koji način ćemo donijeti sud po ovom pitanju?

Kažemo, islamski učenjaci su postavili pravilo koje glasi: ‘Sredstvo koje je u osnovi dozvoljeno, dobija hukm cilja koji se njime postiže.’

To je propis, a nepoštivanje ovog propisa znači negiranje riječi učenjaka. Neko će reći: “A koji je dokaz, da li imate dokaz o ovome što govorite, da je to propis?” Da, naravno da imamo.  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je tome naučio, i učenjaci su iz njegovih riječi izveli ovaj propis.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka je Allahovo prokletstvo na onoga koji jede kamatu, i onoga koji nekog hrani kamatom, i onoga koji zapisuje izjave i dva svjedoka (koji svjedoče pri samom činu u kamatnim poslovima).”

U redu, za ovoga koji jede kamatu je jasno, kao i za onoga koji druge hrani kamatom. Ali zašto su prokleti oni koji pišu i oni koji svjedoče, šta to ima veze sa njima? Pisar i ta dva svjedoka su sredstvo za realizaciju dogovora, i oni dobijaju hukm poput onoga koji daje i koji uzima kamatu.  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je naučio da sredstvu damo hukm prema cilju koji se njime postiže.

Primjer: Ako bismo u ovom slučaju promijenili cilj, tj. da eliminišemo kamatu, ostaju nam pisar i dva svjedoka. Postavimo sada drugi cilj, npr. kupoprodaju automobila, da li onda ovi ljudi dobijaju isti hukm? Ne. Zašto? Zato što se radi o poslu koji je halal.

Kad vam neko kaže – ostavite hukm o parlamentu i šta se sve tamo radi, nego dajte da mi govorimo samo o glasanju… Kako ćemo govoriti samo o glasanju kad je glasanje samo sredstvo kojim se postiže određeni cilj, a sredstvu se ne daje hukm osim kada se dovede u vezu sa ciljem koji se njime postiže.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je prokleo alkohol, i onoga ko ga pije, i onoga ko ga cijedi, onoga ko ga prodaje, onog ko ga nosi…”

Šta nam to govori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? Potpuno je jasno za onog koji ga pije, ali zašto je proklet i onaj koji cijedi grožđe, ili onaj koji ga nosi? Zato što se to grožđe cijedi i prenosi da bi se od njega pravio alkohol. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da onaj koji ga cijedi radi proizvodnje alkohola, dobija hukm alkohola.

Međutim, ako bi promijenili cilj, pa da se cijeđenjem grožđa ne proizvodi alkohol, već sok, da li i u ovom slučaju dobija isti hukm? Kažemo ne, jer cijeđenje grožđa je samo sredstvo kojim se postiže cilj, a u ovom slučaju cilj je halal.

Nošenje grožđa. Da li je to haram, da li je čovjek proklet ako ga nosi? Naravno da nije, jer je to samo sredstvo. Ali ako se ono nosi radi proizvodnje alkohola? Onda postaje haram.

Na ovim primjerima jasno uočavamo kako sredstvo dobija hukm na osnovu cilja koji se njime postiže.

Vratimo se sada na pitanje glasanja. Pitamo one daije koji govore da glasanje nema svoj hukm: Da li ćete vi uvijek suditi na ovaj način, ili vam je ovaj propis vezan samo za glasanje?

A mi vam dajemo jedan primjer: Organizuje se izbor za mis (ljepotice), na kojem se treba glasati, kakav je hukm po ovom pitanju? Vi prihvatate da je izbor za mis haram, a glasanje za misice, to nema hukma, je li? Da li ćete reći da je halal jer nema hukma, ili ćete to glasanje povezati sa krajnjim ciljem? Dakle, izbor za mis je haram, i sredstvo kojim se to postiže dobija isti hukm.

Ali kad dođemo do pitanja glasanja na izborima, kažete: “Mi znamo da je zakonodavstvo kufr, ali naš glas kojim dajemo pravo parlamentarcima da donose zakone mimo Allahovog nije haram, jer se ovdje gleda interes za muslimane.”

Pitamo, da li je ovo ispravan sud, i zar nije ovo potpuni izlazak iz fikhskog propisa? Ako te daije, koje nam se suprostavljaju, prihvate da propis glasanja nazovu pravim imenom, onda neminovno moraju prihvatiti da smo mi u pravu i reći da je neizlazak na glasanje manje zlo od izlaska. Sve ove stvari su uzajamno povezane jedna sa drugom, pa iz tog razloga glasi pravilo da sredstva dobijaju hukm cilja, bez izuzetka.

Navedimo sljedeći primjer: U jednom muslimanskom mjestu ljudi se bave haram poslom, prodajući grožđe nekome ko od njega proizvodi alkohol. Znači, ekonomija tog mjesta zasniva se na prodaji grožđa onima koji će od njega proizvoditi alkohol. Oni sebe pravdaju govoreći: “Gdje mi sve to u ovom vremenu možemo prodati halal? Gdje da nađemo kupca koji će nam otkupiti tolike tone grožđa, osim za rakiju, za alkohol. Inače se neće moći prodati. Ako prekinemo prodaju grožđa za alkohol propašće i naša ekonomija, a ako propadne ekonomija to muslimansko mjesto će zahvatiti siromaštvo, a ako ga zahvati siromaštvo otvorit će se vrata krađi, pljačkama, lopovluku… A kad se ovo desi onda će krenuti međusobni ratovi. Kad ljude zahvati siromaštvo onda oni ustaju i protiv države i time se destabilizuje opšte stanje…

Pa šta da urade jadni muslimani u takvom mjestu? I onda se pojavi neki daija ‘pametnjaković’ i kaže: “Zbog velikog šerra (zla) koji bi mogao zadesiti muslimane ne prodajom grožđa, zastupamo stav da je bolje da ga prodajemo, dok ne nađemo drugo rješenje.”

A onda dođe drugi daija i kaže: Haram je prodavati grožđe radi proizvodnje alkohola! Onda se džemat podvoji, jedni prodaju to grožđe a drugi ne. Šta je dokaz ovima koji ne prodaju grožđe? Dokaz je taj što je ta prodaja sredstvo za proizvodnju alkohola. Da li ovi drugi imaju pravo da im kažu: Ne, nemojte tako govoriti jer je ovo stvar interesa i nemate pravo da nam kažete da je to haram? Ne, jer su im oni rekli ono što je suština, a suština je da je to haram. Ne mijenja se stanje ako neko kaže: “Vallahi ja znam da je haram ali ja nemam nijjet (namjeru) da bude haram.” Ovo je zabluda, velika zabluda. Kada bi ovako bilo, pojavilo bi se mnogo prevara u Šerijatu.

Mi znamo da je glas (na parlamentarnim izborima, op.PV.) sredstvo u zakonodavstvu, i kada ga mi nazivamo njegovim pravim imenom, zašto onda to nekome smeta? Ako kažemo da su izbori za uspostavu taguta, za kufr, onda imamo pravo da kažemo da je i glasanje za to kufr. Iako onom muslimanu koji je dobio fetvu od tog nekog daije da glasa, ne kažemo da je kafir. Međutim, ne bi trebalo da nekome smeta što mi kažemo – o muslimani, glasanje je kufr! Zato što je to suština. Mi dobro znamo u kakvom su stanju muslimani danas, jer da muslimani nisu u takvom halu rekli bismo da su svi koji glasaju – kafiri. Izuzetak ne mijenja ništa od suštine, ime ostaje spram suštine.

Međutim, kad se muslimanima kaže da je glasanje kufr, ili da su izbori tagutski, nijednom muslimanu neće pasti na pamet da ide da glasa.

A tim daijama ovo ne odgovara pa nam kažu: “Nemojte izbore tako nazivati, nastat će problemi.” I koliko god takve daije govorile muslimanu o interesima i raznim dobrima i nabrajali mu ih, musliman će na kraju reći: “Ako je to glasanje za taguta, a jeste, onda mi vallahi ništa ne trebaju ta dobra!

Je li nam sada jasno? Zato te daije kažu – promijenimo naziv. Nemojmo ih nazivati izbori kufra ili glasanje kufra. A mi ne možemo i ne smijemo mijenjati imena.  A i da promijenimo ime, npr. da alkohol nazovemo medom, suština opet ostaje ista, to je alkohol.

Ovo je ta realnost koja se danas nažalost  dešava.

Ebu Fadil Šukri Aliu

SHARE