Kajs b. Ebu Hazim ispričao je sljedeće: “Ušli smo kod Habbaba, koji je na tijelu imao tragove od sedam poduhvata kauterizacije. Reče nam: ‘Naši umrli drugovi nisu požurivali svoju nagradu na ovom svijetu, a mi smo dobili toliko od ovoga svijeta da nemamo gdje udijeliti, pa gradimo. Da nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabranio da molimo za smrt, molio bih Allaha da me usmrti.’ Drugi smo put otišli kod njega i zatekli ga da gradi nekakav zid. Tada nam je rekao: ‘Zaista će musliman biti nagrađen za imetak koji uloži, ali neće imati nagradu za ono što uloži u ovaj svijet.'”[1]
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neka čovjek nipošto ne želi smrt zbog nedaće koja ga zadesi, a ako je već mora poželjeti, onda neka zamoli: ‘Moj Allahu, poživi me sve dok je u životu dobro za mene, a usmrti me onda kada smrt bude bolja za mene!'”[2]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Neka čovjek nipošto ne želi smrt: ako je dobar, nadati se da će učiniti još dobrih djela, a ako je loš, nadati se da će se pokajati i vratiti Allahu.'”[3]
U Muslimovoj verziji stoji: “…ako umre, njegova se djela prekidaju, jer dug život vjerniku samo pruža priliku da učini još više dobrih djela.“[4]
Ummul-Fadl, radijallahu anha, pripovijedala je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nekom prilikom ušao u njihovu kuću, pa je El-Abbas, radijallahu anhu, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, amidža, žaleći se na bolove, rekao da želi umrijeti, na šta mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “O amidža, nemoj željeti smrt: ako si dobročinitelj, bolje ti je da duže živiš kako bi učinio još dobrih djela, a ako si zgriješio, i tada ti je bolje da duže živiš kako bi se pokajao; i više nikada nemoj poželjeti smrt.”[5]
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je željeti smrt i požurivati je. Dug život za bogobojaznog čovjeka veliko je dobro: učinit će mnogo dobrih djela.
Drugo, ako se čovjek boji iskušenja, dopušteno mu je učiti dovu na koju je uputio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u navedenom, Enesovom, radijallahu anhu, predanju.
Treće, kada kažemo da je zabranjeno željeti smrt, to ne znači da preziremo susret s Allahom, dželle šanuhu. Ovo sam pitanje objasnio u knjizi Behdžetun-nazirin, 1 /98-99 i 639-641.
Četvrto, dova koju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio neposredno pred smrt: “Moj Allahu, odabirem najuzvišenije društvo!” nije dokaz da je smrt dopušteno željeti. Dokazivanje ovim hadisom da je dopušteno željeti smrt pobio sam u spomenutoj knjizi.
Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu
Autor: Selim ei-Hilali
Fusnote:
[1] El-Buhari (5674) i Muslim (2680).
[2] El-Buhari (5671 i 6351) i Muslim (2680).
[3] El-Buhari (6574).
[4] Muslim (2682).
[5] Hadis je autentičan. Zabilježio ga je El-Hakim, 1/339.
