Reply To: DA LI U ISLAMU POSTOJI LIJEPA NOVOTARIJA?

#15107
Anonimno
Neaktivan

Sahabi post=10280 wrote: @crnezastave1. To sto nisi razumio kljucan dio teksta kojeg sam napisao jeste rezultat pogresnog shvatanja ove mesele. Iako sam na kraju teksta podvojio, i primjerima precizirao, da se novotarije djele na dvije vrste: 1) Novotarije i vjeri i 2) Novotarije koje su izvan vjere, koje se neticu vjere tj. koje se ticu dunjaluka, ti opet nisi bio u stanju da shvatis osnovu ove mesele, a ja cu pokusati da jos jednom uprostim ono sto je vec predhodilo u tekstu kojeg je brat Halid postirao.

Osnova u vjeri, ibadetu jeste haram, osim onoga sto je propisano Kur´anom ili sunnetom poslanika sallallahu alejhi we sellem!
Osnova u dunjaluku jeste halal, osim ako se ustanovi zabrana tj. haram!

I ovo je definicija koju nisi razumio, te si stavio 3 upitnika, i tvoje neshvatanje ove definicije jeste rezultat tvojih pitanja i tvoje subhe po pitanju ove mesele.

A evo i jos prostiji primjer za tebe. Ako bi se ustanovilo da su arheolozi pronasli obucu, poslanika sallallahu alejhi we sellem, opet nam ne bi bilo zabranjeno da hodamo u patikama, cipelama, papucama i td., kao sto nam ne bi bilo haram (zabranjeno) da letimo avionom, kada bi Allah vratio cilim (tepih) Sulejmana alejhisSelam! Jer se ove stvari ne ticu dina (vjerovanja) a din je potpun jer je Allah rekao: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i blagodat Svoju prema vama usavršio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera. (Prevod znacenja El-Maide, 3.) “

Prema tome svaka novotarija u vjeri je dalalet (zabluda) a svaka zabluda vodi u vatru! Isto tako postoje novotarije koje izvode iz vjere i novotarije koje ne izvode iz vjere.

Sto se tice novotarija (novina, izuma, otkrica) koje se neticu vjere, tj. ticu se dunjaluka, osnova kod njih je halal i moze se reci da su pohvalne ako se muslimani njima koriste u svemu sto je halal.
Nadam se da si sada nesto razumio. A sjetio sam se da si postavio i ovo pitanje: “Ko ne tekfiri kafira – kafir je, sto bi moglo da znaci, ko tekfiri kafira nije kafir?
Sta ako kafir tekfiri kafira?

Te mi nece biti cudno ako opet uslijedi jos neko pitanje (subha) slicna predhodnim!

Jao lijepo si pojasnio brate Sahabi kao sto je i tekstu pojasnjeno, tako da svaki iskreni Allahov rob kome je imalo stalo do Istine shvatice a tvdoglavost, inat, pretjerano razmisljanje van okvira Kurana i sunneta i ne dao Allah oholost moze odvijesti covjeka do razno raznih shubhi i suvisnih pitanja i na kraju udaljavanja od teme i govor sumnje.
Nama je obaveza slijediti Allaha i njegova poslanika s.a.w.s bez suvisnih pitanja i razmisljanjima koja vjernika mogu odvijesti ne dao Allah u zabludu:

”Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svome nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta.” (Prijevod značenja, El-Ahzab, 36)

Uzroci koji su doveli do pojave novotarija

Nema sumnje da je čvrsto držanje za Knjigu i sunnet, zaštita od upadanja u novotariju i zabludu. Allah Uzvišeni kaže:

“I ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” (Prijevod značenja, El-En'am, 153)

A Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je pojasnio značenje navedenog ajeta u hadisu kojeg prenosi Ibn Mes'ud, radijAllahu ‘anhu, koji kaže:

“Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, nam je nacrtao pravu liniju, i reče: ‘Ovo je Allahov put!’ – Zatim nacrta kratke linije sa obije strane te prave linije, i reče: ‘I ovo su putevi, na svakom je šejtan koji poziva (sebi)!’ Zatim Poslanik prouči sljedeći ajet:

“I ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” (Prijevod značenja, El-En'am, 153) (Bilježi Ahmed, Ibn Hibban , Hakim i dr..)

Pa tako, onaj koji se okrene od Kur'ana i sunneta zavest će ga putevi zablude i novotarija.

Razlozi koji su ljude odveli u novotarije se mogu sumirati na sljedeće:

a) Nepoznavanje islamskih propisa
b) Slijeđenje strasti
c) Slijepo držanje za mišljenje i osobu
d) Oponašanje nevjernika i slijeđenje njih

Mi ćemo obraditi ove uzroke pojedninačno i detaljno.

a) Nepoznavanje islamskih propisa

Što je više vremena proticalo od vremena poslanstva, ljudi su se sve više udaljavali od poslanice, manje je znanja ostojalo, a neznanje se proširilo. Kao što je obavijestio o tome Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao:

“Ko poživi od vas vidjet će mnoga razilaženja.” (Dio hadisa koji bilježe Ebu Davud i Tirmizi)

I on je rekao:

“Allah neće oduzeti znanje tako što će ga iščupati iz robova, već će podići znanje usmrćivanjem uleme (učenjaka). Pa kada nestane učenih, ljudi će uzeti neznalice za predvodnike, pitat će ih a oni im neće obgovarati bez znanja, pa će tako pasti u zabludu i druge zavoditi.” (Bilježe Buharija i Muslim)

b) Slijeđenje strasti

Onaj koji se okrene od Knjige i sunneta, slijedi svoje strasti i prohtjeve, kao što Allah Užvišeni kaže:

“Pa ako ti se me odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim, a ne Allahovom uputom?! Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.” (Prijevod značenja, El-Kasas, 50)

I On, subhanehu ve te ‘alla, kaže:

“Šta misliš o onome koji je svoju strast za boga uzeo, onoga koga je Allah, a on svjestan bio, u zabludu skrenuo, i sluh njegov, i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne opametite?” (Prijevod značenja, El-Džašija, 23)

Novotarije su u suštini tkivo i proizvod strasti i prohtjeva.

c) Slijepo držanje za mišljenje i osobu

Pristrasnost nekim ljudima i mišljenima sprječava osobu od slijeđenja dokaza i spoznaje istine. Allah Uzvišeni kaže:

“A kada im se kaže: ‘Slijedite ono što je Allah objavio!’ – oni odgovaraju: ‘Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.’ ‘Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili?” (Prijevod značenja, El-Bekara, 170)

Ovo je tipično za današnje fanatike među određenim sljedbenicima sufijskih redova i obožavaoca kaburova. Kada se pozivu da slijede Kur'an i sunnet, i da napuste ono čega se drže, oni kao dokaz navedu ono na čemu su njihovi mezhebi (odnosno tarikati) i mišljenja svojih šejhova, očeva i predaka.

d) Oponašanje nevjernika i slijeđenje njih

Ovo je najgora novotarija. Na to ukazuje hadis koji prenosi Vakid el-Lejsi koji kaže:

“Izišli smo sa Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, prema Hunejnu, bili smo tek primili islam. Mušrici su posjedovali drvo lotosa (sidretun) oko kojeg su kružili i na njega vešali svoje oružje. To drvo su svali Zatu Envat. I mi smo prošli pored jednog lotosa pa rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, učini i ti nama jedno drvo Zatu Envatom kao što i mušrici imaju Zatu Envat.’ Pa je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao:

“Allahu Ekber (Allah je najveći), tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, vi ste rekli kao što su Benu Israil (Jevreji) rekli Musa'u, ‘alejhi sellam:

“O Musa”- rekoše – ‘napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!’ – ‘Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!” – reče on.” (Prijevod značenja, El-‘Araf, 138)

Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, tada reče:

“Slijedi ćete običaje prije vas!” (Bilježi Tirmizi)

Hadis ukazuje da je oponašanje nevjernika navelo izraelćane da traže od Musa'a, ‘alejhi selam, ovako užasan zahtjev, tj. da im odredi idole za bogove koje će obožavati. Isti taj razlog je naveo neke od ashaba, koji su bili novi u islamu, da traže od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, da im odredi jedno drvo preko kojeg će tražiti bereket, mimo Allaha.

Isto tako ovo se događa i danas. Veliki broj muslimana oponaša nevjernike u praktikovanju novotarija i širkijata kao što je: slavljenje rođendana, određivanje dana ili sedmica za neka posebna djela i proslave prilikom nekih vjerskih prigoda i uspomena, podizanje i izgradnja kipova i statua, oplakivanje i druge novotarije vezane za ukop mejta i dženazu, izgrađivanje na kaburovima, i slično.

– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Izvor:
‘Vjerovanje u Tewhid’
Šejh Salih bin Fevzan Abdullah Alu Fevzan
str:229-232