Pitanje: Esselamu alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,
U mnogim hadisima koje prenosi Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se zaklinje vjernicima govoreći im “Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova…” Pitanje je sljedeće: Da li je “ruka” metafora moći, snage, volje, odlučnosti Allah s.w.t.? Ili se radi o konkretnoj ruci? Znam da u okviru uleme postoje dva različita stanovišta u vezi ove teme, ali kakvi su argumenti za ovaj ili onaj stav?
Odgovor:
We alejkumusselam we alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,
Prije nego li odgovorim na ovo pitanje neophodno je da spomenem pravilo kojeg se ehli sunnet vel džema’at drži kada su u pitanju Allahova svojstva, a to je da ehli sunnet pripisuje Allahu, subhanehu ve teala, svojstva koja je On Sebi pripisao u svojoj knjizi ili na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez t’atila (bilo kakvog nijekanja tih svojstava), temsila (upoređivanja Allahovih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja), tahrifa (izvitoperavanja i tumačenja), i tekjifa (govor o kakvoći tih svojstava).
S obzirom da je Uzvišeni Allah u svojoj knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripisao Sebi dvije ruke, i ehli sunnet vel džema’at pripisuje Njemu Uzvišenom dvije ruke koje dolikuju Uzvišenom Gospodaru a koje ne naliče rukama Njegovih stvorenja. Što se tiče dokaza njih je puno. Navešćemo samo neke:
– Kaže Uzvišeni:
„O Iblisu! – reče On – šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema rukama?“ (Sad, 75)
– I kaže:
„Jevreji govore: ’Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!“ (El-Maide, 64)
Što se tiče dokaza iz sunneta:
– Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah, azze ve dželle, će (na Sudnjem danu) uzeti nebesa i Zemlju u svoje dvije ruke i reći…“ (Hadis bilježe Buharija, Muslim i drugi).
– Od Abdullaha ibn Amra, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obadvije Allahove ruke su desne.“ (Hadis bilježi Muslim)
Šejh Usejmin, rahimehullahu teala, kaže: „Selefi su složni da Allah ima dvije ruke.“ ( Komentar Vasitijske akide, 192. str.)
Nije nam poznato da je iko od uleme ehli sunneta svojstvo ruku protumačio kao snagu ili moć. To su uradile neke frakcije koje sebe lažno pripisuju ehli sunnetu i selefima, poput maturidija i kasnijih ešarija. Nema sumnje da je njihov govor neispravan jer je oprečan Allahovoj Knjizi, sunnetu Njegova Poslanika i koncenzusu selefus-saliha (ispravnih prethodnika).
Ako bi se riječi „Allahova ruka“ tumačile metaforički u smislu Allahove moći i snage kako to rade neke zabludjele sekte, kakovog bi smisla imale riječi „šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema moćima, snagama“. Zar Allah ima dvije moći ili dvije snage ? Isti je slučaj i sa drugim ajetom kojeg smo spomenuli: „Obje su ruke Njegove pružene.“ Možemo li reći: Obje su moći ili snage Njegove pružene?! Možemo li isto tako za riječi Uzvišenog u prvom ajetu sure Mulk: „Neka je slavljen Onaj u čijoj je ruci moć…“ reći: Neka je slavljen Onaj u čijoj je moći moć?!
Allah, subhanehu ve teala, je Adema, alejhis-selam, odlikovao time što ga je stvorio Svojom rukom. Ako bi rekli da ruka znači moć ili snaga, gdje je onda odlika Adema, alejhis-selam, jer je Allah sva stvorenja stvorio svojom snagom i moći.
Kako je moguće da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči ajete u kojima se spominje Allahova ruka, i sam spominje u puno hadisa da Allah ima dvije ruke, i zatim ne pojasni običnom svijetu od beduina i drugih da ove ajete ne shvate bukvalno, već da ruka u stvari znači moć, snaga ili nešto drugo? Zar da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasni svom ummetu stvari mnogo manje od ove, poput načina obavljanja nužde, a da zanemari ovako krupne stvari koje se vežu za Stvoritelja, subhanehu ve teala i Njegova svojstva.
Kako da ashabi, radijellahu anhum, nisu ove stvari pojasnili ljudima koji su primali islam, kako ove ajete ne bi shvatili pogrešno, kako ne bi pogriješili i shvatili da Allah zaista ima ruke?! Kako to da niko od selfus-saliha, počevši od ashaba, tabi’ina i tabitabi’ina, nisu pojasnili da se svojstvo ruke treba shvatiti metaforički kao moć i snaga a ne kao suštinska ruka kakva dolikuje Uzvišenom Stvoritelju?!
Kaže imam Ibn Huzejme: Kažemo: „Allah dželle ve ala ima dvije ruke, kako nas o tome On Uzvišeni obavještava u svojoj Knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I kažemo isto tako: obadvije ruke Uzvišenog su desne, kako nas o tome obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom rukom će uzeti Zemlju a drugom smotati nebesa.“ (Tevhid, 83).
Ešarije, maturidije i one koji su se poklopili sa njima, nije navelo da svojstvo Allahovih ruku protumače kao moć, snaga ili blagodat osim bojazan da Allaha ne poistovjete sa Njegovim stvorenjima, misleći da iz pripisivanja ovih svojstava Allaha proističe poređenje, što nije tačno. Jer svojstva različitih stvorenja, pored toga što imaju zajedničko ime (ruke, noge…) ne naliče jedna na druge pa kakav je tek onda slučaj sa svojstvima Uzvišenog. „Ništa nije poput Njega. On sve čuje i sve vidi.“
Zatim, pitamo ih: Ako ste svojstvo Allahove ruke protumačili Allahovom snagom, moći i tome slično, zar Njegova stvorenja ne posjeduju snagu i moć, a to vas opet dovodi do poređenja Uzvišenog sa Njegovim stvorenjima?!
Stoga, dragi brate, u ovoj meseli nema dva mišljenja kod uleme ehli sunneta, već postoji jednoglasno mišljenje selefa s jedne i raznorazna mišljenja zabludjelih sekti s druge strane.
Izvor: Stazomislama.com
