Stav hanefija o zatvaranju mesdžida

Islamske teme

Sva zahvala pripada Allahu Uzvišenom, i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, njegovu porodicu i sve ashabe do Sudnjega dana a zatim:

Zaista, od Allahovog sunneta je da On Uzvišeni uvijek određuje sljedbenicima istine neprijatelje od džina i ljudi, kako bi jedne s drugima iskušao. Od tih neprijatelja, ima onih koji su jasni neprijatelji i koji ne taje svoje neprijateljstvo i borbu protiv sljedbenika istine, u ovu vrstu spadaju svi nevjernici općenito, rekao je Uzvišeni: „Oni će se neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli!“ Što se tiče druge vrste neprijatelja, to su oni koji govore našim jezikom, oblače se kao što se i mi oblačimo, tvrde da vjeruju kao što i mi vjerujemo, ali u sebi kriju ono s čime Allah nije zadovoljan i zbog čega se najviše srdi, a to je kufr; i ovi su upravo munafici, rekao je Uzvišeni: „Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: ‘Mi svjedočimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!’, i Allah zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah svjedoči i da su licemjeri pravi lašci. Oni su svoje zakletve kao štit uzeli, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju. To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju“.

Cilj pisanja ove teme je taj što je muftijstvo IZ-a na čelu sa Kavazovićem želi zatvoriti sve mesdžide koji su izgrađeni i djeluju bez dozvole IZ-a po cijeloj BiH. Sada ćemo – uz Allahovu pomoć – početi sa izlaganjem dokaza i govora hanefijskih učenjaka iz kojih se, bez imalo sumnje, razumije da ta naredba o zatvaranju mesdžida nema smisla niti utemeljenja u hanefijskom mezhebu na koji se muftijstvo IZ-a i Kavazović pozivaju.

Značenje i svrha mesdžida:

Rekao je Uzvišeni Allah: „U kućama, koje se dozvolom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – slave i veličaju Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni“.

Hanefijski učenjak El-Džessas je rekao sljedeće: Ibn Abbas kaže: ‘Ove „kuće“ (u ajetu) su mesdžidi’, a ovo je stav i imama Hasena El-Basrija i Mudžahida.1

Poznati hanefijski mufessir i muftija osmanlijskog hilafeta imam Ebu Es-Su’ud je rekao sljedeće: Pod „kućama“ se cilja na sve mesdžide općenito, shodno onome što se prenosi od Ibn Abbasa, a rečeno je i da su to mesdžidi koje je neko od Allahovih vjerovjesnika sagradio… A pod „koje se dozvolom Njegovom podižu“ se cilja na naredbu da se grade visoki mesdžidi a ne kao što je to slučaj sa prosječnim kućama, i rečeno je da je to naredba da se podigne njihov stepen činjenjem ibadeta u njima.2

Imam En-Nesefi El-Hanefi mesdžide definiše na sljedeći način: To su kuće (tj. objekti) koje su izgrađene radi klanjanja namaza, i one su isključivo radi Allaha i radi ibadeta Njemu Uzvišenom.3

Vidjeli smo da su mesdžidi objekti koji su izgrađeni samo zbog činjenja ibadeta Allahu Uzvišenom, ogledalo se to u namazu, ili zikru, ili učenju Kur’ana, ili izučavanju vjere, bez razlike je, jer je sve to ibadet zbog kojeg su i izgrađeni mesdžidi.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko se abdesti u svojoj kući a zatim krene prema nekoj od Allahovih kuća (mesdžida) da bi obavio jedan od Njegovih farzova, s jednim njegovim korakom će mu se obrisati grijeh a s drugim podignuti stepen“.4

I rekao je: „Nikad se ne sastanu ljudi u nekoj Allahovoj kući (mesdžidu) radi učenja Allahove Knjige i njena međusobna proučavanja a da se na njih ne spusti smirenost, da ih ne obavije milost, da ih meleki ne okruže i da ih Allah ne spomene pred onima koji su kod Njega“.5

Također, od Amra ibn Mejmuna El-Eveddija se prenosi da je rekao: “Zatekao sam ashabe Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svi su oni govorili: doista su mesdžidi Allahove kuće”.6

Ono što treba nepomenuti jeste da u svim ajetima i hadisima, u kojima se spominju mesdžidi, nije rečeno da se za te mesdžide mora posjedovati nečija dozvola kako bi se ti objekti smatrali mesdžidima i kako bi se mogle održavati vjerske aktivnosti u njima, jedino što je najbitnije da se mesdžid smatra mesdžidom jeste ustvari da je izgrađen radi ibadeta Allahu Uzvišenom, i da taj objekat promjeni svoj status sa privatnog vlasništva u opće vlasništvo na koje ima pravo svaki musliman, a o čemu slijedi govor.

Ko ima pravo nad mesdžidima i čije su oni vlasništvo:

Rekao je Uzvišeni Allah: „Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!“

Rekao je imam i mufessir En-Nesefi: „I ne molite, pored Allaha, nikoga!“ tj. u mesdžidima jer oni samo Njemu pripadaju i izgrađeni su da se samo On Uzvišeni u njima obožava.7

Rekao je imam Ebu Es-Su’ud: „Mesdžidi jesu Allaha radi“ tj. objavljeno mi je da su mesdžidi svojstveni samo za Allaha, a rečeno je i da ovaj ajet znači da zbog toga što mesdžidi pripadaju samo Allahu, „i ne molite“ tj. zato ne obožavajte u njima drugog mimo Allaha.8

Imam Fahrud-din Ez-Zejlei El-Hanefi kada je govorio o šartovima mesdžida, rekao je: “Od šartova mesdžida je da niko ne posjeduje pravo da zabrani ili onemogući isti, rekao je Uzvišeni Allah: ‘Ima li većeg zulumćara od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje’“.9

Imam Burhanud-din ibn Maza El-Buhari El-Hanefi spominje sljedeće: “Ako je čovjek neko mjesto učinio mesdžidom, to automatski postaje vlasništvom Allaha, jer je On Uzvišeni rekao: Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!, a čim je to mjesto postalo vlasništvo Uzvišenog Allaha, samim tim ono izlazi iz vlasništva prethodnog vlasnika.”10

Imam Ebul-fadl Medždud-din El-Musali El-Hanefi je rekao: “I ko sagradi mesdžid, on je njegovo vlasništvo sve dok ga ne odijeli od njega (vlasništva) svojevoljno, i dok ne dopusti ljudima da klanjaju u njemu.”11

Shodno prethodnim govorima hanefijskih učenjaka, objekti koji su namijenjeni za mesdžide i ovakufljeni su, te ljudi počnu klanjati u njima, tada ti objekti (mesdžidi) gube status privatnih vlasništva i samim tim postaju isključivo Allahovo vlasništvo na koje ne posjeduje niko drugi mimo Njega Uzvišenog ikakvo pravo, bilo to zatvaranje, prodaja, rušenje i drugo u pitanju.

Rekao je imam Fahrud-din Ez-Zejlei El-Hanefi: “Kada taj objekat postane mesdžid, tada čovjek gubi vlast nad njim (tj. status privatnog vlasništva), i zabranjeno je prodavati ga, i ne smije se naslijediti, a niti on ima pravo da ga povrati sebi, jer je objekat postao isključivo vlasništvo Allaha Uzvišenog po Njegovim riječima: Mesdžidi jesu Allaha radi, i nema vraćanja u onome što postane Allahovo vlasništvo, isto kao što se ni sadaka ne može povratiti nazad.”12

Prema tome, niti halifa, niti namjesnik, niti vladar ima pravo da postupa sa Allahovim mesdžidima kako i kada on hoće, a kamoli muftijstvo IZ-a koja nije ništa drugo do jedna obična „vjerska“ organizacija i ustanova koja nema nikakvu snagu i vlast u BiH, naprotiv, IZ izvršava ono što joj neko drugi, najčešće nevjernici narede.

Nema većeg zulumćara od onoga koji Allahove mesdžide zabranjuje:

Rekao je Uzvišeni Allah: „Ima li većeg zulumćara od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše?! Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom ih čeka kazna velika“.

Po pitanju onih koji brane da se Allah obožava u Njegovim mesdžidima te koji su ti mesdžidi, učenjaci se razilaze; pa od njih ima onih koji kažu da se to odnosi na kršćane koji su, iz mržnje prema židovima, bacali otpad i smeće u Bejtul-Makdisu kako bi im onemogućili klanjanje namaza u njemu. Drugi pak kažu da se to odnosi na rimljane koji su potpomogli kralja Nabukodonosora onda kada je napao Bejtul-Makdis i time oskrnavio njegovu čast i onemogućio da se u njemu klanja namaz. Dok ima i onih koji smatraju da se time cilja na kurejšije koji su, na dan Hudejbije, spriječili i onemogućili da Poslanik zajedno sa svojim ashabima klanja namaz u Mesdžidil-Haramu. Ova mišljenja spominje imam Et-Taberi u svom tefsiru.13

Imam Ebu Es-Su’ud El-Hanefi je prokomentirao prethodni ajet na sljedeći način: “Ima li većeg zulumćara od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje, ovaj ajet negira da postoji veći zulumćar od onoga ko ovo gnusno djelo čini, ili čak da mu je sličan. I ovaj propis je općenit koji važi za svakog onog ko čini ovakvo gnusno djelo sa bilo kojim mesdžidom, iako je ajet objavljen povodom postupka određene skupine u određenom mesdžidu… i koji radi na tome da se oni poruše?! bilo to rušenjem ili zabranjivanjem činjenja zikra, takvi tj. ti koji to brane, čine zulum i rade na njihovom rušenju, bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze tj. oni ne bi trebali u njih ulaziti osim sa strahopoštovanjem i poniznošću, a kamoli da se usuđuju na njihovo rušenje ili zabranjivanje…”14

Imam Zejnud-din ibn Nedžim El-Hanefi spominje sljedeće: “I nije dozvoljeno, uopće nikom, da brani vjerniku dolazak u mesdžid radi nekog ibadeta, jer mesdžid nije sagrađen osim zbog ibadeta kao što je namaz, itikaf, šeriatski zikr, izučavanje znanja i podučavanje istom, i čitanje Kur’ana.”15

U jednom od osnovnih djela hanefijskog mezheba „Bidajetul-mubtedi“ stoji u jednom od poglavlja: I mekruh (pokuđeno) je da se vrata mesdžida zatvaraju.

Ovaj dio imam Burhanud-din ibn Maza El-Buhari El-Hanefi komentira na sljedeći način: “Mekruh je da džematlije zaključavaju vrata mesdžida, zato što je mesdžid sagrađen kako bi se Uzvišeni Allah spominjao u njemu, rekao je Uzvišeni: U kućama, koje se dozvolom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime, a kada oni zaključaju mesdžidska vrata, time su onemogućili uspostavljanje namaza i činjenje zikra, i samim tim potpadaju pod riječi Uzvišenog: Ima li većeg zulumćara od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje.”16

Vidimo da je u hanefijskom mezhebu zaključavanje mesdžida nakon namaza mekruh, osim ako postoji bojazan od toga da nešto vrijedno u njemu može biti ukradeno, u ovakvoj situaciji dozvoljeno je zaključati mesdžid nakon namaza, kao što to stoji u hanefijskim knjigama. Ali, ako je kod hanefijskih učenjaka mekruh zaključavati mesdžide uopćenito, šta bi onda za njih značila naredba da se svi „nelegalni“ mesdžidi upotpunosti zatvore i napuste shodno zahtjevu i naredbi IZ-a!?

Ovim postaje jasno da zamisao IZ-a o zatvaranju mesdžida nema nikakvog utemeljenja u hanefijskom mezhebu, pa zato musliman ne smije nasjedati na svakojake budalaštine i besmislice.

Da li su za života Poslanika postojali i drugi mesdžidi mimo njegova?

Itban ibn Mailk El- Ensari, radijellahu anhu, je kazao: „Klanjao sam ljudima iz plemena Benu Salim, kasnije otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Nisam siguran u svoj vid, a između mene i mesdžida u koji klanja moj svijet nastupaju, usljed bujice, povremeni potoci pa bih želio da mi dođeš i klanjaš na nekom mjestu u mojoj kući (sobi) koje bih ja uzeo kao mjesto (svoga) klanjanja’…”17

Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, da je Mu’az ibn Džebel klanjao s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve selem, a potom se povratio i klanjao svojim ljudima kao imam.18

Amir ibn S’ad prenosi od svog oca, da se Allahov Poslanik, jednom vraćao sa ‘Alije i kada je došao do mesdžida Benu Muavije ušao je u njeg i klanjao dva rekata. I mi smo klanjali s njim. Potom je molio svog Gospodara dugo, nakon čega se okrenuo prema nama i rekao: „Tražio sam od svog Gospodara troje. Dvoje mi je dao a jedno nije…“.19

Imam El-Buhari veli: Pričao nam je Abdullah b. Muhammed, njemu Muavija, ovome prenio Ebu Ishak od Musaa b. Ukbe on od Nafija, a ovaj od Ibn Omera, radijellahu anhu, koji je rekao: – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utrkivaše se na konjima koji su bili trenirani i puštao ih je od Hafjaa, a cilj im je bio Senijjetul-Vedea. – Potom sam rekao Musau – kaže Ishak: ‘Pa koliko je to bilo?’ ‘Šest ili sedam milja’ – odgovorio je on. – A utrkivao se i na konjima koji nisu bili trenirani i puštao ih od Senijjetul-Vedea, a cilj im je bio mesdžid Benu Zurajka. ‘Pa koliko je između toga?’ – upitao sam. – Jedna milja ili otprilike toliko’ – odgovorio je, a Ibn Omer bijaše od onih koji je u toj trci utekao (tj. pobijedio).20

Imam Ebu Davud prenosi u svom Sunenu da je jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao do mesdžida Benu Abdul-Ešhel, zatim je ušao u njeg i klanjao akšam namaz, pa kada su završili sa namazom vidio ih je kako odmah klanjaju sunnete u mesdžidu, te im reče: „Ovi namazi su kućni namazi (tj. suneti se klanjaju kod kuće)“.21

Imam Ebu Davud je rekao: “Pričao nam je Muhammed b. Seleme El-Muradi, a njemu je prenio Ibn Vehb, a ovaj prenosi od Ibn Lehia’h, a on spominje da je čuo Bukejra b. El-Ešedždža kako kaže: ‘U medini je, pored Poslanikove džamije, bilo devet mesdžida, čije su džematlije slušali i pratili Bilalov ezan za vrijeme Poslanikova života, pa bi oni (nakon Bilalova ezana) klanjali u svojim mesdžidima. Najbliži Poslanikovoj džamiji od tih mesdžida bio je mesdžid Benu Amr b. Mebzul od potomaka En-Nedždžara, zatim mesdžid Benu Seade, zatim mesdžid Benu Ubejd, zatim mesdžid Benu Seleme, zatim Mesdžid Benu Abdul-ešhel, zatim Mesdžid Benu Zurajk…”22

Poznati imam i veliki muhaddis Alaud-din Muglataj El-Hanefi u svom komentaru na Sunen Ibn Madže spominje sljedeće: Rekao je Ebu Gassan: “Čuo sam više učenjaka da kažu: uistinu, u svim mesdžidima koji se nalaze u Medini i oko nje, a koji su sagrađeni od isklesanih kamenja, u njima je klanjao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem”.23

Šta znači mesdžid Ed-Dirar i na koga se odnosi?

Rekao je Uzvišeni Allah: „A oni koji su džamiju (ili mesdžid) sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, sigurno će se zaklinjati: ‘Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni sigurno lažljivci’. Ti u njoj nemoj nikada na namaz stati! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni u strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj na namaz staješ. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio u strahu od Allaha i u Njegovom zadovoljstvu, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće uputiti na Pravi put zulumćare“.

Šejh Es-Sa’di je iz ovog ajeta izvadio mnogobrojne koristi, a mi ćemo spomenuti neke od njih:

1. Ako se izgradnjom mesdžida cilja nanošenje štete drugom mesdžidu koji je u blizini, to je onda zabranjeno, i obavezno je da se taj mesdžid poruši, jer je spoznat cilj njegove izgradnje. 2. Svaka situacija zbog koje će doći do razilaženja među vjernike je grijeh i mora se ukloniti. Isto kao što svaka situacija koje će dovesti do ujedinjenja vjernika je obavezna, i mora se slijediti, jer je Allah spomenuo razlog zbog kojeg su munafici izgradili mesdžid Ed-Dirar, a koji je bio zabranjen. 3. Grijeh utiče na propis mjesta, kao što je grijeh munafika uticao na mesdžid Ed-Dirar (kojeg su sagradili), i zato je zabranjeno da se u njemu klanja. Isto tako dobro djelo i pokornost utiču na mjesta, kao što su uticali na propis mesdžida „Kuba“ do te mjere da je o njemu Uzvišeni rekao: Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni u strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj na namaz staješ. I zbog toga mesdžid „Kuba“ ima prednost i odliku koje ne posjeduju obični mesdžidi, čak dotle, da je Vjerovjesnik znao, svake subote, posjećivati mesdžid „Kuba“ kako bi klanjao u njemu, te je i druge podsticao na to. 4. Svako djelo u kome je šteta za muslimana, ili griješenje prema Allahu, ili razjedinjenje vjernika, ili pomaganje onom ko se bori protiv Allaha i Njegova Poslanika, je grijeh i haram, a grijesi su od ogranaka kufra, a isto tako i suprotno. 5. Svako djelo koje je učinjeno na temeljima iskrenosti i slijeđenja sunneta, je djelo koje je postavljeno na takvaluku, koji svoga vlasnika uvodi u džennetske blagodati. A svako djelo koje je učinjeno na temeljima loše namjere i novotarija i zabluda, je djelo koje je postavljeno na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće uputiti na Pravi put zulumćare.24

Vidjeli smo da je cilj munafika izgradnjom mesdžida Ed-Dirar bio taj da se pomogne onom ko se još prije borio protiv Allaha i Njegova Poslanika, i da se osnaži nevjerstvo, i da se unese razdor među vjernike, znači sve ove stvari su bile cilj munafika još od početka gradnje njihovog mesdžida. Pa nije valjda da muftijstvo IZ-a i Kavazović smatraju da mesdžidi, koji su izgrađeni bez njihove dozvole, su od mesdžida Ed-Dirara u kojima se nalaze munafici sa takvim namjerama!?

Ako malo bolje promotrimo prethodni ajet, vidjet ćemo da Uzvišeni Allah nije ukorio munafike zbog toga što su oni sagradili mesdžid, već ih je ukorio zbog toga što su oni gradnjom mesdžida ciljali ružne stvari i imali loše namjere, a to je pomaganje kufra i kafira, unošenje razdora kod vjernika, i ostale grijehe. Prema tome, njihov cilj i namjera su bili neispravni, a ne samo djelo izgradnja mesdžida, jer dobro djelo ne može biti zabranjeno osim ako se njime cilja grijeh i nanošenje štete, kao što je to već pojasnio šejh Es-Sa’di u svom tefsiru.

Musliman muslimana ne ostavlja na cjedilu

Premda smo spomenuli i pojasnili kakav je stav hanefijskih učenjaka spram zatvaranja mesdžida, dolazimo do zaključka da naredba muftijstva IZ-a i Kavazovića o zatvaranju mesdžida je neopravdan čin, ma pod kojim izgovorom bio, i veliki zulum koji je učinjen bošnjacima muslimanima, a čije kobne posljedice ćemo tek vidjeti.

Naš voljeni Vjerovjesnik Muhammed je, Allahovom objavom, znao da će muslimani prolaziti kroz razna iskušenja i teške situacije, od kojih je i ova „zatvaranje mesdžida“, pa kako bi se muslimani sačuvali i lakše prolazili kroz sve to, on je, sallallahu alejhi ve sellem, uputio muslimane na jedno veličanstveno pravilo koje ako ga se oni budu pridržavali uspjet će, a u suprotnom, bit će im još gore i bolnije; to pravilo su riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:

Musliman muslimanu je brat i neće mu činiti zulum, a niti ga (zulumu) prepustiti. Ko se nađe uz svoga brata koji je potrebit, Allah će se naći pri njegovoj potrebi; ko otkloni od muslimana kakvu muku, Allah će otkloniti od njega jednu od muka Sudnjeg dana“.25

Poznati hanefijski muhaddis Mulla Ali El-Kari komentira ovaj hadis ovako: „A niti ga (zulumu) prepustiti“, kaže se: čovjek je prepustio čovjeka, tj. bacio ga je u propast, jer ga nije zaštitio od njegova neprijatelja. A neki pak kažu da ovo znači: ne ostavlja ga onima koji ga ezijete, naprotiv, potpomaže ga i brani. „Musliman muslimanu je brat“ tj. brat u islamu, svejedno bio on rob ili slobodan, i punoljetan ili ne. „I neće mu činiti zulum“, ovom negacijom se cilja na naredbu da se ne čini zulum, zato što je muslimanu zabranjeno činiti zulum drugom muslimanu. „A niti ga (zulumu) prepustiti“, ovo smo malo prije pojasnili, a imam Taberani dodaje u svom rivajetu od Salima, „i ne prepušta ga u njegovoj nedaći“. Imam Ibn Bettal je kazao: pomoć obespravljenom (mazlumu) je kolektivna obaveza (farz kifaje), a nekada može biti i pojedinačna obaveza za vladara.26

I riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Pomozi svome bratu, bio on nasilnik (zalim), ili se njemu učinilo nasilje (mazlum)“.27

Rekao je Mulla Ali El-Kari El-Hanefi: Učenjaci su kazali: pomoć obespravljenom je kolektivna obaveza vjernicima, kada jedna grupa to učini spada obaveza sa ostalih, a što se tiče vladara za njega je stroga obaveza pojedinačno (farz ajn), zatim je obaveza onom ko ima mogućnost da ga pomogne ako ne postoji neko drugi koji će mu pomoći kao što je vladar isl.28

Ovim želimo kazati da muslimani BiH trebaju javno iskazati svoje nezadovoljstvo ovakvim zulumćarskim postupkom IZ-a, i da podrže i pomognu svoju braću – jer im je to vjerska obaveza. Pomaganje braće muslimana se ne ograničava na jedan način ili oblik, ne, pomaganje može biti u obliku slanja zahtjeva IZ-u da se naredba o zatvaranju mesdžida povuče, ili javnim nastupanjem islamskih intelektualaca, profesora, aktivista, analitilčara i drugi, u medijima gdje će pojasniti neispravnost čina IZ-a, kao što to, na primjer, radi Fatmir – Allah ga pomogao i sačuvao -, pa čak, ako bi imalo potrebe da se organizuju mirovni protesti u znak nezadovoljstva postupkom IZ-a, i to bi Bošnjaci trebali podržati jer su u pitanju njihova vjera islam i braća muslimani.

Rekao je Allahov Poslanik: „Vjernik vjerniku je kao zgrada čiji su dijelovi međusobno učvršćeni“.29 Stoga ne dozvolite da se muslimanska zgrada u bošnjaka sruši zbog rušenja jednog od njenih stubova! Pozivamo svakog Bošnjaka čije srce još uvijek zatreperi kada se Allah i Njegov Poslanik spomenu, da ustane u odbranu Allahovih kuća, tako što će javno iskazati svoje nezadovoljstvo tim zulumćarskim postupkom IZ-a.

Nesihat našoj obespravljenoj braći

Za kraj, obraćamo se našoj voljenoj braći dajući im par nesihata.

Draga braćo, vi dobro znate da je put kojim ste krenuli trnovit i pun iskušenja, i to je put kojim su išli svi Vjerovjesnici i njihovi sljedbenici od učenjaka, mudžahida, pobožnjaka, dobrih ljudi i drugih, i da bi se stiglo do željenog cilja (Dženneta) neminovno je saburati na svemu tome do kraja života, kaže Uzvišeni: „I Gospodaru svome ibadet čini sve dok ti smrt – ono što je neupitno – ne dođe!“, i kaže: „Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici“. Stoga, na vama je da osaburate na ovo iskušenje koje će, isto kao i dosadašnja iskušenja, proći, i vi ćete, uz takvaluk i tevekul na Allaha, biti gornji i pobjedonosni kao što vam to vaš Uzvišeni Gospodar garantuje: „Ne klonite duhom i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti, ako budete vjernici“. Isto tako, vi dobro znate da se u tim mesdžidima Allahova knjiga uči, i praksa Poslanika Muhammeda sprovodi, i zato vam nije dozvoljeno napustiti, a kamoli zatvoriti te mesdžide, povinjujući se zulumćarskoj naredbi IZ-a!

I dobro znate, da u tim mesdžidima nema mjesta za novotarije kao što su mevludi, učenje Jasina, četresnice i ostale stvari koje se čine po džamijama koje su pod kontrolom muftijstva IZ-a i Kavazovića!

I dobro znajte da je onaj ko se bude odazvao ovom nepravednom i zulumćarskom pozivu IZ-a o zatvaranju Allahovih kuća i on sam zulumćar zato što se odazvao zulumćarima i pomogao ih u njihovom zulumu.

Onaj ko boravi u tim mesdžidima i brine se o njima, znak je njegova imana, kao što je to potvrdio Allahov Poslanik u hadisu: „Kada vidite čovjeka da često biva u mesdžidu, posvjedočite mu imanom“, zatim je proučio ajet: „Allahove mesdžide održavaju oni koji u Allaha i u ahiret vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje, oni su na Pravom putu“.30

A samo pametni pouku primaju.

I hvala Allahu Gospodaru svih svijetova.

Napisao: Ebu Džendel
Izvor: FB stranica Fatmira Alispahića
Obrada: Put vjernika

Fusnote:

1 Ahkamul-Kur’an (3/423).

2 Tefsir Ebu Es-Su’ud (36/354).

3 Tefsir En-Nesefi (4/1,3 str.).

4 Muslim (666).

5 Muslim (2699).

6 Ibn Ebu Šejbe u “Musannef” (34615), Taberani u “El-Kebir” (10608), i Bejheki u “Šuabul-iman” (2682).

7 Tefsir En-Nesefi (3/552).

8 Tefsir Ebu Es-Su’ud (9/46).

9 Tebjiinul-hakaik (3/330).

10 El-Muhitul-burhani (6/566).

11 El-Ihtijar li ta’lilil-muhtar (3/44).

12 Tebjiinul-hakaik (3/330).

13 Tefsir Et-Taberi (2/519).

14 Tefsir Ebu Es-Su’ud (1/149).

15 El-Behrur-Raik (2/36).

16 El-Muhitul-burhani (5/318).

17 Buhari (840).

18 Buhari (700).

19 Muslim (2890).

20 Buhari (2870).

21 Ebu Davud (1300), šejh Albani kaže da je hadis hasen.

22 Ebu Davud u „El-Merasil“ (15), i Darekutni u „Sunen“ (1871).

23 Šerh sunen Ibn Madže (1/1218).

24 Tefisr Es-Sa’di (1/351).

25 Buhari (2442).

26 Umdetul-kari (12/288).

27 Buhari (2443, 2444).

28 Umdetul-kari (12/290).

29

30 Ibn Madže (802), i Tirmizi (2617), i kaže da je hadis garib-hasen.