Zli učenjak

524

Opisujući zlog učenjaka, Ebu Bekr el-Adžuri je rekao:

Postao je zaluđen od ljubavi prema ovom svijetu i želji za slavom, počasti i pozicijama ovog svijeta. On se kiti znanjem kao što lijepa žena sebe ukrašava ovosvjetskim nakitom, ali ne ukrašava svoje znanje djelom (koje to znanje zahtijeva, nap.prev.)…

Tako, ove osobine i njima slične, gospodare u srcu onoga koji nema koristi od znanja, i dok nosi ove atribute, njegova duša zavoli položaj i pozicije – pa tako on voli da sjedi sa kraljevima i robovima ovog svijeta.

Zatim, on voli da učestvuje u njihovom luksuznom načinu života, koristeći njihove rasipničke ukrase, njihov udoban prevoz, poslugu, odjeću, udobnu postelji i ukusnu hranu. On će voljeti da mu ljudi hrle na vrata, da se njegov govor sluša, i da mu se dive – i on sve to može postići jedino ako postane sudija (kadija) – pa on i teži tome.

Zatim, on nije u stanju da to postigne osim na štetu njegove vjere, pa on ponizi sebe vladarima i njihovim pomagačima, nudi samog sebe na uslugu njima, dajući im svoj obraz kao danak.

Nakon ulaska u njihove dvorce i kuće, on šuti kada vidi njihova zla djela. Zatim, povrh ovoga, on će čak pohvaliti njihova zla djela i proglasiti ih dobrim na osnovu nekih lažnih tumačenja kako bi uzdigao svoj položaj kod njih. Pa, kada je samog sebe navikao da ovako radi na duži vremenski period i kada dvoličnost pusti svoje korijene u njemu – onda oni njega postave na poziciju sudije (kadije) i tako ga zakolju bez noža.[1] Tada će ga obasuti takvom privilegijom da njemu postaje obaveza da im pokaže svoju zahvalnost – pa on poduzima veliki trud da njih ne naljuti i ne navede ih da ga smijene sa pozicije.

Ali, on se ne brine oko toga da li on ljuti svog Gospodara Najuzvišenijeg, pa on nezakonito prisvaja imetak jetima, udovica, siromašnih i onih koji su u potrebi, zatim imovinu ostavljenu u nasljedstvo kao vakuf (vjerski fond) za one koji izlaze u džihad, zatim imetak za velikane Mekke i Medine, i imetak koji je namijenjen za dobrobit svih muslimana – ali umjesto za to, on ga koristi da zadovolji svog službenika, rizničara i slugu. Pa on jede ono što je haram i hrani onim što je haram i povećava dokaze protiv sebe.

Pa, teško onome ko posjeduje znanje od kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tražio utočište i naredio da se traži utočište. Ovo je ono znanje koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, spomenuo kada je rekao: “Među ljudima koji će zadobiti najstrožije kazne na Sudnjem Danu je učenjak kojem Allah nije dao koristi od njegova znanja.”[2]

On, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “O Allahu, utičem ti se od znanja od kojeg nema koristi, od srca koje nije bogobojazno; od duše nezasite; i od dove koja neće biti uslišana.”[3]

I on, sallallahu alejhi ve selleme, je običavao reći: “O Allahu, molim Te za korisno znanje, i utičem Ti se od znanja od kojeg nema koristi.[4]

 

Citat od Ibn Redžeba el-Hanbelija iz djela “Zlo žudnje za imetkom i položajem”.

Fusnote:

[1] Ovdje se aludira na riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme “Onaj koji je postavljen kao sudija, zaklan je bez noža”. (Bilježe ga Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi koji ga je označio kao sahih.)

[2] Ibn Abdul-Berr u Džaami’ Bajaabil-ilm, El-Adžuri i Et-Taberani u Es-Saghir i drugi a njegov lanac je jako slab jer sadrži ‘Osmana ibn Miksama el-Burija koji je bio optužen za laž i izmišljanje. Međutim, zabilježen je kao izjava Ebud-Derdaa sa autentičnim lancem prenosilaca. Zabilježio ga je Ed-Darimi i drugi.

[3] Bilježi ga Ahmed, Ebu Davud i drugi, svi sa riječima: “O Allahu, utičem Ti se od četvero: od znanja od kojeg nema koristi…” Hadis je označen kao sahih od El-Hakima, Ez-Zabi se složio, i ima potporu od određenog broja ashaba.

[4] Bilježi sa riječima od El-Adžurija i Ibn Hibbana. Također bilježi Ibn Madže i Ibn Abdul-Berr sa riječima: “Moli Allaha za korisno znanje i utiči se Allahu od beskorisnog znanja”. Lanac prenosilaca je hasen (dobar) i ima slična predaja od Umm Seleme koju bilježi Ibn Madže i drugi.

SHARE