Tekfirite tagute, predsjednike, kraljeve, a ne tekfirite one koji njih ne tekfire

Fetve

Pitanje:

Tekfirite tagute, predsjednike, kraljeve, a ne tekfirite one koji njih ne tekfire, posebno njihovu ulemu? Kako i zašto? Zbog imena ili osjećanja?

Odgovor:

Što se tiče onoga ko ne tekfiri tagute u meseli postoji poznat tefsil (detaljno pojašnjenje) kojeg ulema spominje. Šejh Ahmed El-Halidi je detaljnije pojasnio ovu meselu u svojoj knjizi ”Pojašnjenje propisa onoga ko posumnja i zastane u tekfiru nekih taguta i murteda.” Predgovor knjizi je dao šejh Ali Hudajr a knjiga će uskoro biti štampana na našem jeziku, inšaallahu teala.

Šejh Ahmed El-Halidi, Allah ga sačuvao i izbavio iz zatvora taguta, kaže:

Propis onoga ko zastane ili posumnja u kufr taguta koji se ne pripisuju islamu

Prva vrsta: To su taguti od nevjernika u osnovi (kuffar el aslijjun) koji se ne pripisuju islamu. Što se njih tiče, onaj ko ih ne tekfiri ili posumnja u njihov kufr, ili se dvoumi, ili zastane po pitanju njihova tekfira, taj je kafir. I ovo je treća stvar od deset stvari koje poništavaju islam koje je spomenuo šejh Muhammed ibn Abdul-Wehhab, rahimehullah, oko čega su se složili svi pripadnici Kible pa čak i novotari.

Kaže šejh Ebu Betin, rahimehullah: ”Svi muslimani su se složili oko kufra onoga ko ne tekfiri židove i kršćane ili sumnja u njihov kufr, a mi smo ubijeđeni da su većina njih neznalice.” (Risala El-Intisar).

Ovaj kufr (kufr židova i kršćana) je jasniji od toga da se za njega donosi dokaz, jer su ovo stvari koje se nužno poznate u vjeri i učenim i neučenim, osim onima čije je srce Allah, subhanehu ve teala, zapečatio i njegov besiret (vid) oslijepio. Da spomenemo samo neke od tih dokaza. Nećemo spominjati sve dokaze zbog ovoga što smo gore spomenuli (tj. zbog toga što je njihov kufr očit i poznat svakome op.prev.).

Kaže Uzvišeni:

إن الذين كفروا من أهل الكتاب والمشركين في نار جهنم خالدين فيها

”Oni koji ne vjeruju od ehlu kitabija ( židova i kršćana) i mušrika biće sigurno vječno u vatri džehennemskoj.” (Sura Bejjine, 6)

I kaže Uzvišeni:

ألم تر إلى الذين نافقوا يقولون لإخوانهم الذين كفروا من أهل الكتاب

”Zar ne vidiš kako munafici govore svojoj braći, sljedbenicima Knjige koji su nevjernici…” (Hašr, 11)

I još puno drugih ajeta koji nisu nepoznati ni najvećim glupacima i budalama.

Propis onoga ko zastane ili posumnja u kufr taguta koji se pripisuju islamu

Što se tiče drugog dijela taguta a to su taguti koji se pripisuju islamu, njihova stvar je postala nejasna velikom broju ljudi, a posebno zbog toga što oni ispoljavaju puno obilježja islama, poput namaza, hadža, izgradnje džamija, štampanje mushafa, ispoljavanje sadake, dobrovoljnih priloga itd.. Oni koji njih ne tekfire se moraju naći u jedno od tri stanja:

Prvo stanje: Oni koji pomažu taguta i njegov propis i ne mare na Allahov propis, nastoje da utrnu Allahovo svjetlo i njegove riječi, da se bore protiv Njegovih evlija koji bdiju nad vjerom. Takvi su sluge taguta i njegovi glasnogovornici koji pozivaju u ibadet njemu (tagutu), poput sekularista, demokrata, i njima sličnih koji nemaju udjela na ahiretu. Što se tiče ove vrste nema sumnje u njihov kufr.

Drugo stanje: Oni koji ne znaju suštinu njihova stanja tj. neznaju stanje tih taguta i ono u šta su oni upali od kufra, ali znaju Allahov propis po pitanju takvih. Takvi su ispravnog i’tikada (vjerovanja) i nisu grešni. A ovo se naziva prosto neznanje. Primjer toga je čovjek koji vjeruje da je svako ko priziva znanje gajba kafir, ali ne zna da fulan poimenično priziva znanje gajba i nije saznao suštinu njegove stvari (tj. do njega nije doprlo da taj i taj priziva znanje gajba op.prev). To mu ništa neće škoditi niti uticati na njegov iman.

Treće stanje: Oni koji su spoznali suštinu djela taguta, njihove nevakide i mukeffirate (djela koja izvode iz vjere) koje oni čine, ali se suztežu od njihova tekfiranja. U okviru ovoga stanja imamo dvije vrste ljudi:

Prva vrsta, a to su oni koji vjeruju u njihov kufr i zabludu, mrze ih ali ne ispoljavaju njihov tekfir. Pod ovom vrstom ljudi potpadaju tri sljedeće skupine:

a) Potlačeni – mustadafun, a to su oni koji nemaju zaštitu. Njih je Uzvišeni opravdao sve dok se prepreka ne ukloni. Pod ovu skupinu još preče potpadaju oni koji su prisiljeni zbog riječi Uzvišenog:

ولولا رجال مؤمنون ونساء مؤمنات لم تعلموهم أن تطؤوهم فتصيبكم منهم معرة بغير علم – إلى قوله -لو تزيلوا لعذبنا الذين كفروا منهم عذابا أليماً

“…I da nije bilo muškaraca vjernika i žena vjernica, koje vi ne poznajete, pa da ih iz neznanja pobijete, te bi vas zbog njih neugodnost zadesila, Mi bismo vam ih prepustili. Da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji su nevjernici.” (Sura Feth, 25)

b) Oni koji vjeruju u kufr ovih taguta i priznaju ga ali to ne ispoljavaju niti im se suprostavljaju tekfirom, a imaju zaštitu u plemenu i tome slično. Takvi su mudahinun – oni koji popuštaju. Oni potpadaju pod riječi Uzvišenog: 

ودوا لو تدهن فيدهنون 

”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili.” (Kalem, 9)

Njihov propis je propis njima sličnim griješnicima, a shodno povodu i razlogu biva veličina grijeha.

Šejh Sulejman ibn Abdullah alu šejh kaže: ”Ako priznaje njihov kufr ali neće da im se suprostavi tekfirom takav je mudahin – onaj koji popušta, i potpada pod riječi Uzvišenog:

 ودوا لو تدهن فيدهنون 

”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili.”

Takav ima propis njemu sličnim griješnicima (Evseku urel iman dimne medžmuati et-tevhid 1/160).

c) Oni koji kažu: “Drugi (taguti) su nevjernici ali ja ne kažem za ove da su nevjernici (iako su isti u kufru i ‘tagutijetu’, nap.prev.)” – pa se tako suzdržava od njihova tekfira u cjelini. Nema sumnje da ovakav postupak s njighove strane predstavlja sud o njihovom islamu, jer nema sredine između kufra i islama. Onaj ko nazove kufr islamom ili kafire muslimanima takav je kafir jer u tome nema šubhe niti te’vila. Ova skupina je odbila Allahov propis nakon što je kod njih bio pritvrđen.

Šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab kaže: ”A značenje kufra u taguta je da se odrekneš od svega što se u njega vjeruje mimo Allaha (tj. obožava mimo Allaha op.prev.) poput džinna, čovjeka, drveta, kamena, i tome slično. Da posvjedočiš njemu kufrom i zabludom i da ga mrziš pa makar bio tvoj otac ili brat. Pa ko kaže: Ja ću samo Allaha obožavati ali se neću suprostavljati sadetima i kubetima i njima sličnim, takav je lažac u la ilahe illallah i nije povjerovao u Allaha niti je učinio kufr u taguta.” (Ed-dureru-senijje 2/121).

Druga vrsta: Oni koji su spoznali suštinu taguta (tj. njihovih djela op.prev) i uvidjeli nevakide i mukeffirate (djela koja izvode iz islama) koje oni čine, negiraju njihov batil i mrze ga svojim srcima. Ali kažu: djelo je djelo kufra, ali se osoba ne tekfiri osim nakon uspostave dokaza, ostvarivanja uslova i nestanka prepreka. Ili se pak suzdrže od tekfira zbog obmane pojedinih ljudi koji se pripisuju znaju, ili taklide (slijepo slijede) određenog učenjaka ili nekog o kojem se ima lijepo mišljenje, ili zbog šubhe koju pri sebi imaju, ili zbog te’vila, ili zbog toga što su tekstove neke uleme stavili na pogrešnom mjestu i njihov govor protumačili na način kojeg oni nisu ciljali, što ih je navelo da zastanu po pitanju tekfira (taguta i njima sličnim murtedima koji se pripisuju islamu op.prev), onda se oni na startu ne tekfire, niti je dozvoljeno tekfiriti ijednog od njih sve dok se ne uspostavi dokaz i od njega odstrani šubha. Na ovome je koncenzus…” [Kraj citata iz knjige sejha Ahmeda Halidija]

Izvor: Stazomislama.com

SHARE