[Anonimno]

Brate muvehhide, i ja se pridružujem savjetima koje su ti uputila braća. Ali, kako neko ne bi pomislio da ova dawa nije u stanju da se suprostavi gulatima i da nema odgovora na njihove šubhe, evo u kratkim crtama odgovora na njihove šubhe u videu kojeg su oni postavili a koje su poput paukove mreže za one kojima je Allah besiret podario.

Miskini od gulata u videu najprije žele da nas nauče akidi Bin Baza, te kao eto Bin Baz smatra da je tehakum od aslud-dina. Gulati su ovo zaključili na osnovu toga što Bin Baz govori o tome da je tehakum pred tagutom zabranjen ted a je obaveza parničiti se pred šerijatom, te su na osnovu toga oni (gulati) rekli da je tehakum od aslu dina.

Kažemo im: Šejh Bin Baz takođe govori o tome da je ostavljanje namaza zabranjeno i djelo kufra koje izvodi iz vjere. Šta više, govor Bin Baza o ostavljaču namaza je mnogo veći, jasniji i žešći nego li govor u tehakumu. Pa trebamo li po shvatanju gulata sada namaz svrstati u aslud-din?

Odgovor je normalno NE. Stoga ponavljamo gulatima ono što su im naše daije uvijek ponavljale: To što Allah ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, određenu stvar stvar nazivaju kufrom ili negiraju iman osobi koja uradi kakvo djelo, ne znači da je to djelo od aslud-dina.
Zatim šta će gulati dalje reći o fetvi Bin Baza koji je u određenim situacijama koje nisu situacije prisile, dozvoljava tehakum pred laičkim sudom. Šejh Bin Baz dozvoljava tehakum pred tagutom, onda kada ne postoji šerijatski sud, u stanju darure (nužde). Kaže šejh Bin Baz u svojim fetvama: “Stiglo mi je tvoje pitanje u kojem pitaš o propisu tehakuma pred sudnicama koje sude laičkim zakonima u situaciji kada sve sudnice u tvojoj državi sude laičkim zakonima tako da ne možeš steći svoje pravo osim parničenjem u njima, i da li time čovjek postaje kafir?

Obavještavam te da ukoliko čovjek bude u nuždi onda tada nije kafir. Ali mu nije dozvoljeno da se parniči pred njiima osim u nuždi.“ Fetve šejha Bin Baza 23/214.

Stoga molimo gulate da nas poštede toga da nas oni poučavaju akidi i stavovima naših šejhova. Najveći problem gulata je upravo ovaj što uzimaju jedan dio govora učenjaka koji im paše i naizgled se poklapa sa njihovim stavovima a s druge strane ostavljaju (ili ne znaju) druge govore koji ih pojašnjavaju.

Na osnovu ovog drugog govora šejha Bin Baza jasno se vidi da on ne svrstava tehakum u aslud-din jer da je tako ne bi ga dozvolio u stanju nužde.

Isti je slučaj i sa govorom Ibn Hazma gdje govori o obavezi tehakuma i njegovim riječima koje su gulati podvukli udebljanom linijom: „ I da je on (tj tahkim) onaj iman bez kojeg onaj koji ga ne ostvari nema imana.“

Učenjaci, koji ostavljanje namaza smatraju kufrom, ove riječi spominju i kod ostavljanja namaza, tj da onaj koji ne klanja nema mu imana, šta više to je i tekst hadisa: „Nema vjere onaj ko nema namaza.“ (Hadis je slab kao merfu predaja ali je vjerodostojan kao mevkuf predaja od Ummu Derda). Pa da li ćemo sada namaz svrstati u aslud-din zato što su ashabi i učenjaci rekli da nema imana i nema vjere bez njega?

Odgovor je normalno ne. Stoga kažemo gulatima ne navodite nam općenite tekstove koji govore o tome da je zabranjeno činiti tehakum pred tagutom jer se mi u tome slažemo već nam navedite jasan šerijatski tekst ili govor učenjaka koji kažu da je to od aslu dina.
U suprotnom postoji puno stvari za čije činjenje ili ostavljanje učenjaci negiraju iman ali pored toga ne svrstavaju te stvari u aslu din.

I kad god nam navedu govor učenjaka u kome se negira iman onome ko se parniči pred tagutom, mi ćemo im navesti govor učenjaka u kojima se negira iman ostavljaču namaza, onome ko negira da Allah nije iznad Arša i njima sličnim primjerima kojih je puno.

Nastaviće se inšaAllah