Ovaj slučaj se desio na samom početku ramazana i šokirao je mnoge ljude u Dagestanu, iako se vrlo malo govori o ovom slučaju, čak i među lokalnim mještanima. Sve se dogodilo u uncukulskom distriktu na zapadu Dagestana, između sela Gimri i Uncukula, administrativnog centra distrikta. Ovo područje je većinski naseljeno Avarima.
U ime Allaha, hvaljen neka je Allah. Neka su najljepši pozdravi i selami na Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem i na sve njegove ashabe. A zatim:
Ono što se desilo u noći 8. dana ramazana može biti opisano samo kao sraman i nečuveni zločin. Počelo je jednim telefonskim razgovorom između jednog sufije iz Uncukula, člana bande Magomeda Abdulmedžidova (jednog od sufijskih vođa Uncukula) i jednog mještanina sela Gimri, u kojem su uvrijedili jedan drugog.
Mladići iz Gimrija su došli na mjesto gdje su se sa svojim protivnicima dogovorili da se sretnu (kod jedne benzinske pumpe na putu između sela Šamilkala i Botlih). Mladiće je dočekalo bar 50 mještana Uncukula naoružanih sa automatskim i lovačkim puškama. Vidjevši ove dobro naoružane ljude i vidjevši da se sve može krvavo završiti, mladići iz Gimrija su odlučili da završe ovaj konflikt mirno i pokušali su da nagovore mještane Uncukula da se raziđu, ali kao odgovor su čuli uvrede i nepristojan govor. Konflikt je iznenada prerastao u pucnjavu, u kojoj su jedan mještanin Uncukula i dvojica mladića iz Gimrija bili prve žrtve.
Ostali mladići iz Gimrija su uspjeli da pobjegnu, ali jedan od njih je bio ranjen. Mještani Uncukula divljački vođeni strahom pucali su u svako vozilo koje je prošlo cestom, misleći da to mogu biti mještani Gimrija. Tako su ubili stanovnika sela Čirkata (Gumbetvski distrikt), koji se u prolazu zadesio na tom mjestu. U međuvremenu, ranjenog mladića je jedan čovjek prolaznik iz Haračija prevezao do oblasne bolnice. Kada ga je ostavio u bolnici, desilo se nešto što se najmanje moglo očekivati: doktori iz uncukulske bolnice su odbili da prime ranjenika rekavši da su dobili naređenje da ne primaju ranjenike iz Gimrija.
U međuvremenu, jedan čovjek iz Gimrija (Muhammed ) je stajao ispred kapije bolnice. Doveo je bio svoju suprugu koja je bila u drugom stanju radi porođaja, i upravo je čuo da je dobio sina. Njegova trogodišnja kćerka Safija, njegova sestra i jedan od njegovih rođaka su bili sa njim. Iznenada, jedna grupa sufijskih bandita se dovezla u tri automobila i njihov vođa je vikao da pucaju u svakog mještanina Gimrija kojeg mogu pronaći. Prvo su ubili ranjenika iz Gimrija, smrskavši mu glavu kamenjem i kundacima pušaka.
Nakon toga su otkrili da je srećni otac (Muhammed) također iz Gimrija. Pitali su ga da li poznaje mladića kojeg su upravo ubili, i nakon što je on odgovorio sa „Da“, počeli su da ga udaraju. Prvo su ga izudarali u glavu i lice kamenjem i kundacima, a kada je ušao u vozilo, nisu bili zadovoljni sa učinjenim i upucali su ga u glavu.
A nakon toga, desilo se nešto najužasnije i najbestidnije. ‘Inspirisani’ i vođeni mirisom krvi, ovi barbari su počeli pucati na auto iz tri pravca, odakle se čuo plač trogodišnje Muhammedove kćerke. Na zadnjem sjedištu su također bili i Muhammedova sestra i njegov rođak. Žena je preživjela, oni su se sagnuli između zadnjih sjedišta i pokrili jedno drugo, ali je ipak jedno ranjeno u nogu. Tri metka su pogodila malu djevojčicu koja je umrla na licu mjesta. Kada su Uncukuljani vidjeli tri tijela u vozilu, pomislili su da su svi mrtvi, i da nema svjedoka ovog zločina. Uzeli su tijelo prvog ubijenog (ranjenika) u bacili ga sa mosta.
Onda se otkrilo da su se istog dana ili dan ranije, na nekom sastanku u Uncukulu čuli pozivi da se ‘unište svi mještani Gimrija’ (jer podržavaju mudžahide, op.rec.). U istoj noći, kratko nakon tog masakra, ruski mlazni avioni su ispaljivali projektile na šume oko sela Balahani, a samo selo je bilo okruženo naoružanom otpadničkom policijom. Jesu li ovi događaji povezani ili ne – ostaće misterija koja treba da se razotkrije. Prilično je moguće da su početkom ovog krvavog masakra, ovi zločinci iz otpadničke policije i sufijskih bandi očekivali da će mudžahidi iz Gimrija doći da pomognu mještanima Gimrija i braći iz Balahanija, i očekivali su da će ih eliminisati sve odjednom.
Postoji i činjenica kaja čini ovu verziju mogućom. Sljedećeg dana, policijski otpadnici koji su po svojoj dužnosti morali da istraže incident i tuže odgovorne, umjesto istraživanja, uspostavili su kontrolni punkt na ulazu Uncukula. Naoružani sufijski banditi – koji su organizovali krvavi masakar – napravili su barikadu, ostajući nekažnjeni iza policijskih leđa.
Ali nek ne misle sufijski idolopoklonici da će ovaj incident proći nekažnjeno, i da je krv nevinog djeteta prolivena uzaludno i da im ovo neće donijeti posljedice. Neka ne misle da je krv njenog oca prolivena uzaludno u ovom svetom mjesecu, krv jednog iskrenog Allahovog roba, ljubaznog i saosjećajnog brata sa smislom za šalu, skromnog i poniznog muslimana – da ga Allah proživi među šehide – koji nije čak ni znao zašto je ubijen.
I neka muslimani ne obmanjuju sebe sa praznim i licemjernim izjavama ‘predsjednika’ i drugih visokih otpadničkih zvaničnika, koji su prodali svoju vjeru i čast za nevjerničku čorbu, koji dan i noć rade na tome kako da se otarase mudžahida, ali u isto vrijeme, što je evidentno, ne vide kako nenaoružani ljudi bivaju ubijeni naočigled njihove djece!
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu (u prijevodu značenja): “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene [u užasu]!” (Sura Ibrahim, 42)
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih Svjetova!
Mudžahidi uncukulskog distrikta
Izvor: Kavkaz džihad blog
Prijevod i obrada: Put vjernika
Fotografije Safijje i njenog oca Muhammeda, nastradalih od ruku podivljalih sufijskih bandita.
