Strah od slave – izgubljena ljudska osobina

616

Učenjaci i ispravni prethodnici ovog ummeta uvijek su se bojali slave i toga da postanu slavni među ljudima. Oni nisu voljeli da se njihova imena puno spominju i mogao si vidjeti neke od njih kako se udaljavaju od ljudi kao da su im oni bili iskušenje. Nekada bi neko od njih ustao i napustio halku znanja koju bi vodio zato što bi broj slušalaca postao preveliki.

U nastavku navodimo zadivljujuće izjave naših prethodnika koje ukazuju koliko su oni samo držali do iskrenosti i koliko su bježali od slave i od toga da im se imena spominju.

Ibn-Mesud, radijallahu anhu: „O ljudi! Budite izvori znanja i svjetiljke upute! Držite se svojih kuća i budite poput svjetla u noći, onih koji oživljavaju srca, vlasnika pohabane odjeće i tada ćete biti poznati kod stanovnika nebesa, a nepoznati kod stanovnika zemlje.“

Jedan čovjek je rekao Bišru: „Posavjetuj me.“ A je on rekao: „Neka tvoje ime bude nepoznato!“ A Hushib je zatečen kako plače i kaže: „Moje ime je stiglo do mesdžida!“

Ibrahim En-Nehai i El-Hasan bi govorili: „Dovoljno je čovjeku zla da se na njega ukazuje po pitanjima vjere ili dunjaluka, osim onoga koga je Allah zaštitio. Ispravnost leži u ovome“ i pokazivali bi na svoje grudi tri puta.

Ibrahim ibn Edhem: „Rob koji voli slavu nije iskreno posvećen Allahu.“

Asim je jedne prilike rekao: „Ako bi više od četiri čovjeka došlo i sjelo oko Abul-Alijaha, on bi ustao i otišao.“

Davud At-Ta’i bi govorio: „Bježite od ljudi baš kao što biste bježali od lava.“

Imam Ahmed: „Radosne vijesti su za onoga čije ime (spominjanje) je sakrio Allah! Ja žudim za nečim što nikada neće biti… ja žudim da nemam nikakav položaj kod ljudi.“

Zun-Nun je konstatovao: „Osjećati zadovoljstvo boravkom među ljudima je od znakova propadanja.“

Od Fudaila b, Ijada se prenosi: „Ako možete biti nepoznati, onda tako i živite. Šta vas može uznemiriti ako vas ljudi neće hvaliti, i šta vas može uznemiriti ako ste zaslužili prijekor kod ljudi, a kod Allaha zaslužujete hvalu?“

Muhamed b. El-Ala ibn Musejib iz Basre je pisao Muhamed Jusuf el-Asbahaniju: „O moj brate, ko god voli Allaha on voli da ostane nepoznat ljudima.“


Evo još izjava nekih poznatih predhodnika, Allah sa svima bio zadovoljan:

Bišr b. El-Haris: „Ne znam nijednog čovjeka koji voli slavu a da neće izgubiti vjeru i postati osramoćen. Ko se boji Allaha, ne voli da bude poznat među ljudima.“

On, rahimehullah, je također rekao: „Čovjek koji voli da ga svi poznaju nikada neće naći slast na budućem svijetu.“

Jezid ibn Abi-Habib: „Doista jedna od fitni (iskušenja) nekog učenjaka je da mu govor bude draži od tišine i slušanja.“

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, bi govorio: „Da nije jednog ajeta u Allahovoj knjizi, ja vam ne bih govorio o vjeri: ‘One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju.’ (El-Bekare: 159)“

Eš-Šabi: „Mnogo smo se trudili da nagovorimo Ibrahima Et-Tajmija da sjedne u mesdžid i govori ljudima – ali je on odbio.“

Abdullah b. Abas: „Doista Allah ima robove koji šute zbog straha prema Uzvišenom Allahu, iako su spretni govornici.“

Sufjan Es-Sevri: „Ako možeš postati učenjak a da ostaneš nepoznat, onda uradi tako. Jer, doista kad bi ljudi znali šta ima u tebi, pojeli bi tvoje meso!“

Izvor: sayfullaah.blogspot.com

SHARE