Zašto su muslimani razjedinjeni

Islam art image

Rekao je Uzvišeni Allah:

„Od onih koji govore: ‘Mi smo kršćani’, Mi smo zavjet prihvatili, ali su i oni dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Kijametskog dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili“. (Al-Maide)

Rekao je imam Ibn Kesir:

„Od onih koji govore: ‘Mi smo kršćani’, Mi smo zavjet prihvatili“, preuzeli smo od njih obaveze i zavjete da će slijediti Poslanika, podržati ga i pomoći, da će vjerovati u svakog poslanika kojeg Allah pošalje na Zemlju, pa su postupili onako kako su postupili i jevreji, koji nisu ispunili zavjete i koji su prekršili ugovore. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: „ali su i oni dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Kijametskog dana ubacili“ tj.da će raznovrsne grupacije kršćana trajno biti u zavadi i neprijateljstvu, proglašavajući jedni druge nevjernicima i proklinjući jedni druge. Svaka se skupina suzdržava od druge ne dozvoljavajući joj pristup svome hramu, tako Melekije drže Jakubije za nevjernike, a tako i drugi ili Nestorijanci i Arjusije: svaka skupina smatra nevjerničkom onu drugu.[8]

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje:

Uzvišeni Allah obavještava da njihovo izostavljanje dio onoga čime su opominjani, a to je ostavljanje rada po nome što im je naređeno: jeste upravo razlog nastanka neprijateljstva i mržnje među njih.

Ovakva je stvarnost i kod sljedbenika islama, kao što vidimo razne grupacije koje se razilaze oko akaidskih pitanja, a i mnoga druga pitanja…[9]

I rekao je:

Kad god ljudi ostave dio onoga što im je Uzvišeni Allah naredio, neminovno će između njih nastati neprijateljstvo i mržnja (tj. cijepanje jedinstva).[10]

Tekođer, Uzvišeni Allah je rekao:

„Ova vaša vjera – jedna je vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte! A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka s onim što ima radosna“. (El-Muminun)

Veliki učenjak i mufessir Ebu Es-Su’ud El-Hanefi je o ovom ajetu rekao sljedeće:

„Ova vaša vjera“, Uzvišeni Allah se u ovom ajetu obraća poslanicima govoreći im da su tevhid i iman bili propisani svim poslanicima i njihovim narodima općenito,

„jedna je vjera“ tj. vjera i šerijat čije su osnove iste koje se ne mijenjaju shodno različitosti vremena i situacija. A rečeno je i to da ovo znači da je ova vaša zajednica (poslanika) jedna zajednica koja je složna na imanu i tevhidu.

„A Ja sam Gospodar vaš“, bez da Ja imam ikakvog ortaka u rububijetu (gospodarstvu), „pa Me se bojte!“, tj. bojte se od toga da pravite razdor i da se suprotstavljate pripisujući Mi ortaka u rububijetu, jer su tevhid u ujedinjenje ummeta stvari koje vode bogobojaznosti (tj. uspjehu i na dunjaluku i na ahiretu).

„A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine“, ovo je vijest o narodima koji su se, svojim poslanicima, suprotstavljali cijepanjem njihova jedinstva, tj. oni su rasparčali svoju vjeru pored toga što je bila jedna i jedinstvena, te su se podijelili u raznorazne sekte i frakcije, „svaka stranka“ od tih sektaša i partijaša, „ s onim što ima“ od vjere koju su sebi odabrali, „radosna“ tj. dive se tome smatrajući ga istinom.[11]

Šejh Es-Sa’di ovaj ajet komentira na sljedeći način:

„Ova vaša vjera – jedna je vjera“, tj. složni su oko toga da im je vjera jedna i njihov Gospodar jedan, „pa Me se bojte!“ izvršavanjem Mojih naredbi i ostavljanjem Mojih zabrana…

„A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine“ tj. oni koji se pripisuju vjerovjesnicima podijeliše se, „u pitanjima vjere svoje“ tj. u shvatanju svog dina, „na skupine“ tj. na raznorazne sekte i frakcije, „svaka stranka s onim što ima radosna“ tj. što posjeduju od znanja i vjere, „radosna“ tj. tvrde da su na istini a drugi mimo njih na neistini, iako se zna da je na ispravnom samo onaj ko se nalazi na putu i praksi vjerovjesnika.[12]

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje:

Razlog cijepanja (jedinstva muslimana) je ostavljanje nešto od onoga što je naređeno robovima, i činjenje nepravde međusobno.[13]

Imam Eš-Šatibi, pojašnjavajući razlog cijepanja jedinstva muslimana, kaže:

I zbog toga je Uzvišeni Allah rekao: „Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!“, i pojasnio da se jedinstvo postiže kada se svi okupe i slože oko jednog shvatanja i značenja, dok, kada svaka skupina prihvati i uzme sebi određeno shvatanje i mišljenje, onda je neminovno razilaženje i cijepanje, i ovo je značenje govora Uzvišenog Allaha: „I zato što je ovo pravi put Moj, njega se držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova“.[14]

Od Nu’mana b. Bešira se prenosi da je Allahov Poslanik

„Ili ćete izravnati svoje redove (safove) u namazu ili će vam Allah okrenuti vaša lica unatrag“.[15] Dok u rivajetu kod Ebu Davuda stoji: „Tako mi Allaha, ili ćete izravnati svoje redove (safove) u namazu ili će Allah vaša srca razjediniti“.[16]

Imam En-Nevevi je o ovim hadisima rekao: Rečeno je: ovaj hadis ukazuje na to da će Allah njihova lica izobličiti, kao što se to spominje u drugom hadisu: „ … da Allah glavu toga (tj. ko pretječe imama) ne učini magarećom ili da mu njegov lik ili oblik ne učini magarećim likom“, a rečeno je i da će im promijeniti osobine. Ono što je očevidnije – a Allah najbolje zna – jeste: da će Allah među njih unijeti neprijateljstvo, mržnju, i razjedinjenost srca, kao što se (u jeziku) kaže: lice čovjeka se promijenilo spram mene, tj. vidio sam na njegovom licu da me prezire. I to zato što neslaganje u safovima namaza, je vanjštinskog oblika, a kada dođe do razilaženja u vanjštini, tada (neminovno) dolazi i do razilaženja u unutrini (tj. srca i duša ljudi).[17]

Vidjeli smo da je jedini i istinski razlog nesloge muslimana i njihovog cijepanja upravo ono što je bilo prisutno i kod prijašnjih naroda, a to je napuštanje i nepraktikovanje onoga s čime je Allah poslao Svoje poslanike od vjere i upute.

Samim tim dolazimo do zaključka da je svaki onaj koji – iz znanja i ciljano –  odstupi od Kur’ana i sunneta, te shvatanja i prakse ashaba, izašao iz jedine ispravne i istinske islamske zajednice, za koju je Allah naredio da se slijedi riječima: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime“. I takav će se smatrati šerijatskim prijestupnikom koji razbija saf i jedinstvo muslimana sve dok ne napusti tu novotariju i suprotnost s kojom je došao, jer Uzvišeni kaže: „A onoga ko se suprotstavi Poslaniku, nakon što mu jasno bude pokazan Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to konačno odredište!“, i zbog hadisa u kojem Poslanik pojašnjava da će od svih frakcija u islamu, biti ispravna i spašena samo jedna, a to je ona koja bude na čemu je bio Poslanik i njegovi ashabi od vjere i istine.[18]

Nema sumnje, da u Bošnjaka ima raznoraznih novotarija, počev od velikog širka pa sve do tesbiha i zajedničkog zikra. Neke od ovih novotarija odobrava, i još, zvanično organizuje sama IZ, kao što je slučaj sa Ajvatovicom, zvaničnim čestitanjem nevjerničkih praznika, „bajramskim“ pjevaljkama i igrankama, džamijskim cjenovnikom idr, dok se pak druge novotarije čine nezvanično od strane pojedinih hodža, kao što je to slučaj „učenja“ te prodavanja ramazanskih hatmi, učenja Ku’rana za umrle sa novčanom nadoknadom idr. Nema razilaženja među učenjacima da sve pomenute stvari, a i one koje su izostavljene od novotarija a koje se nalaze kod IZ, su od novotarija koje su suprotne Allahovoj Knjizi, sunnetu Poslanika, te praksi i shvatanju svih ashaba, i IZ je ona koja, ovim novotarijama, razbija i cijepa jedinstvo muslimana koje bi trebalo biti izgrađeno na slijeđenju Ku’rana i sunneta, a ne „paradžematlije“ koje su izgradili mesdžide kako bi ispravno i dosljedno praktikovali Allahovu vjeru, bježeći od novotarija koje je IZ ohalalila bošnjacima i time ih odvela u zabludu.

Napisao: Ebu Džendel, iz risale Jedinstvo je sredstvo, a ne cilj
Obrada: Put vjernika

Fusnote:

[8] Tefsir Ibn Kesir (3/58).

[9] Medžmu’ul-fetava (1/14).

[10] Medžmu’ul-fetava (3/124).

[11] Tefsir Ebu Es-Su’ud (6/138).

[12] Tefsir Es-Sa’di (396 str.).

[13] Medžmu’ul-fetava (1/17).

[14] El-I’tisam (2/409).

[15] Buhari (717), Muslim (436).

[16] Sunen Ebu Davud (662), Albani kaže da je sahih.

[17] Šerhu sahihi Muslim (4/157).

[18] Sunen Tirmizi (2641), Albani kaže da je hasen.

SHARE