Strast i njen uticaj na razilaženje u vjeri II

Popularno na sajtu

Autor: Šejh Abdullah el-Gunejman

“O Aiša, oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podjelili, to su sljedbenici strasti, novotari i zabludjeli iz ovoga umeta. O Aiša zaista za svaki grijeh postoji tewba (pokajanje) osim za sljedbenike strasti i novotare, za njih nema tewbe. Ja se njih odričem a ni oni sa mnom nemaju ništa.”


Kaže Uzvišeni:

يا أيها الذين آمنوا اتقوا الله حق تقاته ولا تموتن إلا وأنتم مسلمون [سورة آل عمران الآية 102]

„O vi koji vjerujete Allaha se istinski bojte i ne umirite drugačije osim kao muslimani.“ (Alu Imran, 102)

I kaže Uzvišeni:

وأما الذين ابيضت وجوههم ففي رحمة الله هم فيها خالدون [سورة آل عمران الآية 107 ]

„A oni čija lica budu blistava oni su u Allahovoj milosti u kojoj će vječno ostati.“ (Alu Imran, 107)

I kaže:

فاتقوا الله وأصلحوا ذات بينكم [سورة الأنفال الآية :1]

„Bojte se Allaha i popravite međusobne razmirice.“ (El-Enfal, 1)

I kaže:

ولا تكونوا من المشركين . من الذين فرقوا دينهم وكانوا شيعا [ سورة الروم الآيتان 31،32 ]

„I ne budi te od onih koji mu druge ravnim smatraju, od onih

koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podjelili.“ (Er-Rum, 31-32)

I kaže:

إن الذين فرقوا دينهم وكانوا شيعا لست منهم في شيء [سورة الأنعام الآية :159 ]

„Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podjelili.“ (El-En'am, 159)

Dakle, Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima vjernicima da Ga se boje na taj način što će raditi po onome što im je naredio putem Njegovog poslanika, od okupljanja na Njegovoj vjeri međusobno se voljeći i pomagajući na dobru i da ne umiru osim kao pokorni i predani Allahovi robovi koji ustrajavaju u pokornosti i koji se udaljavaju od svih vrsta nepokornosti. A musliman je onaj koji ne laže i od čijeg  jezika i ruku su sigurni drugi muslimani.

Zatim im je naredio da se čvrsto uhvate za ovu vjeru, bez razilaženja i komadanja u stranke koje će dovesti do međusobnog neprijateljstva, zatim slabosti i na kraju propasti, kao što je se to desilo mnogima prije nas.

Stoga, obaveza nam je da uzmemo pouku kako nas ne bi zadesilo ono što je njih zadesilo, kako ne bismo bili od onih kojima će lica pocrnjeti na danu kada se sretnemo sa našim Gospodarem. Jer tog dana će lica onih koji su slijedili istinu blistava biti, onih koji su se okupljali oko Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, zatim ih spoznali i čvrsto se uhvatili za njih, te time spoznali vrijednost onoga što su stekli i bezvrijednost onoga u čemu su bili.

Tako da sve ovo upućuje na obaveznost građenja čvrste građevine i na zabranu razilaženja u svim njegovim oblicima. A onaj koji traži rupu kako bi izašao iz ove zajednice biva onim koji se bori protiv Allaha i Njegovog Poslanika i onim koji se odvaja poput odbjegle ovce.

Međutim, oni koji se bave šerijatskim znanjem će se razilaziti po nekim pitanjima ali i pored toga će biti okupljeni na istini, međusobno se volivši i okupljajući se oko Allahovog užeta, kao što su to bili ashabi Allahovog Poslanika, koji su se razilazili u nekim od islamskih propisa, ali ih to nije navelo na odvajanje i djeljenje u stranke, kao što je to navelo danas mnoge koji se smatraju od vlasnika znanja.

Kaže Šatibij rahimehullah: „Svaka mesela – pitanje o kojem se pričalo u islamu i u kojem su se ljudi razišli, nije ostavila u naslijedtvo razilaženje među njima i parčanje u skupine sa izražavanjem neprijateljstva i mržnje. Ono što mi znamo jeste da su to islamska pitanja, pa svako pitanje koje dođe a koje obavezuje neprijateljstvo, međusobno vrijeđanje, izbjegavanje i prekid odnosa, ono što mi znamo jeste da ona nisu od vjerskih pitanja u bilo čemu, već su to pitanja o kojima je Allahov Poslanik ukazao u ajetu kada kaže Uzvišeni:

[ سورة الأنعام الآية 159].    إن الذين فرقوا دينهم وكانوا شيعا

„Oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podjelili.“ (El-En'am, 159)

Tako da je obaveza svakom vjerniku koji je pametan da se udalji od takvih pitanja, a dokaz za to je govor Uzvišenog:

واذكروا نعمة الله عليكم إذ كنتم أعداء فألف بين قلوبكم

فأصبحتم بنعمته إخوانا [سورة آل عمران الآية 103 ]

„I sjeti te se Allahove blagodati prema vama, kada ste bili neprijatelji,

pa je On sakupio vaša srca i postali ste Njegovom milošću braća.“ (Alu Imran, 103)

Pa, kada se raziđu i prekinu odnose onda to biva novotarijom koju su uveli slijeđenjem strasti. Islam poziva u bliskost, prijateljske odnose, međusobnu samilost i uzajamno razumjevanje, tako da svako mišljenje koje dovodi do suprostavljanja ovim stvarima izlazi iz okvira vjere.

Objašnjenje na koje je šejh ukazao kada je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, sa njim objasnio riječi Uzvišenog:

إن الذين فرقوا دينهم وكانوا شيعا لست منهم في شيء إنما أمرهم إلى الله

ثم ينبئهم بما كانوا يفعلون [سورة الأنعام الآية 159]

„Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali, Allah će se za njih pobrinuti.

On će ih o onome što su radili obavjestiti.“ (El-En'am, 159)

To je ono što se spominje od Aiše, radijallahu anha: Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme:

يا عائشة : ” إن الذين فرقوا دينهم وكانوا شيعا ” هم أصحاب الأهواء، وأصحاب البدع، وأصحاب الضلالة من هذه الأمة ! يا عائشة إن لكل ذنب توبة ما خلا أصحاب الأهواء والبدع ليس لهم توبة !

وأنا بريء منهم وهم مني براء

“O Aiša, oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podjelili, to su sljedbenici strasti, novotari i zabludjeli iz ovoga umeta. O Aiša zaista za svaki grijeh postoji tewba osim za sljedbenike strasti i novotare, za njih nema teobe. Ja se njih odričem a ni oni sa mnom nemaju ništa.”


I kaže Šatibij rahimehullah također: Treba da se spomene opis novotara da se ne bi svrstali u istaknute ličnosti i kako to ne bi bio poziv u sektašenje i otuđenost i nemanje prisnosti koju su Allah i Njegov Poslanik naredili, gdje kaže Uzvišeni:

واعتصموا بحبل الله جميعا ولا تفرقوا [سورة آل عمران الآية : 103]

„Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i ne razjedinjujte se.“ (Alu Imran, 103)

I kaže Uzvišeni:

فاتقوا الله وأصلحوا ذات بينكم [سورة الأنفال الآية 1 ]

„Bojte se Allaha i popravite međusobne odnose.“ (El-Enfal, 1)

I kaže Uzvišeni:

ولا تكونوا من المشركين. من الذين فرقوا دينهم وكانوا شيعا [ سورة الروم الآيتان 31،32]

„I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su

vjeru svoju raskomadali i u stranke se podjelili.“ (Er-Rum, 31-32)

I u hadisu:

لا تحاسدوا ولا تدابروا ولا تباغضوا وكونوا عباد الله إخوانا من كتاب الاعتصام

„Nemojte jedni drugima zavidjeti i nemojte se nadmetati pri prodaji

i nemojte se mrziti i budite Allahovi robovi, braća.“

U značenju da je jedinstvo i okupljanje na istini od šerijatskih pravila, smisla imana i držanja za Allahovu knjigu. A ako se ostavi upućivanje sa ovom vjerom to će neminovno proizvesti razilaženje i razdor, kao što kaže Uzvišeni:

فإن آمنوا بمثل ما آمنتم به فقد اهتدوا وإن تولوا فإنما هم في شقاق [سورة البقرة الآية : 137]

„Pa ako oni budu vjerovali u ono u što vi vjerujete na pravom su putu,

a ako glave okrenu oni su onda u razdoru.“ (El-Bekare, 137)

Tako da je Uzvišeni Allah naredio svim vjernicima da se čvrsto uhvate za Allahovo uže i da se ne razilaze, a Allahovo uže je objašnjeno kao čvrsto držanje za Allahovu Knjigu, Njegovu vjeru, islam, iskrenost, za Njegove naredbe, ustrajnost na pokornosti i džematu… i ovo sve je prenešeno od ashaba i onih koji su ih slijedili u dobročinstvu i sve je ispravno. Jer Allah Uzvišeni putem Kur'ana naređuje na islam kao vjeru a on je Njegov ugovor, naredba i pokornost Njemu. A okupljanje sa ovim stvarima, zajednički, je samo u džematu. A stvarnost islama kao vjere jeste iskrenost ka Allahu.

Prenosi ebu Hurejre, kako to bilježi imam Muslim u svom Sahihu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

إن الله يرضى لكم ثلاثا، أن تعبدوه ولا تشركوا به شيئا، وأن تعتصموا بحبل الله جميعا

ولا تفرقوا، وأن تناصحوا من ولاه الله أمركم

„Zaista je Allah zadovoljan sa vama u trome: da Ga obožavate i da mu ni u čemu nekog ravnim ne smatrate, da se svi čvrsto Allahovog užeta držite i da se ne razjedinjujete

i da se međusobno savjetujete na način koji vam je Allah naredio.“

Dakle, ovo je poziv na jedinstvo i okupljanje na pokornosti Allahu, slijeđenjem Allahovog Poslanika, a ovo obuhvata uzajamno potpomaganje na dobročinstvu, bogobojaznosti i borbi protiv Allahovih neprijatelja, naređivanju dobra i odvraćanju od zla i savjetovanju svih muslimana bili oni čestiti ili griješnici. A Allahov Poslanik kaže:

الدين النصيحة

„Vjera je iskren savijet.“

Autor: Šejh Abdullah el-Gunejman

Iz knjige „Strast i njen uticaj na hilaf (razilaženje u vjeri)

Prijevod sa arapskog: Gariban 

Preporučujemo: Strast i njen uticaj na razilaženje u vjeri I dio

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz