Reply To: Odg: Abdurrahman b. Abdulkerim el-Ubejjid o tevhidu el hakimijje

#8142
Anonimno
Neaktivan

Nastavak iz iste knjige

Sud po zakonima koje nije objavio Allah je širk

Allah naredio je uzimanje Njegovog šerijata za sud na Zemlji kao i neslijedenje strasti.

“I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i cuvaj ih se da te ne odvrate od necega što ti Allah objavljuje.”1
“Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji cvrsto vjeruje.”2

Ibn Kesir kaže: “Allah prekorava onoga ko izade iz okvira Allahovog zakona, koji obuhvata svako dobro, a zabranjuje svako zlo. Prekorava svakog ko odstupi od njega u rijecima, stremljenjima i terminologiji koju su ljudi postavili bez oslonca u šerijatu. Tako su predislamski narodi sudili prema zabludama i neznanju iz svojih mišljenja i prohtjeva, kao što su i Tatari sudili po kraljevskim smjernicama uzetim od njihovog kralja Džingis kana koji im je postavio “El-Jasiq”, koji predstavlja skup pravila uzetih iz razlicitih zakona, židovskih, kršcanskih i islamskih itd. U njemu ima dosta odredbi uzetih po vlastitom mišljenju i prohtjevu kralja. Taj skup pravila je medu njegovim narodom postao zakon koji se slijedi. Davali su mu prednost nad Allahovim zakonom i sunnetom Poslanika salallahu alejhi veselem , a ko to ucini on je nevjernik. Dužnost se boriti protiv njega sve dok se ne vrati Allahovom sudu i nikada ne bude sudio po drugim zakonima.”3

Ima li icega slicnijeg ovome što spominje ucenjak Ibn Kesir od života onih koji se pripisuju islamu danas a koji su svoje zakone ucinili sklopom zapadnih ustava, poput francuskog i engleskog?
Uzvišeni je negirao vjerovanje onoga ko ne uzima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za suca u medusobnim sporovima. Ta negacija potvrdena je ponavljanjem i zakletvom.

-„I tako Mi Gospodara tvoga, oni nece biti vjernici dok za sudiju u sporovima medusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobbe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ 4

Uzvišeni se nije zadovoljio samo naredbom uzimanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem kao suca, vec je dodao uslov nepostojanja tjeskobe u njihovim dušama.
„i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimmalo tegobe ne osjete.“
Šejhul islam Ibn Tejmijje je rekao: ”A opšte je poznato u vjeri muslimana i idžma'om (konsenzusom) svih muslimana da ko god slijedi drugi šeri'at, mimo šeri'ata Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da je on onda uznevjerovao u nešto od knjige. On je kafir i to je poput kufra onoga koji vjeruje u jedan dio Knjige, a ne vjeruje u drugi dio Knjige.” 5

Hafidh Ibn Kethir je rekao: ”Pa ko god ostavi jasan šeri'at koji je objavljen Muhammedu ibn Abdullahu, pecatu poslanika, i obrati se za sud drugome mimo njega, zakonima koji su derogirani, on je uznevjerovao (postao kafir). Pa šta onda reci za onoga koji se obrati za sud el- Jasiqu (zakonu Tatara) i njemu da prednost? Ko god ovo ucini – on je postao nevjernik po idtžma'u muslimana.” 6
Šejh Ahmed Šakir je rekao: ”Pitanje ovih izmišljenih zakona je jasna jasnocom sunca. To je jasni kufr i u vezi njega nije ništa skriveno i nema nikakva opravdanja nikome ko sebe pripisuje islamu, ko god on bio, da postupa po njima, ili da se njima pokorava, ili da ih odobrava. Zato se svaka osoba treba cuvati i biti oprezna, a svaka osoba je odgovorna za samu sebe. Zato bi ucenjaci trebali da razjasne Istinu i da govore ono što im je naredeno da govore, bez sakrivanja icega.” 7

1)Prevod znacenja Suretul-Maide, ajet 49.
2)Prevod znacenja Suretul-Maide, ajet 50.
3)Tefsirul-Kurani-l-Azim, Ibn Kesir 2/67.
4)Prevod znacenja Suretun-Nissa, ajet 65
5)”Medžmu'ul-fetawa”, 28. tom, 524. str.
6)”El-Bidaje wen-Nihaje”, 13. tom, 119. str
7)”Umdetut-Tefsir Muhtesar Tefsir Ibn Kethir” od Ahmeda Šakira, 4. tom, 173. i 174. str.