Šta su rekli imami ehli sunneta wel džemata o hvaljenu novotara i prijateljevanju sa njima

1272

U svjetlu onoga na što ukazuju tekstovi Kur’ana i Sunneta, učenjaci sljedbenici Sunneta, primijenili su pravilo prijateljstva i odricanja na sljedebnike novotarija i strasti.

Imam Et-Tahavi, Allah mu se smilovao, kaže: „Molimo Allaha da nas učvrsti u vjerovanju, da nam njime zapečati naša djela i sačuva nas od različitih strasti, razjedinjenih mišljenja, loših pravaca, onih koji su se suprostavili Sunnetu i Džematu muslimana, a vezali se za zabludu. Mi ih se odričemo, oni su za nas zalutali i prezreni su.“ (Šerh Aqidetu Tahavijje, Ibn Ebi el-Izz el-Hanefi, 520)

Imam El-Begavi, Allah mu se smilovao, kaže: „Ashabi, tabi’ini, njihovi sljedbenici i učenjaci Sunneta neprestano su bili u saglasnosti u pogledu neprijateljstva i izbjegavanja sljedbenika novotarija.“ (Šerhu Sunne, El Begavi, 227/1)

Imam Ebu Osman Ismail Es Sabuni, Allah mu se smilovao, prenosi priču o sljedbenicima Sunneta: „Oni mrze sljedbenike novotarija koji su unijeli u Vjeru ono što nije od nje. Ne vole ih niti se sa njima druže.“ (Aqidetu selef ashabul hadis, Imam Sabuni, 118)

Značenje odricanja od sljedbenika strasti ostvarilo se kod naših ispravnih prethodnika (selefu saliha), pa su se udaljili od njih i javno ih se odrekli. Među ljudima su javno obznanili da ih preziru i mrze.

Od Ibn Abbasa, radiAllahu anhu, prenosi se da je rekao: „Nema mi na zemlji mržih ljudi od kaderija koji mi dođu pa se sa mnom parniče o kaderu. To je samo zato što oni ne znaju Allahovo određenje i da Allah, Azze ve Dželle, neće biti pitan za ono što čini, a oni će biti pitani.“ (El Adžurri, Eš Šeria, 213)

Od Ibn Omera, radijAllahu anhu, prenosi se da je rekao o kaderijama: „Obavijesti ih da se ja njih odričem i da su oni od mene čisti.“ (Šerhu Sunne, El Begavi, 227/1; El Adžurri, Eš Šeria, 205; Lalikai, 588/2)


El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Duše su sjedinjene vojske. One koje se upoznaju, spoje se. One koje se ne poznaju, raziđu se. Nije moguće da se sljedbenik Sunneta druži sa sljedbenikom novotarije, osim iz licemjerja.“ (El Ibane, 456/2; Lalikai)

Također, rekao je: „Ko zavoli novotara Allah će mu njegovo djelo upropastiti i izvaditi svjetlo islama iz njegovog srca.“ (El Ibane, Ibn Batta, 440; Lalikai, 263; Šerhu Sunne, Berbehari, 138; Ebi Neim, 103/8)

Govorio bi: „Volio bih da između mene i novotara bude pregrada od željeza. Da jedem sa židovom i kršćaninom draže mi je nego da jedem sa novotarom.“ (Šerh Usulu itiqad ehli sunne vel džemat, Imam Lalikai, 638/2)

Od Evsa ibn Abdullaha Er-Reb’ija prenosi se da je govorio: „Da sa mnom u kući budu majmuni i svinje draže mi je nego da sa mnom bude čovjek sljedbenik strasti.“ (Šerh Itiqad, Lalikai, 131/1; El ibane, Ibn Batta, 467/2)

Abdullah ibn Avn kaže: „Nije bilo mržih ljudi Muhammedu ibn Sirinu, od onih koji su uveli o kaderu ono što su uveli.“ (El Adžurri, Eš Šeria, 219)

Ejjub es-Sihtijani pozvan je da okupa mrtvaca. Krenuo je sa ljudima i otkrio lice mrtvaca, pa ga je prepoznao. Rekao je: „Priđite ovom vašem prijatelju. Ja ga neću gasuliti. Vidio sam ga kako zajedno hoda sa novotarima.“ (Šta bi ovaj veliki učenjak rekao o današnjim murdžijama koji se pripisuju selefijama a zajedno hodaju, sjede, hvale, uzdižu i pomažu novotare, op.PV.) (El Ibane Kubra, Ibn Batta, 467/2)

Odricanje od sljedbenika strasti i novotarija nije samo ograničeno na srčano uvjerenje ili govor jezikom, nego je to životni pravac koji ima svoja znamenja i znakove.

Od znakova odricanja od ljudi novotara je i suprostavljanje njima. Čovjek neće uistinu odreći ih se sve dok se ne bude odricao njihovoga puta ili pravca.

Najveće suprostavljanje novotarijama je pridržavanje za Sunnet, kojeg su oni odbacili i ostavili ga iza svojih leđa.

Učenjak El-Berbehari kaže: „Ko spozna ono što su ostavili novotari od Sunneta i čemu su se suprostavili, pa ga se pridržava, on je sljedbenik Sunneta i sljedbenik Džemata. Ima pravo da bude slijeđen, pomognut i čuvan. Od onih je o kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao posebnu oporuku.“ (Šerhu Sunne, El Berbehari, 107)

Od znakova odricanja od novotara jeste da se umanjuje njihova vrijednost, da se potcjenjuju, omalovažavaju i otkrivaju njihove mahane (suprotno onome što rade današnje murdžije koji hvale, poštuju i uzdižu vođe novotara, op.PV.). Potrebno je pojasniti ono zbog čega će ih se ljudi čuvati i ne pokazivati im poštovanje, kako obični ljudi ne bi bili zavarani njima i stavljali ih na poziciju koje oni nisu dostojni.

Zato su Imami, iz reda ispravnih prethodnika (selefu saliha), omalovažavali i potcjenjivali novotare. Imam Es-Sabuni priča: „Da su se sljedbenici Sunneta usaglasili oko mišljenja o ponižavanju, udaljavanju i potcjenjivanju sljedbenika novotarija. To podrazumijeva i udaljavanje od njihovog druženja i rasprave s njima, te približavanje Allahu, Azze ve Dželle, mržnjom i izbjegavanjem.“ (Aqidetu selef ashabul hadis, Sabuni, 130)

Ko spozna potcjenjivanje novotara, njihovo nepoštivanje i veličinu onoga što proiziskuje, ubrojat će to u obavezne stvari.

Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, o respektu prema novotaru i odlasku k njemu, kaže: „Odlazak kod novotara, njegovo poštivanje i respektovanje zbog njegove novotarije… Znamo da Šerijat naređuje kuđenje, ponižavanje i omalovažavanje novotara… Poštivanje novotara predstavlja udaljavanje od djela naređenog propisima islama i prilazak onome što mu je suprotno i s čime se kosi. Islam se ruši ostavljanjem djelovanja po njemu i vjerovanjem u ono što mu je suprotno. Poštivanje novotara povlači dvije moguće štete koje uzrokuju rušenje islama:

Prva: Skretanje pažnje običnih ljudi i neznalica ka tom poštivanju. Oni su uvjereni da je novotar najbolji čovjek i da je ono na čemu je on bolje od onoga na čemu su drugi. To je uzrok slijeđenja novotarije, a sljedbenici Sunneta će ostati po strani.

Druga: Ako bude bio poštivan zbog svoje novotarije, to će mu biti podstrek da unosi novotarije u svemu i u svakoj situaciji. Novotarija će zaživjeti, a Sunneti zamrijeti. To je rušenje islama.“ (El Itisam, Imam Eš Šatibi, 114/1)

Zato je Ibrahim ibn Mejsere rekao: „Ko bude poštivao novotara pomogao je rušenje islama.“ (A šta je tek sa onima koji, u ime mudrosti, poštivaju i hvale vođe novotara i, čak, pozivaju druge da ih poštivaju, op.PV.) (Šerh usulu, Lalikai,273; El Emru bi ittibai, Es Sujuti, 18; El Baas, Imam Ebi Šame, 17; El Itisam, Eš Šatibi, 113/1)

Sufjan Es-Sevri kaže: „Ko sluša novotara Allah mu neće dati koristi od onoga što je slušao, a ko se sa njim bude rukovao postepeno prekida veze islama.“ (El Emru bi ittibai, Sujuti, 19)

Zbog ovoga je Tavus, vidjevši Ma’beda El-Džuhenija kako kruži oko Ka’be, rekao: „Ovo je Ma’bed, pa ga omalovažite!“ (Šerh usulu itiqad, Lalikai, 114/1)

Zato nema poštivanja i rukovanja, nego novotar ostaje prezren, pa makar bio i na najsvetijim mjestima, makar ispod prekrivača Ka’be. Kako je njegov grijeh samo velik!

Kada bi se sljedbenici Sunneta odrekli novotara, udaljili se od njihovog respektovanja i poštivanja, novotari bi ostali prezreni.

Imam Eš-Šatibi kaže: „Svako ko unese novotariju u Allahovu vjeru, ponižen je i prezren zbog svoje novotarije, pa makar na početku izgledao ponosan i superioran. Međutim, oni su u svojim dušama poniženi. Zar ne vidiš stanje novotara u doba tabiina i poslije, kako su se vezali za vladare i utočište našli kod stanovnika zemlje (baš poput današnjih novotara, posebno murdžija, koji, debelih stomaka, sa dvoraca arapskih tirana hvale svoje gospodare i omalovažavaju sljedbenike Sunneta nazivajući ih raznim uvrijedljivim nazivima poput: vehabije, tekfirovci…, op.PV.)“ (El Itisam, Eš Šatibi, 126/1)

Nakon što su se odabrani odrekli novotarija i pozivača u njih, novotari su im uputili selame želeći da sjede s njima i da ih poštuju. Neki su čak i dalje otišli odričući se nauka novotara. Nisu ih podučavali niti od njih učili iz bojazni da se njihove sumnje ili strasti uvuku kod drugih.

Jusuf ibn Esbat kaže: „Ne bih razmišljao o razlici grijeha da upitam novotara o svojoj vjeri, ili da počinim blud.“ (El Ibane el kubra, Ibn Batta, 459/2)

Od Selama b. Ebi Mutia prenosi se da je neki čovjek, sljedbenik strasti, rekao Ejjubu Es-Sihtijaniju: „Ebu Bekre, da te pitam za jednu riječ?“ Ejjub je gestikulirajući svojim prstom odgovorio: „Ni pola riječi, ni pola riječi.“ (El Ibane el kubra, Ibn Batta, 447/2; Šerhu Sunne, El Begavi, 227/1)

Od Esme, nane Seida ibn Amira, prenosi se da je rekla: „Dva čovjeka sljedbenika strasti su ušla kod Muhameda ibn Sirina i rekla: „Ebu Bekre, da ti ispričamo jedan hadis?“ Odgovorio je: „Ne.“ Rekli su: „Da ti proučimo jedan ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Ili ćete vi ustati ili ću ja ustati.“ (El Ibane el kubra, Ibn Batta, 446/2)

Pošto su sumnje, zablude, neispravna mišljenja bila proširena po knjigama novotara, koje su se gotovo prihvatile i sve preplavile, naši ispravni prethodnici su se odrekli knjiga sljedebnika novotarija, osudili su ih i obezvrijedili.

Ibn Kudame kaže: „Ispravni prethodnici (selefu salih) su zabranjivali druženje sa novotarima i gledanje u njihove knjige.“ (Adabu eš šeria, Ibn Muflih, 232/11)

Imam Ibnul-Kajjim kaže: „Neće se nadoknaditi šteta za spaljivanje i uništavanje zabluđujućih knjiga.“ Od Muhammeda El-Mirvezija prenosi se da je rekao Ahmedu: „Osudio sam knjigu u kojoj ima loših stvari. Šta misliš, da li da je poderem ili spalim?“ Rekao je: „Da, spali je.“

Vjerovjesnik, alejhi sellam, u Omerovoj ruci je vidio knjigu koju je prepisao iz Tevrata, a zadivila ga je njegova suglasnost sa Kur’anom. Lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zacrvenilo se, pa ju je Omer ponio do peći i ubacio je u nju. (Et Tariku el hakimijje fi es sijasetu eš šeria, Ibnul Kajjim, 275)

Pogledaj, Allah ti se smilovao, kako je odricanje od novotarije i novotara uzrokovalo odricanje i od njihovih nauka i knjiga kada su u njima prošireni otrovi i zablude.

Iz knjige „Svjetlost Sunneta i tama bidata“

Autor: Dr. Ahmed Abdul-Kerim Nedžib

SHARE