Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere

    Svemogući Vladar je rekao:

    „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah zaista voli one koji su pravični.“ (El-Mumtehine, 8)

    Značenje ovog časnog ajeta je da musliman treba biti pravedan i dobar prema nevjernicima koji nisu nepravedni prema muslimanima, i koji ih nisu istjerali sa njihovih ognjišta. Muslimani pravdu treba da uzvrate pravdom i budu dobri u kontaktu sa njima što se tiče opštih poslova, ali ne treba da im pružaju svoju ljubav i da im poklanjaju svoja srca, jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: „…da činite dobro i budete pravedni prema onima…“, a nije rekao : „Prijateljujte sa njima i volite ih.“

    Sličan ovome je ajet koji govori o roditeljima nevjernicima:

    „A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se na ovom svijetu velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se meni iskreno obraća…“ (Lukman, 15)

    Pripovijeda se da je Esmi došla njena majka i željela da ostane sa njom u rodbinskoj vezi, a majka joj je bila nevjernica. Esma je za to tražila dozvolu od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, a on joj reče: „Održavaj rodbinsku vezu sa svojom majkom.“ Jer Allah, subhanehu we te’ala, kaže:

    „Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprotstavljaju, pa makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi…“ (El-Mudžadele, 22)

    Održavanje rodbinskih veza, dobročinstvo i opšti kontakti su jedna, a ljubav i naklonost, druga stvar.

    Dobročinstvo i lijepo ponašanje prema nevjerniku, nevjernika približava islamu, i smatraju se jednim od načina da’ve (islamskog poziva), dok ljubav i prijateljevanje ukazuju na podržavanje i priznavanje onoga u što nevjernik vjeruje, kao i zadovoljavanje time, što uzrokuje udaljavanje od islama.

    Zabrana prijateljevanja sa nevjernicima ne znači i zabranu ophođenja prema njima u legalnoj trgovini, uvozu korisne robe i proizvoda, te u korištenju njihovih iskustava i otkrića.

    Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je jedne prilike unajmio Ibn Erejkat el-Ejsija kao vodiča, premda je bio kafir, a u nekoliko navrata je posuđivao od pojedinih Jevreja. A muslimani i dan-danas uvoze od nevjernika robu i proizvode i sa njima sarađuju čisto na ekonomskoj bazi i oni time nisu naši dobročinitelji, jer mi to pošteno plaćamo.

    To nije i ne treba biti razlog za međusobnu privrženost i pokazivanje ljubavi i naklonosti prema njima, jer nas je Allah, subhanehu we te’ala, obavezao da volimo i prijateljujemo sa vjernicima, a da mrzimo nevjernike i borimo se protiv njih. Uzvišeni i Plemeniti je rekao:

    „Oni koji vjeruju i iseljavaju se, i bore se na Allahovom putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu – oni jedni druge vole i potpomažu.“ (El-Enfal, 72)

    „Nevjernici jedni druge potpomažu. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.“ (El-Enfal, 73)

    Njegove riječi: „…nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki…“ Ibn Kethir je ovako objasnio:

    „Ako od sebe ne odbijete nevjernike i one koji Allahu pripisuju druga, i ako se ne budete družili s vjernicima – nastaće takvo društvo u kojem će zavladati munafikluk i u kojem će se vjernici izmiješati sa nevjernicima i zavladaće među ljudima raznorazni i dugotrajni poroci i izopačenost.“ A to je upravo ono što se događa u današnje vrijeme, a jedino je Allah, subhanehu ve te’ala, Onaj Koji pomaže i od Koga se pomoć treba tražiti.


    Iz djela Privrženost i odricanje u islamu
    Autor: Salih Fevzan el Fevzan

    Exit mobile version