Prije više od mjesec dana, u mjesecu zul-kade, Amerikanci su htjeli da zauzmu Dišu Barafša distrikt. Napali su ovo džihadom blagoslovljeno mjesto, ali sve njihove pokvarene namjere su bile neuspješne. Ova odlučujuća bitka je ostavila iza sebe čuda i keramete o kojima sam čuo od same braće mudžahida.
Ali, rekao sam da ih neću zabilježiti dok se lično u njih ne uvjerim. I Allah mi je dao priliku da posjetim zapovjednika te blagoslovljene borbe. Nakon sabah namaza u utorak, 6. zul-kade, dok sam liječio zapovjednikovu ruku, koju je povrijedio u borbi, a koja je već više puta bila operisana, on me je upoznao sa detaljima te blagoslovljene borbe.
Zapovjednik mudžahida i šehidskih napadača[1] u pokrajini Nimroz, Hafiz Gulamullah, jedan od najpoznatijih mudžahida u oblasti, rekao je: Dobili smo informaciju da se Amerikanci približavaju oblasti i rekao sam mudžahidima – svaki od vas mora da bude u svom rovu. Tako sam ih rasporedio i uzeo sam grupu njih da se suoči sa neprijateljem. Ali sam ostavio u pozadini oko 100 mudžahida u gradu.
Prije operacije otišao sam do grupe tragaoca za šehadetom i organizovao sve za njih. Opremili smo ih sa minama, oružjem i eksplozivnim vestama. Poslije jacije namaza, došle su neprijateljske letjelice, a mnoga braća još nisu stigla do svojih rovova. Tako da je Allah poslao oblake i počela je kiša, koja je padala sve dok svi mudžahidi nisu stigli do svojih rovova – Allahu ekber (Allah je najveći)!
Nakon kiše, Amerikanci su počeli žestoko, nasumično bombardovanje, i vojnici su se počeli spuštati iz helikoptera na pijacu koja je bila pod kontrolom tragaoca za šehadetom, koji su tada počeli sa izvođenjem svojih operacija jedan po jedan, dok nisam čuo jednog od mudžahida kako govori: “Velika grupa Amerikanaca mi prilazi.” Nedugo zatim sam čuo zvuk njegove eksplozije.
Tokom ovog incidenta, izviđačke i borbene letjelice su kružile po nebu i kretanje po zemlji nije bilo moguće.
Ostali mudžahidi su se fokusirali na svoje mete i nisu se micali. Braća su mi pričala o čudima koja su se dešavala mudžahidima a kojima su oni svjedočili svojim očima tokom bitke.
Bombardovanje i bitka su trajali oko 36 sati i komunikacija između mene i braće je bila prekinuta. Pomislio sam da sam ja jedini koji je preživio ovu bitku, ali, slavljen neka je Allah, velika grupa mudžahida se vratila sa mnom. Petnaest braće je poginulo, od kojih su petorica od one braće koji su bili tragaoci za šehadetom, neka se Allah svima njima smiluje.
Što se tiče neprijatelja, u ovoj bici je pretrpio ogromne gubitke, mudžahidi su uspjeli da unište 17 tenkova i Hamvija[2] i da ubiju više od stotinu nevjernika.
Allahu ekber! Ova polja žestokih bitki koje se uvijek nastavljaju su oblasti velikih podviga i čuda i blagoslovljenih djela.
Izvor: Shahamat.info / Al-Samood mjesečni magazin, broj 65. (oktobar – novembar 2011)
Prevod i obrada: Put vjernika
