Važne razlike između primjene kazni i “primjene Šerijata”

1746
islamske teme fetve

Poštovana draga braćo i sestre,

Stalno imamo priliku čuti komentare poput: “Ta i ta džihadska grupa ne vlada se po Šerijatu ili ne primijenjuje Šerijat, dok ga druga grupa primjenjuje”. Kada pitate te ljude šta to oni podrazumijevaju pod primjenjivanjem Šerijata, pokaže se da oni, u stvari, misle na primjenu hududa (ograničenja i kazni propisanih od Allaha), kao što je odsijecanje ruke kradljivcu.
Pokazat ćemo da primjena Allahovog zakona nije isto što i primjena hududa. I ne samo to, dokazat ćemo da, pod određenim okolnostima, primjena hoduda može da bude zabranjena Šerijatom jer se protivi Šerijatu.

Prethodno smo razjasnili da je ispravan termin koji se koristi za Šerijat onaj koji je spomenut u Kur’anu: iqaama uspostava, a koji podrazumijeva uključivanje svih, a ne “primjenu” ili “prisilu” nad svima. Prema tome, iqaama zakonski obavezuje svakog pripadnika muslimanskog ummeta, u granicama njegovih mogućnosti, bez obzira da li on ima temkin (realnu šansu i sposobnost da postane stvarni vladar) ili ne, bez obzira da li je na nekoj poziciji ili je samo običan građanin.

S druge strane, primjena hududa je isključiva odgovornost muslimanskog vladara (imama) koji vlada prostorom nad kojim muslimani imaju potpunu kontrolu, a nije odgovornost pojedinaca muslimana; “primjena hududa nije moguća, osim ako postoji moć i imara (rukovodstvo muslimanske države)”, napisao je šejh Ibn Tejmijje u “Al-Fetava”.

Poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: “Opraštajte prijestupe jedni drugima koji iziskuju hadd (jednina od hudud) kazne, jer kad prijestup iznesete pred mene, hadd kazna postaje obavezujuća.” (šejh Albani je hadis ocijenio autentičnim)

Dakle, ako muslimani vide da je neko kriv za prijestup (krađa, preljub, konzumiranje alkoholnih pića ..), oni mogu odlučiti da ne prijave prijestupnika imamu, muslimanskom vladaru, nego da sakriju njegov zločin i tako pružiti priliku prijestupniku da postane bolja osoba. Međutim, kada vijest stigne do vladara ili druge osobe koja vrši ulogu vladara (npr: sudija ili guverner) kazna postaje obaveza i mora se izvršiti. Ovo također znači da grupa muslimana koji nemaju imama ne treba da primjenjuje propis hududa, niti imaju odgovornost za njegovu primjenu. Da to nije tako, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ne bi napravio razliku između dva slučaja i ne bi dozvolio grupi muslimana da oproste prijestup za koji imam ne zna.

Drugi hadis govori o tome da je jedan od ashaba, Safvan Ibn Umejja, uhvatio čovjeka koji je ukrao dio njegove odjeće, pa ga je odveo Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je presudio da se kradljivac kazni odsijecanjem ruke. Tada Safvan ljubazno reče: “O Allahov Poslaniče, to nije ono što sam htio, neka mu haljina bude sadaka!” Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Zašto to nisi učinio prije nego si ga izveo pred mene?”

Dakle, da je primjena hududa odgovornost muslimana pojedinaca, Safvan ne bi imali pravo na pomilovanje kradljivca.

Da rezimiramo, primjenom hududa ekskluzivna je dužnost i odgovornost muslimanskih vođa, ili onih koji imaju tu ulogu u zemlji koja je u cijelosti pod kontrolom muslimana.

Pa, da li je to slučaj u Šamu (Siriji) gdje postoje razne džihadske skupine? Da li muslimani imaju potpunu kontrolu nad zemljom? Da li su izabrali svog lidera? Ili, su naprotiv oni u procesu samoodbrane od ugnjetavanja, pokušavajući da povrate kontrolu nad teritorijom koja je u rukama nevjernika, a čitava teritorija je bojno polje gdje niko nema pravo proglasiti odlučujuću pobjedu niti potpunu kontrolu nad zemljom?

Dakle, ako kažemo da je Šam bojno polje, a izgleda da je to tako, a muslimani još nisu stekli suverenitet nad zemljom, a kamoli da su izabrali vladara, onda primjena hadd kazni nema nikakve veze sa Šerijatom. A u hadisu, koji je šejh Albani ocijenio autentičnim, Poslanik sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ruke se ne sijeku na bojnom polju.”

To znači da primjena had kazne u ovom slučaju predstavlja neposlušnost naredbi Poslanika sallAllahu alejhi ve sellem, i u suprotnosti je sa Šerijatom!

Šam je cijeli bojno polje, osoba određena i odgovorna za primjenu hududa (imam) ne postoji, a nijedan od vođa grupa koje su u ratu nije imam odgovoran za implementaciju hududa. Dakle, hadd kazna u ovom slučaju nije dužnost bilo koje od džihadskih skupina, pa niti jedna od njih nema pravo proglašavati da je neka od tih skupina sprovela ili stopirala sprovedbu hadda.

Ipak, neko bi mogao reći: pa šta je onda razlika između ovog i onoga što govore oni koji pozivaju na demokraciju i odbijaju primjenu hududa, pa prepuštaju da zakonsko kažnjavanje izboru pojedinca? Odgovor je da ti ljudi (zagovornici demokratije) ne žele vladavinu Allahovog Šerijata umjesto hirova i mišljenja ljudi, dok je ovdje riječ o odluci koja je u osnovi dio Šerijata i proističe iz njega. S druge strane, zagovornici demokratije donose sudove koji ne pripadaju Šerijatu (baziraju se na idejama i moralnim standardim koji su strani Šerijatu), tvrdeći da današnja vremena ne pogoduju implementaciji Šerijata (Iqaama). Dakle, radi se o organskom ili imanentnom šerijatskom rješenju, odluci koja proističe iz samog Šerijata i jedino što ljudski um može učiniti u vezi sa tim je da se zapita šta nam to Šerijat nalaže da radimo da bismo bili od onih koji ga sprovode. Ako nas naš idžtihad (napor koji se čini da bi se došlo do šerijatske presude u vezi nekog pitanja) navodi na zaključak da je zabranjeno sprovođenje hududa, mi ćemo se držati toga i nećemo primjenjivati hudud.
Ishod će u oba slučaja možda biti isti (neimplementacija hadda), ali je velika razlika koja se ne smije previdjeti da prvi ne primjenjuju hadd kaznu prvenstveno zato da bi suspendovali Šerijat, izvršavajući propise ljudskih zakona, dok se u drugom slučaju hadd ne izvršava jer sam Šerijat propisuje da se ne izvršava. Dakle, razlika je što se u jednom slučaju primjenjuje božanski a u drugom ljudski zakon.

Da li ima neslaganja sa stanovišta islamskoga prava (fikha) po ovom pitanju? Da li je dozvoljeno džihadskim skupinama da sprovode hudud? Kada možemo reći da ima dovoljno autoriteta i suvereniteta da postaje dozvoljeno ili obavezujuće sprovođenje hududa? A ako se hudud ne primjenjuje, kako da spriječimo zločine pljačke, preljube, konzumiranja alkohola itd? Je li svojevoljnom/diskreciijskom kaznom (ta’azir)? I koji ta’azir ćemo primijeniti? Sve ovo su pitanja koja se odnose na fikh i koja mogu biti predmet rasprave među muslimanskim učenjacima, ali moramo imati na umu da su ovo pravna pitanja, a ne nešto što izravno optužuje mudžahidske skupine koje ne primjenjuju hudud za ostavljanje Šerijata, što samim tim dovodi u pitanje ispravnost njihove vjere!

Ako je nečiji idžtihad ili idžtihad neke grupe doveo do toga da ne primjenjuju hudud, u skladu s prethodno iznesenim, ne treba ih optuživati za ne primjenjivanje Šrijata u potpunosti. Oni ne primjenjuju hudud, i na taj način, oni implementiraju Šerijat. Isto tako, ako ih njihova idžtihad navede da misle da hudud ne treba sprovoditi, ali i dalje ga sprovode, oni ne primjenjuju Šerijat u potpunosti nego SE UDALJAVAJU od Šerijata u tom pogledu (jer šerijatski sud je suprotan i prema njihovom vlastitom idžtihadu).

Neko bi mogao reči: “pa zar nije Islamska Država u Iraku i Šamu bolja jer je u potpunosti sprovodi Šerijat”. Još jednom ponavljamo: to se odnosi na hudud; primjena hududa i iqama (uspostava) šerijatske nisu ista stvar. Osim toga, primjena hududa nije cilj po sebi; hududi (kazne) su validni i potrebni samo ako su u skladu sa Šerijatom.

Pretpostavimo da su ispunjeni svi uvjeti za primjenu hududa u muslimanskoj državi pa se desi da iznos novca koji prelazi nisab bude ukraden iz mjesta gdje je pohranjen i ne postoji vjerovatnost da je onaj ko ga je uzeo imao pravo na to; u ovom slučaju implementacija hadda nije pogrešna. Ali, u našem slučaju pitanje je da li postoji suverena država ili ne i da li je imam zakoniti imam čije je pravo i odgovornost da sprovodi hadd (kaznu). Ako su ispunjeni svi navedeni preduslovi, nema zapreke kod primjene hadda. Ako to nije sličaj, primjena hadda nije prioritet i neosnovana je.

Napokon, nije tačno niti pošteno reći da ISIL pogrešno tvrdi da ima državu i imama što znači da je za njih primjena hududa pogrešna.To reći značilo bi da je hudud sam po sebi pogrešan, dok je u stvari činjenica da ako su državnost i imam neosporni, izvođenje hudud postaje obaveza i nije greška. Stoga, govorimo o principu na kojem se zasniva čin sprovođenja hududa.

Također pozivamo ISIL da bude pravedan prema drugim džihadskim skupinama koje se otvoreno zalažu za suverenitet Šerijata, ali ne sprovode hudud bazirajući se na idžtihadu koji je prethodno pojašnjen. ISIL ne treba smatrati neizvršenje hududa činom suspenzije Šerijata, činjenice da nema SUVERENE države koja ima punu kontrolu nad teritorijom koja je pod vodstvom jednog imama koji je izabran od strane muslimana. Ako može biti rasprave, ona treba da bude u vezi ovog temelja/principa, a ne o posljedicama i rezultatima tog principa – primjeni ili neprimjeni hududa.

Ne može se reči da je primjena Šerijata od strane jedne džihadske skupine inferiorna u odnosu na primjenu Šerijata druge džihadske skupine i nepravedno je podsticati ljude da napuste bojne redove neke džihadske skupine pod izgovorom da ona ne sprovodi hudud za razliku od ISIL-a koji sprovodi.

Diskusija bi trebalo da se vodi oko toga koja od džihadskih skupina je bliža implementaciji Šerijata u cjeliniiqaama, što podrazumijeva kao prvo i najvažnije, u slučaju Šama, odbranu muslimana i borbu protiv neprijatelja nevjernika kao i pokoravanje vladavini Allahovog Šerijata u svemu, bez obzira da li je u pitanju spor između džihadske skupine i pojedinaca ili međusobno između džihadskih skupina. Sve skupine dijele se na pravedne i nepravedne. Također, potpuna pokornost Allahovom Šerijatu mora stupiti na snagu unutar grupe i njenog rukovodstva prije nego što postane obavezujuća za ljude izvan grupe.

Allah Svevišnji najbolje zna.

Neka je na vas mir i milost Allahova.

Autor: dr. Ijad el-Kunejbi

Izvor: alminara.wordpress.com

Napomene:

1. Dr. Ijad el-Kunejbi je jordanski šejh i daija, kojeg je u jednom od svojih govora pohvalio šejh Sulejman el-Ulvan. Ijad el-Kunejbi je nedavno uhapšen od strane jordanske vlasti pod optužbom propagaranja džihadskih ideja i pomaganja Džebhetun-nusre.

2. Džihadska koalcija Džejšul-feth, čija je glavna članica Džebhetun-nusra, primjenjuje hudude na teritorijama koje u potpunosti drži pod svojom kontrolom.

SHARE