Kada je u pitanju stjecanje znanja, pozivanje ka Allahu i džihad na Allahovom putu, neki omladinci ostaju zbunjeni jer ne znaju čemu dati prednost, odnosno koju od navedenih stvari treba staviti na prvo mjesto?
Odgovor:
Traženje znanja i islamski poziv nisu u oprečnosti, jer je moguće da ih čovjek objedini tako da istovremeno bude tragalac za znanjem i pozivalac ka Allahu, dž.š. Zapravo, svaki tragalac za znanjem obavezan je da ujedno bude i pozivalac ka Allahu, jer djelovanje na polju islamskog misionarstva je jedan od plodova znanja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
„Prenesite od mene, pa makar i jedan ajet.“ [1]
Ukoliko poznaješ barem jedno šerijatsko pitanje, pozivaj ka Allahu s tim što znaš, jer je ono dio Allahovog šerijata.
Što se tiče davanja prednosti znanju nad džihadom ili džihadu nad znanjem, ovo se razlikuje shodno sljedećem:
- shodno različitosti njihovog statusa,
- shodno različitosti osoba.
Različitost njihovog statusa znači: ukoliko je u datom momentu traženje znanja obaveza, a džihad dobrovoljan, onda nema sumnje da je obaveza dati prednost traženju znanja, jer je ta obaveza strogog karaktera. Ukoliko je, pak, džihad stroga obaveza, a traženje znanja dobrovoljno, onda nema sumnje da se prednost daje džihadu, zato što je on stroga obaveza.
Međutim, ukoliko su i traženje znanja i džihad obavezni, ili su oboje dobrovoljni, čemu onda dati prednost?
Ovo se odnosi na drugu spomenutu stvar, a to je različitost osoba. Nekim ljudima bolje je da prednost daju džihadu, a nekima traženju znanja.
Čovjeku koji je jak, hrabar, odvažan i poznaje savremene načine ratovanja, a s druge strane slabije pamti i teže shvata, kažemo: Džihad je za tebe bolji.
Međutim, čovjeku koja je sušta suprotnost prethodnome, dakle, niti ima j ako tijelo niti poznaje načine ratovanja, ali je vrlo oštrouman i inteligentan te dobro pamti i shvata – kažemo da treba dati prednost znanju, jer za svaku situaciju postoje posebni propisi.
Da rezimiramo: Znanje i poziv ka Allahu nisu u suprotnosti jedno s drugim. Poziv je plod znanja, a objediniti i traženje znanja i djelovanje na polju pozivanja u Allahovu vjeru, označava potpunost znanja. Što se tiče znanja i džihada, na njih gledamo dvojako:
– Ukoliko je jedno od njih obavezno, a drugo dobrovoljno djelo, prednost bez sumnje dajemo onome koje je obavezno.
– Ukoliko su oba obavezna ili oba dobrovoljna djela, onda to gledamo na drugi način: shodno sposobnostima i afinitetu svakog čovjeka, jer se ljudi u tom pogledu međusobno itekako razlikuju.
Izvor: Islamsko buđenje-pravila i smjernice – Muhammed b. Salih el-Usejmin
Obrada: Put Vjernika
[1] Buharija, 3461.
