„Tako mi Allaha, da se nisam bojao da ćete pomisliti da se bojim smrti, još bih klanjao!“

1169
Islamske teme

Se’id ibn Amir el-Džumehi je bio jedan od hiljada onih koji su izašli na mjesto Ten’im nedaleko od Mekke na poziv kurejšijskih prvaka kako bi bili očevici smrti jednog od drugova Allahovog Poslanika, alejhisselam, Hubejba ibn Adija, kojeg su na prevaru zarobili.

Njegova mladalačka sposobnost mu je omogućila da se probije između ljudi i dospije do uglednika iz plemena Kurejš poput Ebu Sufjana ibn Harba, Safwana ibn Umejje i drugih koji su prednjačili u koloni.

Na taj način mogao je vidjeti kurejšijskog zarobljenika okovanog u lance, dok su se žene, djeca i mladići tiskali prema mjestu pogubljenja gurajući ga kako bi se na njemu osvetili Muhammedu, alejhisselam, zbog svojih rođaka poginulih na Bedru.

Kada je ova gnjevna povorka stigla sa svojim zarobljenikom na mjesto pogubljenja, mladić Se’id ibn Amir se ispravi svim svojim stasom da vidi Hubejba kojeg su vodili prema drvenome križu za razapinjanje.

Čuo je njegov čvrsti i mirni glas kroz galamu žena i djece, koji je govorio: “Ako bi me pustili da klanjam dva rekata prije smrti, dobro bi učinili.”

Onda ga je gledao dok je okrenut prema Kibli klanjao dva rekata. Kako ih je samo lijepo obavio i upotpunio!

Onda ga je vidio kako se okreće u pravcu glavešina kojima reče:

-Tako mi Allaha, da se nisam bojao da ćete misliti da se bojim smrti ako oduljim namaz, još bih klanjao!

Dalje je (Se’id ibn Amir) svojim vlastitim očima gledao kako Hubejba živog masakriraju otkidajući mu komad po komad mesa i pitajući ga: Bi li volio da se spasiš, a da Muhammed bude na tvome mjestu?

On je odgovarao dok mu je krv lila iz rana:

– Tako mi Allaha, ne bih volio da sam miran i spokojan među svojom djecom i ženom, a da Muhammeda ubode samo jedan trn!

Ljudi su skandirali dižući ruke uvis i vičući:

– Ubijte ga! Ubijte ga!

Onda Se’id ibn Amir vidje Hubejba kako diže pogled prema nebesima, preko razapetog križa, i kako uči dovu:

– Moj Allahu, umanji njihov broj, pobij ih sviju redom i nijednog od njih ne ostavljaj živoga!

Onda je ispustio svoj posljednji dah dok je na njegovom tijelu bilo toliko udaraca sabljom i uboda kopljem da se nisu mogli izbrojati.

Autor: dr. Abdurrahman el-Baša

Iz knjige: Iz života ashaba

Priprema i naslov: Put vjernika

SHARE