Rijetko kome su od muslimana naših prostora poznate bolne činjenice o patnjama sunija u Iranu.
Ima li u svijetu i jedan glavni grad bez sunitske džamije, sa iznimkom Teherana – glavnog grada šiitske safavidske anti-islamske države Iran – koji ima četrdeset crkvi i, čak, groblje za bahaije, dok sunije ne smiju imati ni jednu džamiju?[1]
Postoji li i jedna druga zemlja na ovom svijetu koja svom narodu zabranjuje da djeci nadijeva imena poput: Omer, Aiša, Hafsa, Ebu Bekr, Zubejr…?[2]
Znaju li muslimani svijeta da danas, u 21. stoljeću, muslimani Irana preživljavaju sistematski genocid od strane šijja i safavidske šiitske vlade u Teheranu? Sunije Irana, koji čine trećinu populacije ove zemlje[3] lišeni su najosnovnijih ljudskih prava, prije svega pravo na slobodno ispovjedanje svoje vjere. I ne samo to, nego je praktikovanje islamskih propisa koji se kose sa šiitskim nakaradnim tumačenjem islama prestup koji u Iranu biva strogo sankcionisan, vrlo često i smrću. Mnoge sunitske daije (pozivači u islam) su, što od strane državnih organa, što od strane šiitske rulje, ubijeni u zadnjih nekoliko decenija, a njihov najveći “grijeh“ je bio taj što su pokušali da odbrane islamske principe, te prve halife, ashabe i majke vjernika od šiitskih fanatičnih napada, psovki i kleveta.
Također, nema ni jednog sunijskog direktora ni u jednom organu državne vlasti, ministarstvima, ambasadama, niti u lokalnim i provincijskim vlastima, bolnicama, okruzima, čak ni u najnižim položajima bilo gdje u Iranu.[4]
S druge, pak, strane, dvolični režim u Teheranu je uspjeo da obmane mnoge muslimane svijeta, podmuklo uzdižući zastavu jedinstva muslimana, a sve sa namjerom da se šiitskim misionarima otvore vrata misionarstva u sunitskim zemljama.
S ciljem da utre bilo kakvu prepreku u preobraćanju suni muslimana u „pravi islam”, u većinski sunitskim zemljama šiitska vlada ulaže ogromna novčana sredstva u otvaranju raznih “kulturnih centara” i fondacija, gdje organizuje razne “kulturne” manifestacije. Na tim manifestacijama podmukle šijje pozivaju korumpirane ljude koji u narodu važe za vjerske vođe muslimana sunija, koji svojim prisustvom daju legitimitet i blagoslov šiitskom misionarskom radu.
I sve to dok genocid protiv muslimana u Iranu još uvijek traje…
Jedan od zadnjih zločina šiitske paganske vlade u Teheranu je i vješanje trojice sunija 5. oktobra 2010. godine.
Naravno, podmukli i prevrtljivi režim u Teheranu neće reći da ubija muslimane (sunije) zbog toga što su pokušali odbraniti učenje ehli sunneta, nego se osuđenici ubijaju pod izgovorom da su trgovci drogom, iako egzekutorska banda ne kriju da je to zbog toga što su osuđenici „vehabije“, što u stvari potvrđuje i šiitska rulja koja skandira „Smrt vehabijama!“, a potom i proslavlja vješanje “vehabija”. Inače, šijje su prve počele koristiti termin „vehabije“ kojim su na početku označavani oni muslimani koji su se suprotstavljali šiitskom kultu obožavanja mrtvih i razotkrivali druge zablude šijja. Naivne mase muslimana su od šijja preuzele ovaj termin („vehabije“), kojim se danas označavaju muslimani sljedbenici Sunneta Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.
Slijedi video (Napomena: video sadrži scene koje nisu preporučljive za gledanje djeci i osjetljivim osobama):
Put vjernika
Fusnote:
1,2,3 i 4. podaci preuzeti sa http://sunnairan.wordpress.com – blog suni muslimana u Iranu
