Sulejman el-Ulvan: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (I)

564
islamske teme

Iz serijala članaka šejha Sulejmana el-Ulvana: “Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište ”

Drugi dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (II)

Treći dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (III)

Četvrti dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (IV)


Kako ehli sunet definiše iman(vjerovanje) i koje su to stari koje ga nište?

Ono na šta upućuje Kur'an i sunnet jeste da je iman govor i djelo:

– govor srca i jezika, i

– djelo srca, jezika i organa.

Povećava se i smanjuje. Na ovome su složni ashabi , tabi'ini (generacija nakon Poslanika, alejhi selam) i sljedbenici sunneta.

Govorom srca se cilja na njegovo ubjeđenje, a djelo srca je njegov nijjet i iskrenost.

Imam Šafija prenosi saglasnost(idžma'a) ashaba, tabi'ina i onih koje je zatekao nakon njih da je iman govor, djelo i nijjet; nijedno od ovih tri stvari ne nadomjestuje drugo.

Rekao je Begavi, Allah mu se smilovao:

„Složili su se ashabi, tabi'ini i učenjaci sunneta nakon njih da su djela od vjerovanja i rekli su: ‘Zaista je iman govor, djelo i vjerovanje, povećava se sa pokornošću a smanjuje se sa griješenjem. Kur'an je potvrdio da se povećava, a sunnet Poslanika je potvrdio da se smanjuje kao što je došlo u hadisu opisa stanja žena.’ “

Složili su se sljedbenici sunneta i džemata da je nevjernik onaj koji ostavlja djela u potpunosti. Kada se kaže „djela u potpunosti“, misli se na djela udova, tako da ne koristi potvrda srcem i izgovaranje jezikom sve dok djela ne proprate to dvoje.

Rekao je imam Adžuri u knjizi Šer'iat:

„Znajte da ne koristi znanje i potvrda srca sve dok sa tim ne bude vjerovanje jezikom tj. izgovaranje. A ne koristi spoznaja srcem i izgovaranje jezikom, sve dok ne bude djela udova. Kada se upotpuni ovo troje kod čovjeka – biva vjernikom. Na ovo upućuje Kur'an , sunnet i učenjaci muslimana.“

Također je rekao:

„Djela udova potvrđuju vjerovanje srca i jezika. Onaj ko ne potvrdi vjerovanje djelima organa, kao što su čistoća, namaz, zekat, post, hadždž, džihad i slično tome, i zadovolji se spoznajom i govorom – takav neće biti vjernik i neće mu koristiti spoznaja i govor. Njegovo ostavljanje djela  ukazuje na njegovu laž da vjeruje. Dočim, ako bi izvršavao djela – to bi bila potvrda za njegov iman.“

Ishak ibn Rahavejh je prenio idžma'a da je ostavljač namaza nevjernik.

Rekao je Uzvišeni:

„I obavljajte namaz, i ne budite višebošci.“ [1]

Rekao je Allahov Poslanik, alejhi selam:

„Između čovjeka, i širka i kufra – je ostavljanje namaza.“ [2]

Rekao je Sufjan ibn Ujejne:

„Murdžije su nazvale ostavljanje farzova grijehom koji je na stepenu činjenja harama. Ali ovo dvoje nije isto, zato što je namjerno činjenje harama, bez njegovog ohalaljivanja – grijeh. A ostavljanje farzova je nevjerstvo, osim da čovjek ima opravdanje ili ne bude znao. Objašnjenje ovoga se nalazi u kazivanju Adema, alejhi selam, i Iblisa, kao i učenjaka jevreja koji su potvrdili poslanstvo Muhammeda, alejhi selam, njihovim jezicima ali nisu radili po njegovom Šerijatu.“

 

( http://www.ilmway.com/site/maqdis/MS_1180.html )

[1] Er-Rum, 31.

[2] Muslim