Uvjeti koji se moraju ispuniti da bi meso bilo halal sa šerijatskog aspekta (I DIO)

Halal meso

U ovom kraćem istraživanju navešćemo dokaze i govore učenjaka koji su pisali o ovoj mes’eli, pokušavajući da odgovorimo na sljedeća pitanja:

  • Šta je osnova kod mesa: dozvola ili zabrana?
  • Šta je razlog zbog kojeg nam je dozvoljeno meso životinja koje zakolju ehlul Kitabije?
  • Da li se pri tom klanju uslovljava da budu Kitabije oni koji praktikuju svoju vjeru, ili je dovoljno da se samo na nju pozivaju?
  • Da li je obaveza da životinju kolju na šerijatski način, ili može bilo koji način koji je kod  Kitabija dozvoljen?
  • Da li se uslovljava spomen Allahova imena prilikom klanja?
  • Šta ako zaboravi da spomene Allahovo ime, a imao je namjeru?
  • Ako Kitabija zaboravi bismilu, ti je spomeni i jedi… Da li je ovo tačno?
  • Da li smo dužni da ispitujemo ko je zaklao životinju i kako je životinja zaklana?
  • Da li danas Kitabije rade po onome što je u njihovim knjigama ili ne?
  • Ako negdje preovladava klanje na šerijatski način, ali postoji mogućnost da nije zaklano na  šerijatski način, da li se mora pitati?
  • Ako se ustanovi da u gradu nema halal mesa, može li se ta situacija smatrati nužnom situacijom kada je dozvoljeno ono što je inače zabranjeno?
  • Firme koje imaju Halal sertifikat, može li im se vjerovati?
  • Ko je uopšteno dozvolio meso životinja koje zakolju Kitabije, i pod kakvim okolnostima?
  • I na mnoga druga pitanja naćićete odgovor u ovome istraživačkom radu, inšaAllahu te’ala.

Navešćemo određene govore, citate i fetve, a u zagradama ili nakon citata (opet u zagradama) dati svoje zaključke i faide koje se iz citata izvlače. Dakle, govor koji je među zagradama nije dio citata već pojašnjenje onoga što se u njemu nalazi.

Propis onoga što zakolju sadašnji Ehlul Kitabije

Abdullah ibn Abdur Rahman el-Džibrin

Pitanje: Prinuđeni smo nekada da jedemo izvan stana u američkim restoranima brze hrane, svi su sa pilećim proizvodima ili mesom. Nije nam poznato kako su te životinje zaklate: da li strujnim udarom, pucanjem iz pištolja, ili davljenjem. Također, nije nam poznato da li je spomenuto Allahovo ime pri klanju ili ne. Da li nam je dozvoljeno da jedemo to ili nije?

Odgovor: “Savjetujem vam da ostavite jedenje tog sumljivog mesa. Jer postoji mogućnost da nije halal. Jer je osnova kod tih naroda da oni ne poštuju propis šerijatskog klanja a to je klanje oštrim nožem, isticanje krvi i spominjanje Allahova imena, već većinu životinja ubiju strujom ili potope u vrelu vodu (ovo rade sa kokoškama) dok je još živa kako bi sa nje spala koža i perje. Na taj način se povećava i težina mesa jer krv ostaje u žilama i venama, a niti spominju Allahovo ime prilikom klanja, a Uzvišeni je rekao:

وَلاَ تَأْكُلُوا مِمَّا لَمْ يُذْكَرِ اسْمُ اللَّهِ عَلَيْهِ

“I ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime.” (El-En’Am, 121)

Allah, dželle še’nuh, je dozvolio ono što zakolju ehlul Kitabije, jer su oni tada spominjali Allahovo ime i klali su sa nožem, puštali krv da isteče iz mjesta prereza. To je bio njihov običaj kojeg su se pridržavali zbog poštivanja propisa koje su nalazili u njihovim knjigama.

Ali, u sadašnjem vremenu oni ne rade po onome što je u njihovim knjigama pa su (u propisu mesa) poput murtedda – otpadnika. Zato smatramo da se meso životinja koje oni zakolju ne treba jesti, osim ako se potvrdi da su ga zaklali na šerijatski način. S’ obzirom na rečeno, smatramo da je zabranjeno jesti sporno meso, ali na vama je da jedete riblje meso u tim restoranima ili da idete u islamske restorane gdje vlasnici sprovode šerijatski ispravno klanje, ili da sami koljete životinje poput kokošaka i sitne stoke (ovce) te da se zadovoljite onim što sami zakoljete ili neko u koga ne sumnjate, bio on musliman ili Kitabija.” [Kraj fetve šejha Abdullaha el-Džibrina]

Koristi i poruke fetve:

  • Ostavljanje mesa samom činjenicom da je sumnjivo. Osnova kod mesa je zabrana dok se ne ustanovi  da je halal.
  • Osnova kod Kitabija je da ne poštuju propise šerijatskog klanja.
  • U osnovi oni životinju ubijaju prije klanja.
  • Ne spominju Allahovo ime.
  • Mudrost dozvoljavanja mesa životinja koje oni zakolju je ta što su oni poštovali propise a sada  ne  poštuju.
  • Njihov propis je poput propisa otpadnika.
  • Jesti samo kod onih kod kojih je sigurno da kolje na šerijatski način.
  • Ostaviti one u koje se sumnja makar bili i muslimani.

Na islamskom sajtu الآلوكة fetva broj 2437. u poglavlju فقه الأطعمة والأشربة – propisi jela i pića objavljenoj 2009. god. stoji:

(Pitanje): Es selamu alejkum ve rahmetullahi.

Da li nam je dozvoljeno da kupujemo meso u super marketu bez toga da nam je poznata vjera onoga ko kolje, kao i način na koji je to zaklato?

(Odgovor): Ovo je detaljno pojašnjenje onoga što si pitao.

Što se tiče kupovine mesa koje se prodaje u supermarketima po Evropi i Americi, kažemo sljedeće:

Činjenica da je to meso životinja koje kolju ehlul Kitabije je tačna donekle… da nije novonastalih stvari. Od tih novonastalih stvari je istifada (istefada – presjecanje grkljana, jednjaka, i žila kucavica tek nakon uginuća), a meso koje se nudi, a koje je zaklano po redosljedu (šerijatski) je velika rijetkost. Najčešće nije zaklato na šerijatski način, i kao takva životinja se smatra tj. dobija propis strvine – krepotine, pa makar i ličila na onu koja je zaklana na ispravan način, jer presijecanje grla, jednjaka, i dvije žile kucavice, nije se dogodilo osim nakon što je (duša izašla) životinja crkla – umrla.

I to je ono što smo malo prije spomenuli (istifada) a što je kod krava i ovaca češće nego li kod kokošaka, jer se one ne ubijaju strujom niti pucaju pištoljem u glavu kao što to rade sa kravama i ovcama već prođu kroz korito u kojem je vrela voda, a zatim na nož koji im otkida glave. Kažu da one koje uginu u ovom periodu je neznatan procenat dok ostatak bude zaklat (prije nego ugine). Ovo je ono što je do nas došlo po pitanju načina klanja u nekim klanicama i to je ono čega se oni pridržavaju. Uz napomenu da je način klanja u Americi bolji nego onaj koji praktikuju u Evropi.

Imajući to u vidu, predostrožnost po pitanju mesa od krava i ovaca je veća nego li po pitanju mesa od kokošaka, jer je vjerovatnoća da krava i ovca uginu prije klanja veća nego li vjerovatnoća da će doživjeti klanje, kako su nas o tome obavijestili oni koji imaju uvida u neke od tih klanica krava.

Na muslimanima koji žive u tim državama je da se drže sljedećeg:

  • Ako je moguće saznati koje firme ne kolju na šerijatski način, onda će se ostaviti ti proizvodi.
  • Postoje dvije firme koje ispunjavaju uvjete ehlul Kitabija, a koje su prisutne u Evropi i Americi, i to:
    • Ono što zakolju kršćani koji praktikuju vjeru i pridržavaju se propisa klanja, poznati pod nazivom Amiši i njima slični.
    • Ono što kolju jevreji, jer oni ne dozvoljavaju jedenje mrcine i meso koje je njima namijenjeno ima prepoznatljivi znak na sebi.

Ove dvije vrste je dozvoljeno kupovati i jesti.

Ali, ako se ispostavi da meso koje se nudi nije zaklano šerijatski, i toliko to bude rašireno da se gubi smirenost rada po osnovi (dozvola jedenja mesa koje zakolju Kitabije), ili posao klanja u većini obavljaju drugi mimo Kitabija kao što je to možda slučaj sa Kalifornijom u kojoj su mnoge manjine Kineza, Japanaca, Korejanaca i dr. koji nisu od ehlul Kitabija, koji rade u tim fabrikama za proizvodnju mesa… u tom slučaju obaveza je provjeriti porijeklo mesa i vjeru onoga koji kolje, jer je istibra – čuvanje vjere obaveza.

Pored toga što je osnova dozvoljenost mesa životinja koje zakolju Kitabije, nekada će se pojaviti mogućnost drugačijeg, a pravilo je da kada se u dokazu (delilu) pojave mogućnosti (ihtimal) dokazivanje sa njim nije ispravno.

Treba znati da ne postoji opći propis koji važi za svako mjesto, već svako područje ima svoje stanje. Ali pravila koja smo malo prije spomenuli mogu koristiti da se izabere ono što je ispravnije uz Allahovu pomoć. [Kraj fetve na sajtu]

Koristi i poruke fetve:

  • Fetva je zasnovana na informacijama o procentu životinja koje uginu prije nego budu zaklate.
  • Klanje u Americi je bolje i bliže šerijatskom nego ono u Evropi.
  • Ako se proširi način klanja koji nije šerijatski, onda postaje obaveza da se preispita.
  • Ako klanje vrše i oni koji nisu Kitabije, obaveza je provjeriti ko kolje.
  • Neispravno je dokazivati ajetima koji dozvoljavaju meso životinja koje zakolju Kitabije, ako postoji mogućnost da ga Kitabija nije zaklao, ili nije Kitabija nikako, ili je otpadnik od njihove vjere tj. ateista, sekularista i sl.

Fetva šejha Halida AbdulMun’ima Er-Rifa’ija o propisu mesa koje se prodaje na pijaci ili u restoranima u nevjerničkim državama

(Pitanje): Trenutno se nalazim u posjeti SAD-a, kakav je propis mesa koje se prodaje na pijaci ili u uobičajenim restoranima? Da li smijem jesti samo meso koje se prodaje u arapsko-islamskim restoranima u kojima vlasnici obznanjuju da su muslimani i da se meso kolje na šerijatski način? Uz napomenu da bi to bila poteškoća s obzirom da su udaljeni, a također i skuplji su.

(Odgovor): Zahvala pripada Allahu, a neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe, i sve sljedbenike. A zatim:

Na čovjeku je da se zadovolji halalom u ishrani a da se kloni harama. Rekao je Uzvišeni:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آَمَنُوا كُلُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا رَزَقْنَاكُمْ وَاشْكُرُوا لِلَّهِ إِنْ كُنْتُمْ إِيَّاهُ تَعْبُدُونَ

“O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ako samo Njega obožavate!“ (2:172) i rekao je:

وَلا تَأْكُلُوا مِمَّا لَمْ يُذْكَرِ اسْمُ اللَّهِ عَلَيْهِ وَإِنَّهُ لَفِسْقٌ

“Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh!“ (6:121)

Složni su islamski učenjaci da je meso životinja koje zakolju ehlul Kitabije (židovi i kršćani) dozvoljeno ako ga zakolju na šerijatski način, za razliku ako je bude zaklao mnogobožac, ateista, vatropoklonik, otpadnik od islama i sl. Ono što oni zakolju nije dozvoljeno jesti.

Rekao je Ibn Rušd u ‘Bidajetul-Mudžtehid’: “Što se tiče ehlul Kitabija, islamski učenjaci su složni da je dozvoljeno ono što oni kolju zbog riječi Uzvišenog:

وَطَعَامُ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ حِلٌّ لَكُمْ وَطَعَامُكُمْ حِلٌّ لَهُمْ

“Dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena.” (El-Maide :5)

A razišli su se u pojedinim detaljima.

Uslovljava se za dozvoljenost onoga što ehlul Kitabije kolju da bude zaklano na islamski način, a to podrazumijeva presijecanje dvije žile kucavice i grkljana. 

Što se tiče životinja koje oni (ehlul Kitabije) ubiju na drugi način, poput strujnog udara, ili davljenja, ili pucanjem iz pištolja u glavu i slično tome što se kosi sa Šerijatom, takvo meso je strvina i nije dozvoljeno muslimanu da ga jede. Rekao je Uzvišeni:

حُرِّمَتْ عَلَيْكُمُ الْمَيْتَةُ وَالدَّمُ وَلَحْمُ الْخِنْزِيرِ وَمَا أُهِلَّ لِغَيْرِ اللَّهِ بِهِ وَالْمُنْخَنِقَةُ وَالْمَوْقُوذَةُ وَالْمُتَرَدِّيَةُ وَالنَّطِيحَةُ وَمَا أَكَلَ السَّبُعُ إِلَّا مَا ذَكَّيْتُمْ وَمَا ذُبِحَ عَلَى النُّصُبِ وَأَنْ تَسْتَقْسِمُوا بِالْأَزْلَامِ ذَلِكُمْ فِسق

“Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je grijeh!“ (5:3)

S’ obzirom da Amerika nije islamska država, i da je većina njenih stanovnika kršćanska, među kojima ima mali broj muslimana, onima koji žive u njoj je obaveza da obrate pažnju na sljedeće stvari:

  • Poznavanje porijekla tog mesa i ko ga je zaklao. Pa, ako su ga zaklali muslimani ili ehlul Kitabije, onda je ono halal, ako su ispunjeni ostali uvjeti (šartovi) šerijatskog klanja kao što je presijecanje dvije žile kucavice, spominjanja bismile i sl.
  • Klonjenje od mesa i mesnih proizvoda koje dolazi iz klanica i fabrika u kojima većinom rade pripadnici drugih religija, (mimo muslimana i Kitabija) kao na primjer budisti, hindusi, obožavaoci kipova, ateisti i sl.
  • Postoje dvije firme koje ispunjavaju uvjete ehlul Kitabija a koje su prisutne u Evropi i Americi i to:
    • Ono što zakolju kršćani koji praktikuju vjeru i pridržavaju se propisa klanja, poznati pod nazivom Amiši i njima slični.
    • Ono što kolju jevreji, jer oni ne dozvoljavaju jedenje mrcine, i meso koje je njima namijenjeno ima prepoznatljivi znak na sebi.

Ove dvije vrste mesa je dozvoljeno jesti, ali paziti da ne budu pomiješane sa drugim haramom poput alkohola ili svinjetine.

Ako nema ove vrste mesa, a postoji u ponudi neko drugo meso o čijem proizvođaču ne znamo ništa, onda je bolje biti oprezan i ostaviti ono u šta sumnjaš, a držati se onoga u šta nema sumnje. Osim ako preovladava šerijatski način klanja, tada je dozvoljeno jesti to meso radeći po osnovi, a to su riječi Uzvišenog:

وَطَعَامُ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ حِلٌّ لَكُمْ

“I hrana onih kojima je data Knjiga je vama dozvoljena.” (5:5)

Ali, ako preovladava da ne kolju (šerijatski), već suprotno tome – kao što je to sadašnje stanje koje su nam prenijeli povjerljivi – ili se dogodi osnovana (opravdana) sumnja u način klanja, ili se ne ispuni jedan od uvjeta ispravnog klanja i slično, onda je obaveza ostaviti jedenje tog mesa sve dok se ne utvrdi porijeklo mesa i vjera (religija) onoga ko je klao i nije ti dozvoljeno da jedeš prije nego što provjeriš (budeš siguran), jer se propis izgrađuje po preovladavajućem stanju.

Kao i zbog toga što je ulema složna da je osnova kod mesa zabranjenost – hurmet. Tako da ako se pojavi kod mesa opravdana sumnja, to meso biva haram. To pravilo su pojasnili Hafiz Ibn Redžeb, i Ibn Hadžer, i prenijeli su idžma (koncenzus uleme) oko ovog pitanja.

Rekao je Ibn Kudame, u ‘Revdatun-Nazir’: “Ako se pomiješa (…) strvina sa halal mesom, onda je strvina haram, jer je lešina, a ovo drugo je također haram jer je sumnjivo (to kada se ne poznaje jedno od drugog, ne znaš koje je halal a koje je strvina – tada oboje biva haramom – zabranjenim).”

Rekao je Ibn Kajjim, u ‘Ilamul-Muveki’in’: “Pošto je osnova kod mesa zabrana – tahrim, a sumnjamo da li postoje uvjeti koji ga (meso) čine halalom? Ulov ostaje na njegovoj osnovi, a to je zabrana.”

Došlo je u istraživanju Vijeća visokih učenjaka u Saudiji:

Treća situacija: Da nam (ako nam) nije poznat kasapin (mesar), da li je dozvoljeno jesti ono što on zakolje ili ne? I ovo je stanje većine mesa koje se uvozi iz inostranstva. Ovdje je osnova zabranjenost – tahrim, i nije dozvoljeno da se to meso jede jer mi ne znamo da li je klanje bilo od strane potvrđenih mesara (dakle ako ne znamo ko je to zaklao).”

[Kraj fetve Halida AbdulMun’ima]

Koristi i poruke fetve: 

  • Muslimanima je dozvoljeno da jedu samo ono što je lijepo i halal.
  • Ne smijemo jesti ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime bez obzira što je kasapin  Kitabija.
  • Ako je onaj koji kolje ateista, otpadnik od vjere, ili materijalista, to meso je haram.
  • Uslov za dozvoljenost onoga što ehlul Kitabije kolju je da bude zaklano na islamski način.
  • Obaveza poznavanja porijekla tog mesa i ko ga je zaklao.
  • Klonjenje sumnjivih stvari.
  • Ako je osnova halal treba paziti da taj halal nije pomiješan sa nekim haramom.
  • Ako preovladava šerijatski način klanja uzima se ta osnova, ali ako se posumnja u tu osnovu onda je obaveza ostaviti to meso.
  • Činjenica je da danas Kitabije ne kolju na ispravan način, tako da je to meso haram.
  • Ulema je složna da je osnova kod mesa zabranjenost, i ovo je veoma bitno.
  • Ako nam je nepoznat onaj koji je izvršio klanje, onda je to meso zabranjeno.

Odgovorio: Prof. Ifet Zukorlić

Obrada: Put vjernika

SHARE