Sulejman el-Ulvan: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (II)

418
islamske teme

Iz serijala članaka šejha Sulejmana el-Ulvana: “Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište ”

Prvi dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (I)

Treći dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (III)

Četvrti dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (IV)


Rekao je Ishak:

„Murdžije su preterale, čak su neki od njih rekli: ‘Ko ostavi pet propisanih namaza, post mjeseca ramazana, hadž i druge farzove, ali pritom ne negira ništa od toga – mi takvog ne proglašavamo nevjernikom sve dok potvrđuje propisanost tih farzova i njegovo stanjeprepuštamo Allahu.’

Nema sumnje da su ovakvi murdžije.“

[završen govor Ishaka]

Hallal u knjizi ‘Sunne’ spominje da je imam Humejdi rekao:

„Doprlo je do mene da neki govore: ‘Onaj ko potvrđuje namaz, post, zekat, hadždž ali ništa od toga ne izvršava sve dok ne preseli, ili klanja okrenut leđima prema kibli sve dok ne preseli – takav je vjernik ako ne negira ništa od toga već potvrđuje te farzove i obaveznost okretanja prema kibli.’

Odgovori sam na ovo: ‘Ovo je jasno nevjerstvo u Allah i suprotno Allahovoj knjizi i sunetu Allahovog Poslanika, alejhi selam, i praksi muslimana. Allah je u Kur'anu rekao: ‘a naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera.’ [1]

[završen govor Hallala]

Kaže Hanbel:

„Rekao je Ebu Abdullah: ‘Ko kaže ovo(cilja na prethodni govor), učinio je nevjerstvo u Allaha i odbacio je Allahovu stvar (vjeru) i ono što je Posalnik, alejhi selam, donio.’ “

Ovo je govor svih sljedbenika sunneta i džemata. Oni su složni na onome što je došlo u Kur'anu i sunnetu: da je onaj ko ostavi djela organa u potpunosti nevjernik u Allaha i da je izašao iz Islama.

Šejh Muhammed ibn Abdulvehab je na kraju njegove knjige ‘Kešfu šubuhat’ rekao:

„Nema razilaženja da tevhid mora biti srcem, jezikom i djelima. Ako jedno od ovoga izostane, čovjek neće biti musliman.“

Ovome su se suprotstavili gulati(oni koji su preterali) od džehmija i murdžija, pomislili su da ostavljač djela u potpunosti ne postaje nevjernikom. Prethodio je govor ništavnosti ove tvrdnje.

Također tvrde da onaj ko izgovori (riječi kufra) ili uradi jasno nevjerstvo ne postaje nevjernikom sve dok ne zanegira ili ohalali. Za ovo ne postoji nikakav dokaz.

Kur'an i sunnet upućuju na neispravnost ove tvrdnje i na to da je srž nevjerstva govor koji su izgovorili(a ne negiranje ili ohalaljivanje, op. PV.). Rekao je Allah:

„Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazivali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili…“ [2]

I rakao je Allah:

„Ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allahu, ajetima i znakovima Njegovim, i Poslaniku Njegovom rugali?'“ [3]

Učenjaci su složni da onaj ko vrijeđa Poslanika, alejhi selam, postaje nevjernikom i pored toga što možda takav pri sebi nema mržnje prema Poslaniku ili ne smatra dozvoljenim vrijeđanje Poslanika.

Zatim su složni da je činjenje sedžde kipovima ili tavaf oko grobova nevjerstvo – pored toga što onaj ko to bude radio to ne smatra dozvoljenim.

Složni su da je namerno bacanje Mushafa u smeće nevjerstvo, pa makar i ne smatrao to dozvoljenim.

Sve ovo što smo naveli poništava temelje džehmija i murdžija, i poništava njihov govor o osnovi imana.

( http://www.ilmway.com/site/maqdis/MS_1180.html )

[1] El-Bejjine, 5.

[2] Et-Tevba, 74.

[3] Et-Tevba, 65.