Australijski novinar Bret Stivens je postavio sljedeće retoričko pitanje: „Zašto cijeli svijet posvjećuje veliku pažnju palestinsko-“izraelskom“ sukobu, dok je praktično nezainteresovan za ono što se dešava u Čečeniji?“
Stivens je ukazao na činjenicu da su se takozvana „kontra-teroristička operacija u Čečeniji“ i druga palestinska intifada desile skoro u isto vrijeme.
Žrtve druge palestinske intifade, uključujući i civilne žrtve koje su nastale kao rezultat vojne invazije cionista, proračunate su i iznose oko 6 hiljada ljudi.
Što se Čečenije tiče, ne postoje neki solidni pokazatelji broja ubijenih civila. Prema izvještaju novinara, procjena broja žrtava se kreće od 25.000 do 200.000.
Čečenska populacija, koja je nešto više od jednog miliona, je otprilike jedna trećina ili jedna četvrtina palestinske populacije.
Znači, postoji 25 do 200 čečenskih smrtnih slučajeva na 1.000 stanovnika u odnosu na 1,5 do 2 palestinska smrtna slučaja na 1.000 stanovnika.
Imajući na umu činjenicu da su u oba slučaja muslimani ti koji su ubijani od strane nemuslimana, Stivens je na Gugl ukucao riječi „Palestina” i “genocid”. Pretraživačka mašina je na Internetu pronašla 1.630.000 rezultata koji su zadovoljili dati kriterijum pretraživanja.
U isto vrijeme, kombinacija riječi “Čečenija” i “genocid” je dala samo 245.000 rezultata.
Upoređujući broj smrtnih slučajeva na 1.000 stanovnika sa brojem rezultata dobijenog na Guglu, Stivens je došao do zaključka da su žrtve palestinsko-„izraelskog” sukoba dobile 28 puta više pažnje nego čečenske žrtve.
Stivens se ponovo uvjerio da je “svaka palestinska žrtva velika u očima svijeta dok nikog nije ni najmanja briga za čečenske žrtve.“
Australijski novinar ne prihvata argument da je spoljni svijet obilato snabdjeven slikama Palestinaca – starih ljudi, žena i djece – koji su postali šehidi kao rezultat “izraelskih” vojnih operacija, dok su ruske vlasti nametnule informativnu blokadu Čečeniji.
Stivens kaže da nisu potrebni video snimci da bi se osjetio potpuni užas onoga što se dešava u Čečeniji.
On navodi, kao jedan vrlo jednostavan primjer, dokaz ruske vojske u vezi pogubljenja takozvane „čečenske snajperistkinje“, koji je objavljen u Los Anđeles tajmsu:
“Mi smo je samo rastrgnuli između dva oklopna transportera, vezajući joj člankove nogu čeličnim kablovima. Bilo je mnogo krvi, ali mladim vojnicima je to bilo potrebno.“
Priče da svijet navodno ne zna šta se dešava u Čečeniji su laž. Svijet je veoma upoznat sa zvjerstvima i zločinima ruskih trupa u Čečeniji.
Stivens opet postavlja pitanja na koja ne može da pronađe odgovore:
“Izraelsko”-palestinski sukob rasplamsava muslimanski svijet na način na koji rusko-čečenski sukob to ne čini. Ali zašto je to tako – iako mnogo više muslimana strada od strane ruskih ruku?
Zašto činiti „hodočašća solidarnosti” Ramallahu, ali ne i Džoharu, glavnom gradu Čečenije?
Zašto britanski akademici organizuju bojkote „Izraela”, ali ne i Rusije? Zašto svaki “izraelski” premijer neminovno postaje škart na globalnom nivou, a ni jedna jedina osoba među 1.000 ljudi ne zna ime Putinovog poslušnika u Čečeniji, Kadirova, čovjeka koji po mnogim proračunima ima tamnicu u blizini svoje kuće da bi lično mučio svoje političke protivnike?
Stivens iznosi svoju hipotezu:
“Možda svijet obraća pažnju na palestinske nedaće, ali ne i na čečenske, zbog jednog jedinog razloga jer su Palestinci općenito shvaćeni kao žrtve „jevrejske države”, ili što se u grupama protjeravaju iz Kuvajta, ili što su isključeni iz radne snage u Libanu”, napisao je novinar i zaključio da, što se Čečena tiče, veoma je loše za njihovu stvar to što „ni jedan Jevrej vjerovatno nikada neće postati predsjednik Rusije.”
Očigledno treba da shvatimo te riječi pretpostavljajući da je sadašnji predsjednik Rusije , prema riječima Stivensa, vjerovatno etnički Rus (etnički Rusi dobro znaju da je on Jevrej, op.KC.), što bi moglo da izazove mnoge ruske nacionaliste.
Međutim, čini se da je Stivensova hipoteza još uvijek neizvjesna. Nije odgovor ni to što je prirodna pažnja muslimanskog svijeta usmjerena na Palestinu jer su cionisti, uz pomoć modernih zapadnih krstaša, okupirali treće najsvetije mjesto u islamu – džamiju Al-Aksa u Kudsu (Jerusalemu).
Razlog zašto svijet ne primjećuje ruske zločine u Čečeniji nije u vjerovatnoj „ruskoj” nacionalnosti čovjeka u Kremlju, već u mnogo prozaičnijim motivima.
Rusija je velika zemlja; ima nuklearno oružje; ima velike energetske resurse koji su uveliko potrebni u Evropi (i ne samo tamo), ali Rusija je još uvijek pod strahom. A takozvani „islamski svijet”, kojeg predstavljaju marionetski režimi u službi zapadnih demokratija, uvijek je jedinstven protiv svakog poteza da se uspostavi Šerijat.
Što se trenutnih palestinskih lidera tiče, nacionalni demokrata Mahmud Abbas, njegov Fatah i “ekstremistički” Hamas, na čelu sa „nacionalističkim islamistima“, nemaju namjeru da uspostave Šerijat. Štaviše, isti Hamas je odmah pogubio palestinske muslimane kad su zatražili da se uvede Šerijat.
Na taj način je Hamas uspješno položio test demokratije.
Ruslan Sinbarigov,
Kavkaz centar
Pogledajte i fotografije o ruskom genocidu u Čečeniji:
