Afija Sidiki, pakistanska doktorica sa 144 počasna stupnja i certifikata na polju neurologije sa različitih svijetskih instituta, i jedini neurolog sa počasnim doktoratom Harvard univerziteta, hafiz Kur'ana, alima, najkvalificiraniji ekspert u svom polju, kidnapovana je sa svoje troje dijece od strane američkog FBI-a u Karačiju (Pakistan). U hapšenju je saučestvovala pakistanska obavještajna služba.
Ona se sada nalazi u američkom demokratskom zatvoru, gdje je izgubila pamćenje uslijed fizičkog, psihološkog i seksualnog mučenja, zatvorena u jednoj ćeliji sa muškim žrtvama svjetske demokratije.
Ispod se nalazi članak britanske novinarke, muslimanke, Ivone Ridli. Ova novinarka kaže da ne zna zašto je Amerika kidnapovala Afiju Sidiki i zašto je drži u ćeliji, ubijajući je polako.
Međutim, odgovor nije nikakva tajna. Ona je oteta i drži se u zatvoru zato što je muslimanka, koja uz to posjeduje važno naučno znanje.
Glavni zahtjev otmičara, koji su u Alžiru uzeli taoce je bio oslobađanje majke troje djece koja trenutno izdržava kaznu od 86 godina u američkom zatvoru. Pa zašto njen slučaj praktično nije ni spomenut u mejnstrim medijima?
Jedina stvar koja me je iznenadila, kada sam čula da su alžirski otmičari zahtijevali oslobađanje Dr. Afije Sidiki, jeste da se to nije desilo ranije.
Nemojte me pogrešno shvatiti, pošto sam i sama bivši talac (zarobljena od strane talibana, koja je posle puštanja primila islam, op.prev), nema šanse da ja odobravam akcije onoga što se odvijalo u udaljenom dijelu alžirske pustinje. I moje srce je sa onima čije porodice su izgubile voljene u drami koja se odvijala u opsadi fabrike gasa koju je osmislio i izveo Mohtar Belmohtar. (Alžirska vojska je bombardovala postrojenje u kojem su se nalazili i taoci i otmičari ne praveći razliku između njih ubijajući mnoge taoce, op.prev).
…Ali nepravda je nepravda i kao jedina zapadnjačka novinarka, koja je specijalno otišla u Afganistan da istraži slučaj Dr. Afije Sidiki, moram da kažem da je njena nevolja postala tema rasprave širom muslimanskog svijeta.
Imam neugodan predosjećaj da će sve više zapadnjaka otimati i da će njihovi otmičari zahtijevati puštanje Dr. Afije Sidiki, žene, koju sam ja nekada zvala ženom kojoj je učinjena najveća nepravda na svijetu.
Dakle, ko je onda dr. Afija Sidiki i zašto je grupa sjevernoafrikanaca tražila njeno puštanje?
Dobro, vrlo je lahko postati suosjećajan na muslimanku kojoj je učinjena nepravda, koja je uhvaćena u „ratu protiv terorizma” ali ja ne zasnivam svoj slučaj na osjećajima, nego na nešto jednostavne hladnoće, čvrstih činjenica i forenzičkih dokaza ili manjka forenzičkih dokaza, ali i na više od toga, i na njene bizarne priče.
Njena porodica zasigurno neće biti zadovoljna radi toga što je grupa alžirskih „terorista” pozvala na njeno oslobađanje jer će to odati sliku u nekim krugovima ljudi, da dr. Afija mora biti „islamski ekstremista”. To je priča koju progurava američka obavještajna služba, iako se mora reći da je na njenom suđenju u uvodnoj riječi tužioca jasno rečeno da ona nije član niti simatizer Al-Kaide.
Slučaj majke troje djece je veoma poznat narodu Pakistana od najreligijoznijeg do najsekularnijeg, od kojih je većina godinama zahtijevala njeno puštanje.
Sada je ona poznata kao kći nacije, iako je njena priča otputovala daleko preko pakistanskih granica. Hiljade muslimanske djece je nazvano po njoj i zbog svega toga, ona je postala simbol. Sve što ona predstavlja, proizilazi iz nepravde stvorene iz američkog „rata protiv terorizma” kao što su kidnapovanja, izlaganja, mučenja, silovanja i vaterbording (jedna od metoda mučenja u kojoj se žrtva polijeva vodom zbog čega ona ima stalni osjećaj da se guši).
Brilijantni akademik, neurolog, školovana na najboljim američkim univerzitetima, večeras vehne u teksaškom zatvoru izdržavajući kaznu od 86 godina nakon što je proglašena krivim za pokušaj ubistva američkih vojnika.
Činjenica da su je upucali izbliza i gotovo je ubili je često puta previđena. Na njihovu vječnu sramotu, američki vojnici koji borave u Afganistanu tvrdili su na sudu pod zakletvom, da je malena, krhka školarka skočila na njih iza paravana zatvorske ćelije, i da je otela pištolj jednog od njih i da ih je upucala i ubila. To je bila fabrikovana priča, koju bi svaki advokat odbrane, vrijedan njegove ili njene diplome, pocijepao po šavovima.
Scenario kreiran na sudu bio je nepovjerljiv i ono što je još važnije, dokazi nisu postojali – nije bilo ostataka pucnjave na njenim rukama ili odjeći, nije bilo metaka iz istrošenog pištolja, niti otisaka prstiju na pištolju koji odgovaraju dr. Afiji. Drugi bitni dokazi koji su uklonjeni od strane američke vojske sa mjesta događaja nestali su prije početka suđenja. Ma dajte, svi smo gledali epizode CSI-a – nauka ne laže. Nakon što je zakrpljena u medicinskom odjelu u Bagramu, onda je poslana u Sjedinjene Države da joj se sudi za navodni zločin počinjen u Afganistanu. Ne poštivajući Bečku i Ženevsku konvenciju, nije joj dat pristup ambasadora, sve dok se po prvi puta nije pojavila na sudu.
Suđenje je održano u Njujorku, a bacanje kamena sa mjesta gdje su nekada stajali tornjevi blizanci je nemoguće a da ne izazove sjećanja tog „groznog dana” 11. septembra koji je za neke zauvijek pretvorio muslimane u državnog neprijatelja broj 1.
Neubjedljivi pravni tim koji je nametnut dr. Afiji Sidiki od strane američkih vlasti nije uspio da ubjedi porotu u njenu nevinost, uprkos nadmoćnim znanstvenim dokazima da ona nije mogala ugrabiti oružje vojnika a kamoli povući okidač.
Otišla sam u Gazni u zatvorsku ćeliju, par sedmica poslije pucnjave u mjesecu julu 2008. godine i otkrila da su se vojnici uspaničili i izrešetali sobu sa mecima dok su se borili da pobjegnu.
Dokaz je tamo na snimku, i tokom moje posjete predala sam dokaz timu odbrane. Tužioci nisu mogli vjerovati da je novinar sa Zapada doputovao u ovaj dio Afganistana i da je našao uvjerljivog svjedoka i vizualni dokaz. Ubrzo nakon toga, taj bitni forenzički dokaz ukljućujući ispaljene metke koji su izvađeni iz zida ćelije, su nestali.
Vidjevši dr. Afiju da dolazi bez lisica i bez kapuljače iza zavjese, izazvalo je slijepu paniku među mlađim vojnicima koji su obavješteni od strne FBI da će uhapsiti „najopasniju ženu na svijetu”.
Intervjuisala sam svjedoke, starije afganistanske policijske oficire i jedan za drugim rekli su mi svoj iskaz o onome što se desilo. Ali ipak, jedino koga su Afganistanci doveli na sud da svjedoči protiv nje je prevodilac za FBI, koji je sada dobio Zelenu kartu i živi u Nju Jorku sa svojom porodicom.
Ono što porota nije rekla jeste da je dr. Afija, i njeno troje dijece, kidnapovana sa ulice blizu svog doma u Karačiju i nestala od 2003. Tada su sva djeca bila mlađa od pet godina.
FBI je u to vrijeme objavio priču da je ona ustvari otišla u džihad u Afganistan – to je bila suluda bajka bez osnove i kao što zna svaka majka koja ima malu dijecu, da je odlazak u obližnju prodavnicu sa malom djecom monumetalni izazov, a odlazak u borbu u Afganistan sa dječijim kolicima i djetetom u ruci je jednostavno nezamisliv.
Priča FBI-a je pobijena od strane Elejn Vitfild Šarp, bostonskog advokata kojeg je unajmila porodica dr.Afije kad je ona prvi put nestala.
Nestale godine Afije Sidiki, otkrivaju priču koja je sada praktično poznata svakome u muslimanskom svijetu, gdje se ona naširoko smatra žrtvom Bušovog „rata protiv terorizma”. Kada je pokušala da odgovori poroti da je bila zatvorena u tajnom zatvoru, bez legalnog predstavnika, odsječena od vanjskog svijeta od 2003, sudija ju je utišao rekavši da je zainteresovan samo za „pucnjavu u ćeliji”.
Sudija Ričard Berman, skromni mali čovjek sa mnogo toga radi čega bi mogao biti skorman, insistirao je na tome da nije zainteresovan za godine koje nedostaju, jer to „nema veze sa slučajem” tvrdio je uporno.
Ona je svjedočila da je nakon završenog doktorskog studija predavala u školi, i da je bila zainteresovana za razvijanje sposobnosti kod djece koja pate od disleksije i djece sa drugim specijalnim potrebama. Ona se pojavila kao odgajateljica i nastavnica koja voli ljude, nježna ali ipak odlučni tragač za istinom i pravdom.
Kako se dokazivanje nastavilo, naučili smo da ona nije znala gdje se nalaze njeno troje dijece. To je bila senzacija i onima koji su znali pravu priču. Ona je pričala o svom užasu i strahu da bude predana Amerikancima kada je uhapšena u Gazniju gdje su je držali policajci.
Ono što ju je prestravilo jeste da je još jedan tajni zatvor čekao na nju i ona je otkrila kako je provirila kroz zavjesu u sobu u kojoj su Afganistanci i Amerikanci pričali, i kako je kada ju je zapanjeni američki vojnik primjetio, skočio i zavikao da se zatvorenica oslobodila, i upucao je u stomak. Ona je također opisala kako je nakon pada na krevet u sobi, nasilno bačena na pod gdje je izgubila svijest.
Ovo ima veze tačno sa onim što mi je rečeno od strane šefa „anti-terorističke” policije kojeg sam intervjuisala u Afganistanu još u jesen 2008. Sjećam se da se smijao govoreći kako su se američki vojnici uspaničili, pucajući nasumično u zrak dok su bježali iz sobe u velikoj panici.
Naravno da nema šanse da će gomila vojnika priznati da su se izgubili, ali prema riječima onih koje sam intervjuisala za moj film „U potrazi sa zatvorenikom br. 650 u Afganistanu” tačno se to dogodilo.
Dvoje od njene nestale djece je od tada pronađeno i predana su široj porodici u Karačiju. Još nije jasno gdje su djeca držana od kada su kidnapovana sa ulice Karačija ali nije se mogao sakriti njihov američki akcenat što upućuje da postoji mogućnost da su ga pokupili od otmičara.
Dakle, zašto je FBI prvenstveno želio pričati sa dr. Afijom Sidiki i zašto su je prikazali kao opasnog teroristu u bjekstvu? Ako je ona bila osoba kakvom su je prikazali, zašto onda nije optužena za terorizam i zašto se tužilac toliko trudio da istakne da ona nije bila član Al-Kaide?
Jedna osoba koja bi možda znala odgovor je bivši muž dr. Afije koji se opirao mojim pokušajima da ga intervjuišem. On je prolazio kroz veoma borben i gorak razvod nekoliko mjeseci prije nego što je nestala.
Ko je onda zgrabio dr. Afiju i njenu djecu? Je ne znam, ali sam pratila nekoliko biviših zatvorenika zatvora u Bagramu koji su mi rekli da je dr. Afija bila zatvorena u Bagramu u 2005. potvrdivši pozitivno njen identitet naspram fotografija koje su nastale prije njenog kidnapovanja i nakon njenog hapšenja u Gazniju.
Na koncu, Dr. Afija Sidiki ne bi trebala biti zatvorena i sve dok se ova nepravda nastavi ona će biti poziv na prosvjed svakoga ko se bude želio boriti protiv Amerikanaca.
Izvor: Kavkaz centar
Prijevod i obrada: Put vjernika
