Reply To: Odg: Da li je dozvoljeno raditi kao policajac?

#6920
Anonimno
Neaktivan

Jaseer 2012 post=1084 wrote: Es selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

Brate RPG je otvorio interesantnu temu i na pitanje da li je dozvoljeno raditi kao policajac.Potom je spomenut odgovor Šerijatskog odbora portala Put vjernika gdje se kaže da to nije dozvoljeno.

Uz dužno poštovanje želio bi da iznese i drugačiji stav tj. da je dozvoljeno raditi kao policijac u nemuslimanskoj zemlji ali pod određenim uslovima.

Evo tekst koji obrađuje to pitanje (rad kao policajac) i sličane situacije koje potpadaju pod rad u državnim službama i institucijama nemuslimanske države:

RAD MUSLIMANA U DRŽAVNIM SLUŽBAMA I INSTITUCIJAMA KJAFIRSKE ZEMLJE

Šerijatski status ovakvog rada ovisi od stanja i okolnosti zbog kojih musliman radi u tim institucijama. Takav posao ne izlazi od jedog od tri sljedeća stanja:
1 – da je prinuđen da tu radi ili ima jaku potrebu za tim poslom

2 – da radi taj posao zbog koristi Islama i muslimana kako bi otklanjao zulum od muslimana ili tome slično

3 – da nije prinuđen niti ima jaku potrebu niti je u tom poslu korist za Islam i muslimane

Prvo stanje: da je prinuđen da tu radi ili ima jaku potrebu za tim poslom.

Pod prinudom se podrazumijeva da musliman ne može naći neki drugi izvor opskrbe osim da radi u državnim institucijama kjafirske zemlje, tako da ako tu ne bi radio ne bi imao od čega da živi. A pod jakom potrebom se misli na ono što je blaže od prinude, to jest da ako tu ne bi radio preživio bi ali sa velikom teškoćom i nevoljom.. Što se tiče rada u državnim institucijama kjafirske države u stanju prinude, on je dozvoljen jer je opće šerijatsko pravilo da se u prinudi dozvoljava ono što je zabranjeno. S tim da je taj rad uslovljen sa dva šarta koje prenosi Ibn Hadžer od El-Muhelleba ibn ebi Sufreta: da je taj posao šerijatski dozvoljen i da tim poslom ne pomaže kjafire u nanošenju štete muslimanima. A da je rad u stanju jake potrebe dozvoljen dokaz je fikhsko pravilo: potreba se spušta na stepen prinude . Takođe, na to ukazuju riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: “I u vjeri vam nije ništa teško propisao” (El-Hadždž 78).
Uvjetuje se za dozvolu rada u stanju velike potrebe isto što i u okolnostima prinude, s tim da se dodaje još jedan šart: da ne prijateljuje sa kjafirima u bilo kom obliku prijateljstva izuzev onog što zahtijeva sam posao od miješanja i lijepog ophođenja sa njima.

Drugo stanje: rad zbog koristi Islama i muslimana.

Oko ove vrste rada muslimana u državnim institucijama kjafirske zemlje učenjaci
imaju podijeljeno mišljenje.

Prvi stav: dozvola rada u takvim institucijama pod vlašću kjafira ako je musliman u mogućnosti da izvršava ono što Šerijat nalaže i da uspostavlja pravdu. Ovaj stav su podržali Kurtubi, Ševkani i mnogi drugi mufessiri. Dokazuju svoj stav traženjem Jusufa, alejisselam, od strane faraona Misra (Egipta) da ga postavi namjesnikom za poljoprivredna i ekonomska pitanja, pa ga je ovaj i postavio. “”Postavi me: – reče – “da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.”” (Jusuf 55) Učenjaci koji su na stavu zabrane odgovaraju na ovaj dokaz sa stvarima koje su upitne, poput toga da je ovo bilo dozvoljeno samo Jusufu, alejhisselam, ili da je faraon bio musliman, ili da je stvarni vladar bio Jusuf, alejhisselam, a ne faraon. Drugi dokaz sa kojim dokazuju dozvolu je opća obaveza muslimana da rade na pribavljanju svega što koristi muslimanima i otklanjaju ono što im šteti. Na ovom mjestu navode riječi El-‘Izz ibn Abdusselama koji kaže da ako bi neku veliku muslimansku pokrajinu zauzeli kjafiri i onda tražili da postave muslimanskog kadiju da rješava sporove među muslimanima, muslimani bi se trebali tome odazvati radi opće koristi muslimana u tome.

Drugi stav: opća zabrana rada u instituciji kjafirske države. Oni koji spominju ovo mišljenje nisu spomenuli ko je zauzeo ovaj stav od prvih učenjaka, dok je mnogo savremenih alima i istraživača na tom stanovištu. Od njih su Ebul-E'ala el-Mevdudi, Abdulkerim Zejdan, Muhammed Medkur i Vehbetu ez-Zuhajli.

Svoj stav argumentiraju riječima Uzvišenog u prijevodu značenja: “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži” (Hud 113). Kažu da onaj koji radi pod vlašću zalima podržava njegovu stranu a to je Allah zabranio, a kjafir je od zalima. Moglo bi se prigovoriti ovom argumentiranju da je značenje riječi “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju”, ne budite s tim zadovoljni, ne uljepšavajte to na čemu su i ne učestvujte sa njima u njihovom zulumu. A raditi kod zalima (kjafira) radeći na otklanjanju štete od muslimana i pribavljanja koristi, to ne ulazi u značenje ajeta[8]. Takođe, od njihovih dokaza sa kojima podupiru svoj stav je sljedeće: da rad pod vlašću kjafira sadrži zabranjenu privrženost, prijateljovanje, potpomaganje i hvaljenje istih u onome što rade

Moglo bi se odgovoriti na ovaj argument sa više strana:
1- da radnik pod vlašću kjafira nema namjeru pomagati ga u zulumu, nego ostvariti opću korist za muslimane

2- da nema nužno uzajamne sprege između privrženosti kjafirima i rada pod vlašću vladara kjafira, jer je moguće pomoći istinu, pravdu i uzdignuti Allahovu riječ a da pri tome ne bude privrženosti i prijateljovanja prema kjafirima

3- rad pod vlašću vladara kjafira ne sadrži u sebi njegovu pohvalu, nego preuzimanje onog što je prepustio taj kjafir i njegovog obavljanja na propisan način

Radžih (odabrano) mišljenje je, na osnovu snage dokaza, da je rad u službama i institucijama kjafirske države pod vlašću vladara kjafira dozvoljen ako se time ostvaruje korist Islamu i muslimanima.

Ova dozvolu učenjaci uslovljavaju ispunjenjem sljedećih šartova:
– da je sam posao koji se radi dozvoljen u Islamu
– da se tim radom ne pomažu kjafiri u nečemu što je šteta za muslimane
– da u tome ne bude prilježenosti i prijateljovanja sa kjafirima
– da se tim radom postiže stvarna korist za Islam i muslimane, a ne da u tom poslu bude samo lična korist pojedinca.

Treće stanje: da nije prinuđen niti ima jaku potrebu niti je u tom poslu korist za Islam i muslimane. U ovom slučaju nije dozovljeno muslimanu raditi u institucijama i službama kjafirske države. Jer taj posao u ovim okolnostima predstavlja naklonost prema kjafirima, prijateljovanje sa njima, poniznost, pokornost i stajanje na njihovoj strani, a Uzvišeni to zabranjuje: “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži” (prijevod značenja sure Hud 113), i ne dozvoljava muslimanu da bude pod vlašću kjafira: “A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima” (En-Nisa’ 141).
odgovorio: mr.Zijad Ljakić

Ve billahi tevfik.

Komentar: Brate RPG fetva koju si postavio govori o tome da je obaveza da čovjek zanegira taguta i kloni ga se kao i to da ne pomaže ga što je svakako istina. Istina je da je svaki vid zakonodavstva mimo Šerijata batil i nevažeći i da nije dozvoljeno suditi bilo kojim zakonom osim onim što je Allah azze ve džell objavio u Časnom Kur'anu i sunnetu Resula Muhammeda sallallahu alejhi ve alihi ve sellem.
Ako neko smatra da je dozvoljeno suditi nekim drugim zakonom mimo Šerijata ili da Šerijat nije za ovo savremeno doba ili da je drugi zakon ravan Šerijatu takav čovjek izlazi iz vjere i postaje odmetnik – murted….

Međutim naša realnost ovdje u BiH je takva da mi ovdje nemamo Šerijata već decenijama nego smo prolazili kroz raznovrsne nevjerničke sisteme poput “katoličke” monarhije ( period Austrugarske monarhije ) pa Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, pa smo jedno vrijempod upravom fašističke Nezavisne Države Hrvatske pa smo 50. godina živjeli pod totalitarnim komunističkim režimom Joze Broze koji je perfidnim metodama ljude odvraćao od vjerovanja u Allaha azze ve džell pa sad eto živimo pod šapom prokletog demokratskog sistema.

Recimo da se ja složim sa stavom da nije muslimanu dozvoljeno raditi kao policajac u policijskim strukturama BiH a imamo veliku potrebu sa tim pa onda da se muslimani povuku iz vojske BiH i da se svi naši “predstavnici u zajedničkim institucijama” povuku slijedeći stav da to nije dozvoljeno… šta nam se nudi kao alternativa???

Ako bi to uradili a kamo sreće da je to moguće…šta mislite šta bi uradili naši neprijatelji Srbi i Hrvati kao i oni pokvareni ateisti i komunisti koji mrze islam i muslimane više nego li Srbi i Hrvati koji bi tada jedini ostali na vlasti???Nek’ svako pokuša zamisliti taj scenarij sebi u glavi!!!

Moje mišljenje je da bi to bilo kolektivno samoubistvo i nestanak muslimana i Islama sa prostora Bosne i Hercegovine…..(ovdje nije riječ o Sandžaku, Austriji, Njemačkoj, Crnoj Gori ili nekoj drugoj zemlji)
Znači ja smatram da je u ovakvim uslovima u kojima se nalaze muslimani u Bosni i Hercegovina, okruženi kafirima sa svih strana te sa velikom kafirskom populacijom u samoj državi, muslimanu dozvoljeno da radi u policijskim agencijama pod uslovom da ne čini ništa od djela koja su islamom zabranjena i da smatra da je jedini ispravan sistem, sistem Uzvišenog Allaha azze ve džell. Ista stvar je sa zajedničkim institucijama jer je to egzistencijalna nužda..muslimani na ovim prostorima ako ne budu imali svoje ljude u institucijama države jednostavno će nestati…naravno i ovo pod uslovima o kojima je ulema govorila.

Svi oni koji se ne slažu sa mojim stavom neka odgovore na gore spomenuto pitanje koje ću opet ponoviti:
Ako se muslimani u BiH povuku iz svih državnih institucija šta ćemo i kako dalje i šta nude kao alternativa (ne teoretisanje nego kao praktični primjer šta uraditi) ?

P.S. : uvrede i optužbe od strane braće koje misle drugačije ne smatram odgovorom na moje pitanje. 🙂

Da vas Allah nagradi..

Vako odgovaraju samo uceni, detaljno i sa sp[omijanjem svih misljenja, A od Allah je sva moc..I plus ima i ime cojeka koji to kaze… :barek: