Trgovina Kur'anom pod pokroviteljstvom Islamske zajednice

681

Puno toga me je podstaklo na pisanje ovih riječi, ali je kap koja je prelila čašu bila dženaza kojoj sam prisustvovao. Ovdje se neću osvrtati na mnogobrojne novotarije koje se tom prilikom čine, od kojih nema nikakve koristi, već samo šteta. Ono što mene, a i većinu vjernika muči jesta ponašanje vjerskih službenika u vršenju svojih dužnosti, a posebno za vrijeme dženaze.

Žalosno je to ponašanje, a još žalosnije je to što iza takvog ponašanja svojih službenika stoji sama institucija Islamske zajednice. Sada će mnogi reći kako sam ja protivnik Islamske zajednice i kako sam njen rušitelj, ali se ja neću osvrtati na takve izjave jer je muslimanu dužnost da digne glas protiv zuluma koji se čini njemu ili drugom muslimanu, makar taj zulum činio musliman. Ja samo želim da iznesem nepobitne činjenice, sa nadom da će se odgovorni zapitati o legitimnosti svojih postupaka. Ako te činjenice narušavaju ionako slabašan ugled IZ-a, onda je ova institucija sama kriva za to. Jer, ako takvi službenici rade nešto mimo pravila IZ-a, zašto ih onda IZ ne ukori, zašto ih podržava? No, krenimo redom.

Šta je Islamska vjerska zajednica?

Prema Ustavu Islamske zajednice, koji je donio Sabor Islamske zajednice na svom zasjedanju u Sarajevu 26. 11. 1997. godine, nalazimo sljedeću definiciju: “Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji, sastavni su dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.”

Šta je cilj i zadatak Islamske zajednice?

Ustav je definirao da je cilj Islamske zajednice nastojanje da svi njeni pripadnici žive u skladu sa islamskim normama, a taj cilj se realizira i ostvaruje kroz princip promicanja dobra i odvraćanja od zla. Jedna od temeljnih zadaća Islamske zajednice predstavlja čuvanje vjerodostojnosti islamskih normi i osiguravanje njihovog zvaničnog tumačenje i primjene u životu muslimana i društvenom ambijentu u kojem djeluje. Izvršavanje ibadetskih islamskih dužnosti u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini utemeljeno je na primjeni hanefijskog mezheba.

Područja djelovanja i dužnosti Islamske zajednice vezane su za brigu o islamskom odgoju i obrazovanju svojih pripadnika i zalaganje za očuvanje vrijednosti braka i porodičnog života, staranje o vjerskim pravima muslimana.[1]

Često sam sa vjernicima praktičarima komentarisao rad ove institucije. Svi smo se složili da ima puno nepravilnosti u njenom radu, ali mnogi kažu da treba šutiti o tome i da ne treba otkrivati naše nedostatke. Ali, kome ih ne treba otkrivati? Muslimanima? Kršćanima? Kršćanima to ništa ne znači, pa od koga treba da šutimo? Nama se čini nepravda, a mi treba da šutimo o njoj.

Da bi bio lovac, moraš biti član lovačkog udruženja. Član postaješ ispunjavanjem određenih uslova, a jedan od tih uslova je da plaćaš redovno članarinu. Da bi bio član Islamske zajednice trebaš i moraš da plaćaš članarinu i to je to. Valjda te to članstvo čini muslimanom, jer ako ne platiš, gluho bilo, pa ti nisi musliman, izlaziš iz imana.

Često dođem u raspravu sa nekim redovnim članovima Islamske vjerske zajednice. Pitaju me ko će da me sahrani kada umrem, jer ne plaćam članarinu. Pa zar me neće sahraniti ako ne plaćam članarinu?

A oni koji redovno plaćaju članarinu, šta oni dobijaju?

Na početku teksta sam rekao da me je jedna dženaza podstakla na pisanje ovih redaka. Dženaza se održavala u mjestu Teočak, na teritoriji tuzlanskog kantona. Nena koja je preselila bila je član Islamske vjerske zajednice i plaćala je članarinu. Međutim, iz njenog džematskog odbora su rekli da duguje još 500 KM i da se to mora izmiriti da bi se dženaza održala. Ako se plati u toku dana, dug će se sniziti na 375 KM. Znači, ima popusta.

Nakon što je izvršena uplata pristupilo se dženazi.

Zanimljivo je reći da je otac umrle nene za svog života ostavio tri dunuma zemlje u vakuf za potrebe mezarluka. Danas, kada je njegovo dijete umrlo, mora se platiti da bi bilo ukopano! Koja ironija!! Cijena kaburskog mjesta je 50 KM, a bliže džamiji je 1000 KM. Kopanje kabura košta 70 KM, ali s obzirom da je tog dana padala kiša, moralo se platiti plus 10 KM zbog kiše. SubhanAllah! Učenje salavata je 10 KM po jednoj džamiji. Ko želi da se u više džamija prouči salavat, to je onda skuplje, za svaku džamiju plus 10 KM.

Sve u svemu, cijela dženaza za tu nenu koštala je oko 1600 KM. Posebno sramotan detalj sa dženaze: dok su džematlije zagrtale kabur, efendija koji je vodio dženazu je na dva metara od kabura trgovao CD-ovima. Žalosno i sramotno!!

Pitanje glasi: Kome idu sve te pare zarađene na dženazi?

Pogrebno društvo ima svoje troškove i naplati ih, to razumijem. Ali mi nije jasno za pare koje se daju vjerskim službenicima iza kojih stoji institucija Islamske zajednice, kome i za šta se te pare daju? Oni nemaju nikakvih troškova. Realno gledajući, može da se naplati ukopno mjesto, ali i to nema opravdanja, jer sva mezarja, greblja, mezarluci, kako god ih nazvali su vakufska zemlja, tj. neko je tu zemlju poklonio za dobrobit svih muslimana. Otkud pravo Islamskoj vjerskoj zajednici ili bilo kome da prodaje tu zemlju u vidu ukopnog mjesta ili da zarađuje na nečijoj muci i žalosti???

Šta ako neko nema tolike pare? Većina nas je u takvoj situaciji da ne radimo ili ako radimo nemamo redovna primanja i šta treba da uradimo u tim bolnim trenucima? Treba da podignemo kredit sa kamatom, da učinimo taj grijeh da bi sahranili svog umrlog? Ako Islamska zajednica postoji zbog nas, kako to ona kaže u svojoj definiciji, zašto nam onda ne olakša u tim teškim trenucima? Zar ne bi trebali da se pomažemo međusobno, baš kao ashabi. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem kaže: ”Musliman je muslimanu brat. Neće mu nepravdu učiniti, neće ga u neprijateljske ruke predati. Ko bude u službi bratu muslimanu, Allah će biti njemu na pomoći.” (Muslim)

Hajde da na trenutak zamislimo situaciju u kojoj vam je umro roditelj. Zamislite tu tugu i bol gubitka voljene osobe. I u tako bolnom trenutku vi nemate vremena da tugujete i žalite svog roditelja, jer vam dolazi efendija, iznosi cjenovnik usluga oko dženaze, vadi kalkulator i računa vam koliko morate da platite da bi se obavila dženaza. Subhanallah! Pa gdje je tu saosjećanje sa bratom muslimanom, gdje je tu bratska ljubav, gdje je tu ljudskost??? Ti ljudi uopšte nemaju osjećaja. Oni su poput robota koji je programiran da vrši određenu radnju. Samo pare, pare, pare…

Ako Islamska zajednica naplaćuje članarinu za sebe od nas muslimana, zašto ta članarina nije ista u cijeloj BiH, nego se razlikuje od džemata do džemata? I ako članovi čitavog života plaćaju članarinu, zašto se nakon smrti opet moraju plaćati troškovi dženaze? Da li je možda neko od vas čuo da je Islamska zajednica od tih sredstava pomogla nekoga? Da li je možda platila liječenje nekog, nekome napravila krov nad glavom…? Ne! Nije nikada, koliko je meni poznato! Samo znaju uzimati, a kada treba da pomognu nekog, onda nema šanse da uzvrate, da pruže pomoć. Posebno je zanimljivo kada odete u neku kancelariju Islamske zajednice, kada ih pitate o članarini, koje pogodnosti imate i olakšice, automatski su u nekoj žurbi i nemaju vremena o tome pričati.

Za kraj želim da obratite pažnju na cjenovnik koji nude u tom medžlisu. Dobro obratite pažnju na to kako se trguje Časnim Kur’anom i kur’anskim surama, a sve to je zapečaćeno pečatom Islamske zajednice!


Molim Allaha da ih uputi na pravi put i da nas zbliži na principima Kur'ana i Sunneta! Molim Allaha da nas sačuva svih vrsta novotarija i da nas učvrsti na pravome putu!

Priložio: Zulkarnejn


1. Ove definicije su preuzete sa oficijalne web stranice Rijaseta: http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=48