Vrste grijeha

2166

Dvije su vrste grijeha: mali i veliki. Ibnul Kajjim kaže: “Kur’an i sunnet, te konsenzus ashaba i tabi’ina poslije njih, kao i imama ukazuje da se grijesi dijele na velike i male.

Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): “Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.” (En-Nisa’, 31. ajet)


– “One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar  tvoj, zaista, mnogo prašta – On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.” (En-Nedžm, 32. ajet)

Od Ibn Mes’uda, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: “Upitao sam Allahovog Poslanika koji je grijeh najveći kod Allaha? Odgovorio je : Da Allahu pripišeš druga, a On te je stvorio. Rekao sam: Uistinu je to golemo. Upitao sam: A koji onda poslije njega? Odgovorio je: Da ubiješ svoje dijete iz bojazni da će s tobom jesti (strah od opskrbe). Upitao sam: A koji onda? Odgovorio je: Da počiniš blud sa suprugom tvoga komšije.”(Buharija, Muslim)

Od Ebu Bekra prenosi se da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Hoćete da vas obavijestim koji je najveći od svih grijeha? Ponovivši to tri puta. Odgovorili su: Dakako, Allahov Poslaniče. Rekao je: Pripisivanje Allahu druga i neposlušnost roditeljima. Zatim je sjeo nakon što je bio oslonjen i rekao: A također i lažan govor. Neprestano je to ponavljao sve dok nismo rekli: Da hoće ušutjeti. “ (Buharija, Muslim)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Pet namaza, džuma do džume, ramazan do sljedećeg ramazana brišu grijehe koji se počine između njih ako se izbjegavaju veliki grijesi. “ U drugoj predaji stoji: “Ako ne zavladaju veliki grijesi.” (Muslim)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem , rekao: “Čuvajte se sedam grijeha koji su uzrok patnje i propasti. Rekoše: Allahov Poslaniče, a koji su to? Poslanik je odgovorio: Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio ubiti osim s pravom, uzimanje kamate, uzimanje siročetovog imetka, bježanje sa bojnog polja, potvora časnih i nevinih vjernica za blud.” (Buharija, Muslim)

Postoji razilaženje o granicama velikog grijeha i u broju velikih grijeha. Neki čovjek je rekao Abdullahu Ibn Abbasu: “Koliko ima velikih grijeha? Jel‘ ih sedam? Odgovorio je Ibn Abbas: Prije će biti da ih je sedamdeset, nego sedam. Ali veliki grijeh prestaje biti veliki sa traženjem oprosta, a mali grijeh nije mali ukoliko se u njemu ustrajava.

Ispravno mišljenje je da veliki grijesi nisu precizno naznačeni. To je svaki grijeh poslije kojeg kao posljedica dolazi kazna na dunjaluku; ili prijetnja vatrom; ili prokletstvo; ili izlijevanje srdžbe; ili kazna; ili negiranje vjerovanja.

Ono što nema za posljedicu kaznu na dunjaluku niti posebnu prijetnju na Ahiretu smatra se malim grijehom. Ali mali grijesi mogu postati veliki iz nekoliko razloga:

  1. Ustrajnost  i stalno činjenje grijeha, kao što je navedeno u riječima Ibn Abbasa, radijAllahu anhu: “Nema velikog grijeha uz traženje oprosta, niti je mali grijeh mali ako se u njemu ustrajava.
  2. Potcjenjivanje grijeha. Od Aiše, radijAllahu anha, se prenosi da je rekla: “Rekao mi je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: O Aiša, čuvaj se potcijenjenih dijela (malih grijeha) jer će se i za njih odgovarati pred Allahom.’(Ibn Madže, Ahmed)

Od Sehla ibn S’ada, radijAllahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Čuvajte se potcjenjivanja grijeha, a to je poput ljudi koji su sišli u sredinu doline, pa je jedan donio granu, i drugi, pa su ispekli hljeb. Grijesi koji se potcjenjuju kada rob bude kažnjavan za njih uništit će ga.” (Ahmed)

Od Abdullaha ibn Mes’uda, radijAllahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod velikog brda i boji se da će ono na njega pasti. A nevjernik vidi svoje grijehe poput mušice koja sleti na njegov nos pa on postupi ovako.” Ebu Šihab kaže: “To jest zamahne svojom rukom iznad nosa.

  1. Radovanje i ponositost malim grijehom. Kao npr., da čovjek kaže: “Jesi li vidio kako sam obeščastio ovoga i spomenuo njegove loše osobine sve dok ga nisam zastidio ili sam ga prevario.
  2. Da bude učenjak za kojim se drugi povode. Kada učenjak počini mali grijeh i to se manifestira među ljudima postaje mu veliki grijeh. Ako čovjek učini grijeh, a zatim ga iznese u javnost, jer se onome ko javno čini grijeh neće oprostiti. Zato je svaki musliman dužan da se udalji od svih grijeha, malih i velikih da bi postigao uspjeh i na dunjaluku i na Ahiretu.

 

Iz knjige: Svjetlost imana i tame nifaka

Autor: Dr. Seid el-Kahtani

SHARE