Analiza: Ofanziva na Minag – tajnovita saradnja IDIŠ-a i FSA

14. November 2021.

FSA komandant Abdul Džabbar al-Ukaidi i IDIŠ-ov emir Ebu Džendel zajedno poziraju pred kamerama nakon pada zračne baze Menagh.

Općepoznata stvar je da IDIŠ Slobodnu sirijsku vojsku (FSA) pa i sve sirijske mudžahide smatra sahavatima (otpadnicima), slugama taguta, izdajnicima, špijunima… i kako sve ne, čime legalizira kampanju, prolijevanje krvi i borbu protiv njih. Međutim, zaluđeni fanatički simpatizeri ove posrnule organizacije uglavnom ne znaju da im je država u početku imala srdačan odnos s FSA, a posebno s grupama koje su bile podržane od strane CIA-e o kojima ćemo govoriti u analizi. Čak šta više, IDIŠ je krajem 2013. unajmio dvije brigade FSA da mu proizvode ni manje ni više nego autobombe. Dvije strane koje su zajedno učestvovale u poznatoj bitci na zračnu bazu Menagh uvijek su šutile o ovoj saradnji, a kada je baza osvojena, IDIŠ je otpočeo s otimačinom oslobođenih teritorija napadajući FSA te Džebhetun-Nusru i Ahraru-Šam gdje god je imao priliku. U prilogu vam donosimo cjelokupnu analizu ove dokumentovane saradnje koja zasigurno nije bila jedina a koja govori o promjenjivosti IDIŠ-ovog ideološkog pravca. Mnogi IDIŠ-ovci, da su u to vrijeme znali za ovo, protekfirili bi vođstvo jer za saradnju s ”plaćenicima i otpadnicima” FSA, nema oprosta.

Dana 5. avgusta 2013., dva bombaša IDIŠ-a detonirala su svoje autobombe u blizini zračne baze Menagh sjeverno od Halepa. Do sljedećeg dana, preostalo režimsko lojalističko prisustvo smješteno u komandnom centru baze i oko nje je pregaženo, čime je okončana jednogodišnja opsada baze od strane Slobodne sirijske vojske (FSA).

Smještena južno od grada Azaza, zračna baza Menagh bila je važan dio napora sirijskih zračnih snaga (SyAAF) da odbija opozicione snage na sjeveru. Opsada i kasnije zauzimanje baze su stoga bili imperativ kako bi se režimu uskratilo jedno od uporišta u tom području i kako bi se smanjio pritisak na slobodne teritorije izazvan zračnim napadima. Ofanzivna upotreba SVBIED-a (autobombi) kao sredstva za omekšavanje ove utvrđene mete i savladavanje njenih branilaca ni na koji način nije nova pojava u Siriji i Iraku, ali konačna bitka kod Menagha bila je vrlo rani primjer toga.

U kasno ljeto 2013. IDIŠ je bio nova pojava na sjeveru Sirije, koji je u to vrijeme kontrolirala Slobodna sirijska vojska (FSA). IDIŠ je nastojao proširiti svoj utjecaj na tom području tako što se predstavio kao efikasna oružana snaga protiv sirijskog režima zbog čega je isprva naišao na dobrodošlicu kod FSA. IDIŠ i FSA su u početku imali koordinaciju, ali je paralelno s tim IDIŠ je postavljao temelje za buduće podmuklo preuzimanje svih slobodnih područja u sjevernoj Siriji, i to kada je sirijska opozicija već oslobodila i kontrolirala dvije trećine Sirije.

Kada se IDIŠ prvi put proširio na sjevernu Sirije 2013., nisu koristili iračke borce u velikoj mjeri. Umjesto toga, kooptirana je jedinica Džejš Muhadžirin vel Ensar (JMA), grupa koja je već bila prisutna u Siriji i koja se uglavnom sastojala od stranih boraca. U maju 2013. vođa grupe, Ebu Omer al-Šišani, imenovan je za emira sjeverne regije pri IDIŠ-u, čime je JMA zapravo postala predgrupa za IDIŠ.

Opsadom zračne baze Menagh, koja je prvi put sprovedena u avgustu 2012. godine, upravljale su prvenstveno lokalne frakcije FSA. Konkretno, grupe kao što su ‘Liwa Asifat al-Shamal’/Sjeverna olujna brigada sa sjedištem u Azazu i ‘Liwa al-Fatah’/Osvajačka brigada sa sjedištem u Tel Rifaatu sjeverno i južno od Menagha. Brojne druge frakcije različite veličine su također bile uključene, uključujući i Džebhetun-Nusru u manjoj mjeri.

Kada je IDIŠ ušao u Azaz u julu 2013. godine, stanovnici i pobunjenici bili su zbunjeni, jer zašto neko u punom ratnom kapacitetu ušao u grad koji je već oslobođen a toliko je sirijskih gradova koji čekaju na oslobođenje. U isto vrijeme, IDIŠ je podržao pobunjenički kontingent koji je opsjedao zračnu bazu Menagh tako što je tamo poslao jedinice JMA. Bilo je brojnih neuspjelih pokušaja FSA da zauzmu ovaj preostali režimski džep prije dolaska JMA, ali pobjeda je sada bila na pomolu.

Iako su se IDIŠ/JMA borili zajedno sa frakcijama FSA u Menaghu, došlo je do prvih napetosti koje je prouzrokovao IDIŠ tako što je počeo otimati pobunjeničke kontrolne položaje i formirati svoje punktove u ovom području. Istog mjeseca kada je IDIŠ stigao u Azaz, bilo je povremenih sukoba između njih i Sjeverne olujne brigade. U sklopu nastojanja da se nastavi tekuća ofantiva na zračnu bazu Menagh, dvije strane su se sastale u Azazu najmanje tri puta i iznijele sve probleme.

Nakon toga, frakcije FSA uključene u opsadu zračne baze Menagh počele su se pripremati za posljednju bitku koja je trebala zauzeti bazu. Dvije strane su riješile probleme, a ono što je iznenađujuće jeste da je Sjeverna olujna brigada je započela rad na proizvodnji dva oklopna SVBIED-a za IDIŠ.

Iako ovo može zvučati kontraintuitivno, zapravo je imalo smisla. Prema jednom bivšem starijem pripadniku Sjeverne olujne brigade, oni su napravili SVBIED za IDIŠ da ih koristi, jer IDIŠ nije imao značajnu bazu podrške ili infrastrukturnu mrežu koja bi mu je omogućila proizvodnju SVBIED-a koje je planirao koristiti kao dio finalne bitke. Nadalje, bivši član je tvrdio da je Sjeverna olujna brigada besplatno proizvodila SVBIED. Dogovor je u osnovi bio da će ova brigada isporučiti oklopljena vozila s eksplozivom, a IDIŠ vozače. Ova saradnja bila je dosta iznenađujuća, jer se znalo da je Sjeverna olujna brigada bila podržana od CIA-e te je u maju 2013. godine imala posjetu američkog senatora Johna McCaina.

Na video snimku koji je snimila brigada u kompleksu koji se navodno nalazi u blizini graničnog prijelaza Bab al-Salam s Turskom sjeverno od Azaza, mogli su se vidjeti radnici kako zavaruju improvizirani oklop na oklopni transporter BMP-1 i pripremaju eksploziv. Čovjek koji je razgovarao na kameri spomenuo je da je ovaj BMP-1 zarobljen od režimskih snaga u Latakiji. Upotreba čeličnih cijevi kao oklop dobro funkcionira, jer u suštini stvara razmaknuti oklop ako se pravilno montira. Čak je i čin korištenja BMP-1 kao SVBIED bio vrlo nov u to vrijeme. Džebhetun-Nusra je prije avgusta 2013. bila jedina frakcija u Siriji koja je koristila BMP-1 SVBIED, i to samo jednom krajem juna 2013. godine.

S obzirom na to da video snimka Sjeverne olujne brigade uključuje snimke dva odvojena BMP-1 SVBIED, važno je napraviti razliku između njih. Ovaj primjer još uvijek ima svoju kupolu (1), dok drugi (2) nema.

U sledećem snimku, oba SVBIED-a su završena i izvučena su na put. BMP-1 SVBIED bez kupole (2) nalazi se najbliže kameri. Eksplozivi koji u prethodnom snimku nisu bili ni napola dovršeni su do sljedećeg snimka već bili dovršeni i montirani unutar kao i na krov BMP-1 i naknadno spojeni pomoću detonacionog kabla.

Jedan muškarac, govoreći u kameru, navodi da se eksplozivno punjenje sastojalo od amonijum nitrata pomešanog sa aluminijumom i sumpornim prahom. Amonijum nitrat pomiješan sa aluminijumskim prahom je uobičajen eksploziv komercijalno poznat kao ‘Amonal’.

Više od godinu dana nakon pada zračne baze Menagh, 17. septembra 2014. godine, IDIŠ je objavilo svoj kultni propagandni video “Plamen rata”, čija je cijela prva polovina bila posvećena završnoj bitci zračne baze Menagh.

Jedan dio video snimka je zapravo uključivao neke snimke procesa proizvodnje jednog od BMP-1 SVBIED-a u Sjevernoj olujnoj brigadi, posebno onog bez kupole (2) koji je već imao eksploziv montiran na krovu u videu koje je objavila brigada.. Zanimljivo je da se na ovom snimku u jednoj sceni vidi muškarac kako hoda pored BMP-1 i pokazuje ga, dok u drugoj sceni isti muškarac pomaže drugima u podizanju eksploziva na krovu vozila.

Bivši član Sjeverne olujne brigade tvrdio je da su svi na ovom snimku zapravo članovi brigade, da je snimljen u proizvodnom pogonu grupe i da je njegova grupa kasnije poslala snimak IDIŠ-u. To je imalo smisla, jer su mnoge druge snimke iz bitke Menagh uključene u ”Plamen rata” prvobitno snimile i druge frakcije.

Međutim, upadljivi muškarac koji se vidi na snimku uopće nije bio član brigade. On je egipatski strani borac poznat kao Ebu Džendel al-Masri, i u to vrijeme mu je njegova grupa JMA, delegirala visoku odgovornost za posljednju bitku u zračnoj bazi Menagh. On je, u stvari, bio čovjek zadužen za cijelu bitku.

Bizarno je da je visokopozicionirani vođa IDIŠ-a Ebu Džendel 6. avgusta 2013. primijećen kako drži konferenciju za novinare usred zarobljene zračne baze Menagh zajedno s vođom FSA Abdul Džabbarom al-Ukaidijem koji je u to vrijeme bio na čelu Vojnog vijeća Halepa. Na tom događaju, Ebu Džendel je izjavio da je pobjeda postignuta udruženim naporima grupa unutar pobunjenika, rekavši da je to značajan napredak u sirijskoj revoluciji.

Video snimak pomenutog događaja:

U svakom slučaju, Ebu Džendel je očigledno bio prisutan na lokaciji za proizvodnju SVBIED-a Sjeverne olujne brigade i fizički je pomogao u sklapanju najmanje jednog SVBIED-a. Dakle, jasno je da je postojala teška koordinacija između IDIŠ-a i FSA tokom posljednje bitke u zračnoj bazi Menagh, teža nego što bi neki htjeli priznati.

U sljedećem dijelu, isti BMP-1 SVBIED (1) je utovaren na prikolicu, prije nego što je krenuo prema Menaghu.

Nakon toga je snimljen kako prolazi kroz nešto što je izgledalo kao malo selo na nepoznatoj lokaciji.

Konačno, uočena je prikolica kako se kreće južno prema Menaghu u blizini prelaza jugozapadno od Azaza, prije nego što je istovarila BMP-1 SVBIED (1) na nepoznatoj lokaciji, vjerovatno u blizini zračne baze Menagh.

U ranim jutarnjim satima 5. avgusta 2013. Halab News Network je snimio video u blizini zračne baze Menagh. Stojeći ispred trećeg SVBIED-a u mraku, viši vođa JMA/IDIŠ-a Ebu Džendel al-Masri u početku se bavio vjerskim pohvalama, prije nego što je nastavio s tvrdnjom da je vozilo imalo eksplozivno punjenje teško 4,5 tone. Također je najavio da je “vozilo opremljeno uz pomoć Liwa al-Fataha”, a druge glavne lokalne frakcije iz Tell Rifaata spomenute na početku članka. Vjerovatno je da je Liwa al-Fatah imao aranžman sličan onom koji je Sjeverna olujna brigada imala sa IDIŠ-om.

Kada je kamerman zumirao kroz stražnji otvor, nekoliko višenamjenskih eksploziva napravljenih od segmenata čeličnih cijevi bilo je vidljivo pored vreća amonijum nitrata, vjerovatno turskog porijekla.

Još jedan video koji je ista medijska kuća snimila nekoliko sati kasnije pružio je potpuniji pogled na treći SVBIED. Ispostavilo se da je vozilo samohodna haubica 2S1 Gvozdika sa uklonjenom kupolom, što ga u suštini čini BMP-1 sa dodatnim točkom u gusjenicama. Ugaoni oklop bio je montiran na prednji dio vozila, dok su dijelovi improviziranog oklopa bili postavljeni na njegove strane. U pozadini se čula sporadična pucnjava dok je čovjek s egipatskim naglaskom (vjerovatno Ebu Džendel) govorio na svom radiju tražeći od Allaha snagu, govoreći svima da se spreme.

Kako je zora stigla 5. avgusta 2013. godine, pokrenuta je poslednja bitka u zračnoj bazi Menagh. Treći SVBIED na bazi 2S1 Gvozdika krenuo je i odvezao se prema komandnom centru baze. Snimak iz propagandnog videa IDIŠ-a “Plamen rata” snimljen je kako prolazi pored kamermana, a kasnije i Ebu Džendela al-Masrija koji ih je bodrio.

Ubrzo nakon toga, BMP-1 SVBIED bez kupole (2) mogao se vidjeti kako stoji s upaljenim motorima na istom mjestu gdje je upravo prošao Gvozdika SVBIED, dok je spomenuti Ebu Džendel al-Masri koračao prema snimatelju, prije nego što se vratio ka SVBIED-u i uputio vozača da ide. Dok je BMP-1 krenuo prema komandnom centru zračne baze Menagh.

Vozač Gvozdike SVBIED prikazan je u filmu „Plamen rata“. HNN je objavio i izjavu o žrtvovanju jednog od vozača, iako je nejasno ko je, jer je lice osobe zamagljeno. Jedan od vozača je također navodno bio saudijski strani borac, ali opet nije jasno koji.

Lokaciju odakle su oba SVBIED-a lansirana je korisnik Twittera Danspiun geolocirao u kompleks otprilike 900 metara jugozapadno od komandnog centra baze. S obzirom na lokaciju predviđene mete, to je bila najlogičnija tačka odabrana kao prostor za stažiranje SVBIED-a.

Kada je početni SVBIED detonirao u komandnom centru baze, eksplozija je snimljena iz mnogo različitih uglova.U prilogu je kolaž snimaka ekrana koji pokazuju tačku detonacije iz različitih videa. Većina, ako ne i svi izvori u vezi sa ovim događajem tvrde da su u bazi 5. avgusta detonirala dva SVBIED-a, ali ne postoji nikakav video koji prikazuje drugu detonaciju. Iako je potvrđeno da je JMA/IDIŠ poslao najmanje dva oklopljena SVBIED-a (1x BMP-1, 1x 2S1 Gvozdika), nije jasno da li su oba zaista detonirala ili ne. Moguće je da je naknadni SVBIED pozvan nazad jer je prvi SVBIED napravio dovoljno štete. Također je moguće da se neko od vozila zaglavilo, oštetilo ili prerano detoniralo. BMP-1 SVBIED sa postavljenom kupolom (1) koji je istovaren na nepoznatoj lokaciji,

Nakon što je baza potpuno zauzeta do 6. augusta 2013. godine, tim kamera HNN-a je obišao bazu, pokazujući uništena oklopna vozila razbacana posvuda, oštećena vozila i leševe režimskih vojnika razbacane uokolo. Na vodotornju i drugim zgradama već su bile istaknute crne zastave.

U septembru 2013., manje od mjesec dana nakon zauzimanja zračne baze Menagh, kada je iskoristio Slobodnu sirijsku vojsku koja je sad odjednom postala sahavatska, IDIŠ je optužio Sjevernu olujnu brigadu da štiti špijuna u Azazu, i sukobi su ponovo izbili. Uz vojna pojačanja koja su ojačala njihovu poziciju, IDIŠ je zauzeo grad u oktobru 2013. Sljedećeg mjeseca sukobi su dodatno eskalirali i Tell Rifaat je također pao u ruke IDIŠ-a. Sve ovo je pružilo zamah Assadovom režimu koji se reorganizirao i ozvaničio nekoliko kontraofanziva protiv Slobodne sirijske vojske i mudžahida općenito.

Zaključak

Ovaj specifičan napad SVBIED-a i saradnja i logistika iza njega je vrlo jedinstven i ponekad bizaran. To je jedini dokumentovani slučaj da su frakcije FSA-e proizvodile SVBIED za IDIŠ, a većina aspekata napada, uključujući proizvodnju i raspoređivanje, vrlo je dobro dokumentovana. Da rezimiramo, evo šta se desilo:

IDIŠ, koji je djelovao kroz JMA, borio se zajedno sa frakcijama FSA u zračnoj bazi Menagh. Unatoč početnim tenzijama i sukobima između njih, problemi su riješeni (barem privremeno). Budući da IDIŠ nije imao potrebnu infrastrukturu za proizvodnju SVBIED-a koji su trebali biti korišteni u završnoj bitci baze, oni su „ugovarali“ Sjevernu olujnu brigadu i Osvajačku brigadu za proizvodnju dva, odnosno po jedan oklopni SVBIED. Objema brigadama su vjerovatno ponuđene i tehničke smjernice i fizička pomoć tokom proizvodnje. Nije jasno da li se radilo o plaćanju, ali to je demantovao bivši viši član Sjeverne olujne brigade.

Ummet Press