Kako ehli sunet definiše iman(vjerovanje) i koje su to stari koje ga nište?
Ono na šta upućuje Kur'an i sunnet jeste da je iman govor i djelo:
– govor srca i jezika, i
– djelo srca, jezika i organa.
Povećava se i smanjuje. Na ovome su složni ashabi , tabi'ini (generacija nakon Poslanika, alejhi selam) i sljedbenici sunneta.
Govorom srca se cilja na njegovo ubjeđenje, a djelo srca je njegov nijjet i iskrenost.
Imam Šafija prenosi saglasnost(idžma'a) ashaba, tabi'ina i onih koje je zatekao nakon njih da je iman govor, djelo i nijjet; nijedno od ovih tri stvari ne nadomjestuje drugo.
Rekao je Begavi, Allah mu se smilovao:
„Složili su se ashabi, tabi'ini i učenjaci sunneta nakon njih da su djela od vjerovanja i rekli su: ‘Zaista je iman govor, djelo i vjerovanje, povećava se sa pokornošću a smanjuje se sa griješenjem. Kur'an je potvrdio da se povećava, a sunnet Poslanika je potvrdio da se smanjuje kao što je došlo u hadisu opisa stanja žena.’ “
Složili su se sljedbenici sunneta i džemata da je nevjernik onaj koji ostavlja djela u potpunosti. Kada se kaže „djela u potpunosti“, misli se na djela udova, tako da ne koristi potvrda srcem i izgovaranje jezikom sve dok djela ne proprate to dvoje.
Rekao je imam Adžuri u knjizi Šer'iat:
„Znajte da ne koristi znanje i potvrda srca sve dok sa tim ne bude vjerovanje jezikom tj. izgovaranje. A ne koristi spoznaja srcem i izgovaranje jezikom, sve dok ne bude djela udova. Kada se upotpuni ovo troje kod čovjeka – biva vjernikom. Na ovo upućuje Kur'an, sunnet i učenjaci muslimana.“
Također je rekao:
„Djela udova potvrđuju vjerovanje srca i jezika. Onaj ko ne potvrdi vjerovanje djelima organa, kao što su čistoća, namaz, zekat, post, hadždž, džihad i slično tome, i zadovolji se spoznajom i govorom – takav neće biti vjernik i neće mu koristiti spoznaja i govor. Njegovo ostavljanje djela ukazuje na njegovu laž da vjeruje. Dočim, ako bi izvršavao djela – to bi bila potvrda za njegov iman.“
Ishak ibn Rahavejh je prenio idžma'a da je ostavljač namaza nevjernik.
Rekao je Uzvišeni:
„I obavljajte namaz, i ne budite višebošci.“ (Er-Rum, 31)
Rekao je Allahov Poslanik, alejhi selam:
„Između čovjeka, i širka i kufra – je ostavljanje namaza.“ (Muslim)
Rekao je Sufjan ibn Ujejne:
„Murdžije su nazvale ostavljanje farzova grijehom koji je na stepenu činjenja harama. Ali ovo dvoje nije isto, zato što je namjerno činjenje harama, bez njegovog ohalaljivanja – grijeh. A ostavljanje farzova je nevjerstvo, osim da čovjek ima opravdanje ili ne bude znao. Objašnjenje ovoga se nalazi u kazivanju Adema, alejhi selam, i Iblisa, kao i učenjaka jevreja koji su potvrdili poslanstvo Muhammeda, alejhi selam, njihovim jezicima ali nisu radili po njegovom Šerijatu.“
Iz serijala članaka šejha Sulejmana el-Ulvana: “Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište ”
Izvor: http://www.ilmway.com/site/maqdis/MS_1180.html
Drugi dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (II)
Treći dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (III)
Četvrti dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (IV)