U Allahovu vjeru pozivaj mudro, i s njima raspravljaj na nejljepši način (Sejjid Kutb)

942

“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.

Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.

Strpljiv budi! ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.

Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.” (Kur’an, prevod značenja, An-Nahl, 125-128)

Na ovim osnovama Kur’an utvrđuje temelje i principe poziva i označava sredstva i njegove puteve, kao i metod plemenitog Poslanika i svim misionarima poslije njega…

Neka poziva mudro, neka sagleda stanje i prilike onih kojima se obraća i mogućnosti njihove kako im to što im objašnjava ne bi bilo preteško, prije nego što budu spremni da to prihvate. Način obraćanja treba modificirati prema potrebama. Gorljivost, zanos i žar ne bi trebali ovladati onim koji poziva, kako ne bi prekoračio mudrost u svemu ovome i u drugom.

Neka poziva lijepim savjetom, nježno. To osvaja srca i produbljuje osjećaje, a ne sa prijekorom i grdnjom bezrazložnom, niti sa iznošenjem grešaka koje mogu biti iz neznanja ili lijepe namjere. Nježnost sa lijepim savjetom ponekad mnogo puta usmjerava i upućuje srca koja su zalutala, spaja ona koja su otuđena i donosi dobro više od prijekora, grdnje i ruženja.

Raspravljaj na najljepši način, bez napadanja onoga ko je pogriješio, bez grđenja i postupanja prema njemu kao nečemu prezrenom, sve dok on ne bude siguran u onoga koji poziva i dok ne osjeti da njegov cilj nije da ga prevlada u polemici, nego uvjerenje i dosezanje Istine.

Ljudska duša je ohola i inatna. Ona može odustati od svoga mišljenja samo sa nježnošću, kako ne bi osjetila poraz. Kako se brzo u duši čovjeka miješa mišljenje i vrijednost mišljenja kod ljudi! Otuda se napuštanje mišljenja smatra kao ustupak njegovom respektu i poštivanju.

Raspravljanje na najljepši način je put koji smiruje ovu osjetljivu veličinu. Onaj koji raspravlja ima osjećaj da je njegova ličnost zaštićena, a vrijednost plemenita, jer osjeća da onaj koji poziva ima cilj da otkrije Istinu i da čovjeka usmjeri prema Istini, Božijem Putu. Njegov cilj nije da forsira svoje mišljenje, a ruši mišljenje drugog.

Da bi onaj koji poziva umirio svoj zanos i svoj polet, kur’anski tekst ukazuje da Allah zna one koji su zalutali s Njegova Puta i da On zna one koji su na Pravom Putu. Nema potrebe za tvrdoglavom raspravom. Na kraju svega toga je Allahovo objašnjenje i naređenje.

Autor: Sejjid Kutb, rahimehullah

Iz knjige: U okrilju Kur’ana, 14 tom, str. 144-145.

Nalsov je od Puta vjernika