[Anonimno]

Jaseer 2012 post=1084 wrote: Prvi stav: dozvola rada u takvim institucijama pod vlašću kjafira [u]ako je musliman u mogućnosti da izvršava ono što Šerijat nalaže i da uspostavlja pravdu. Ovaj stav su podržali Kurtubi, Ševkani i mnogi drugi mufessiri. Dokazuju svoj stav traženjem Jusufa, alejisselam, od strane faraona Misra (Egipta) da ga postavi namjesnikom za poljoprivredna i ekonomska pitanja, pa ga je ovaj i postavio. “”Postavi me: – reče – “da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.”” (Jusuf 55) Učenjaci koji su na stavu zabrane odgovaraju na ovaj dokaz sa stvarima koje su upitne, poput toga da je ovo bilo dozvoljeno samo Jusufu, alejhisselam, ili da je faraon bio musliman, ili da je stvarni vladar bio Jusuf, alejhisselam, a ne faraon. Drugi dokaz sa kojim dokazuju dozvolu je opća obaveza muslimana da rade na pribavljanju svega što koristi muslimanima i otklanjaju ono što im šteti. Na ovom mjestu navode riječi El-‘Izz ibn Abdusselama koji kaže da ako bi neku veliku muslimansku pokrajinu zauzeli kjafiri i onda tražili da postave muslimanskog kadiju da rješava sporove među muslimanima, muslimani bi se trebali tome odazvati radi opće koristi muslimana u tome.

Slucaj Jusufa alejhisselam, i njegovog namjesnistva ne moze biti jasan ako se zanemare stvari koje prethode tom dogadjaju.
Sura Jusuf je mekkanska sura. Uzviseni je objavljuje Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem, u periodu u kojem muslimani zive u drustvu kojem vladaju dzahilijetski obicaji (tagutski zakoni) po kojima musrici sude i presude, muslimani u tom periodu su ugnjetavani i napadana je njihova vjera, zivoti i cast i imetci. Muslimani se osjecaju nejakim bas kao sto je to bio i slucaj sa Jusufom, alejhisselam, prije nego ga je Uzviseni ucvrstio na zemlji i podario mu vlast.

Nakon sto je karavana pronasla Jusufa, alejhisselam, prodali su ga namjesniku Egipta. O tome Uzviseni kaze: “i onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: “Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!” I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova –a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.”
“I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine. (Jusuf, 21-22)

Prvo sto je Uzviseni ucinio sa Jusufom, alejhisselam, nakon iskusenja i nevolja koje su ga bile snasle, jeste da mu daruje poziciju u okrilju porodice koja je u Egipatskom drustvu vazila za elitu (stalez egipatskih uglednika). Iz ovoga vidimo, da Jusufa, alejhisselam, Allah Sveznajuci i Mudri, stavlja u okruzenje u kojem ce kao sluga da bude u kontaktu sa visokim stalezom egiptaskog drustva, od kojih ce da nauci sta koja pozicija predstavlja u vlasti i kakva ovlastenja i odgovornosti ona sa sobom nosi. Dakle ukratko receno, upoznaje se Jusuf, alejhisselam sa administrativnim aparatom. Zatim Svezanjuci i Mudri poducava Jusufa, alejhisselam, tumacenju snova. Vjestina od koje trenutno Jusuf nema koristi ali ce mu biti od velike koristi kasnije, a sve se desava po Allahovom znanju i mudrosti. A kad je stasao, Uzviseni mu daruje Vjerovjesnistvo, sto ukazuje dio ajeta ..Mi ga mudroscu i znanjem obdarismo. Vjerovjesnicima se ovo dvoje uvijek daje… znanje i mudrost. Na osnovu znanja donose se presude, poznaju se propisi dok mudrost (hukm) je sposobnost procjene, razumijevanja situacije (fikha). Ima ljudi koji posjeduju znanje iz hadisa (memorisali su ga) ali ne znaju gdje sve moze da se primjeni jer nemaju dobar hukm (procjenu, prosudbu, proniciljivost, mudrost). Dok ima ljudi koji imaju hukm (mudrost) u onome sto znaju, ali nemaju nekad siroko znanje, (ne poznaju dovoljan broj hadisa ili ne poznaju dobro Kur'an i sl.) Medjutim, Vjerovjesnicima je dato oboje.. i ilm (znanje) i hukm (mudrost).

Nakon sto biva iskusan sa zavodjenjem upravnikove zene, i posto ne podlegnu njenim zenskim spletkama, Jusuf, alejhisselam biva bacen u zatvor. U zatvorskoj celiji dolazi u susret sa dva zatvorenika. Iz dogadjaja u zatvoru moze se izdvojiti ovdje sljedece. Kaze Uzviseni: “”Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem šta ćete dobiti,” – reče Jusuf. “To je smo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allah ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.” (Jusuf, 37-38) U ovom kazivanju Jusuf obznanjuje da je on napustio, odrekao se vjere naroda koji ne vjeruje u Allaha i ahiret i da je on na vjeri svoga oca Jakuba, alejhisselam, i svoga djeda Ishaka, alejhisselam, i svoga pradjeda Ibrahima, alejhisselam. Da je dakle na cistom tewhidu i da Uzvisenom ne cini sirka. A zatim uci svoja dva druga u zatvoru: “o drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, – Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 39-40) Obratimo paznju kako spominje da sud pripada jedino Allahu. Postoje dvije vrste presude: kaderska i serijatska (s tim sto i serijatska ulazi pod sire znacenje kaderske presude). Tako, kao sto Uzvisenom pripada kaderska presuda i kader se izvrsava tako isto i serijatska presuda (tj. pravo da se ljudima propisu zakoni kojima ce uredjivati svoje zivote i zivote zajednice i drustva) pripada iskljucivo Uzvisenom Allahu, Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova.

Nakon ovih dogadjaja u kojima se ukazuje da Jusuf, alejhisselam, se upoznaje sa zivotom visokog egipatskog staleza i upoznaje sa administracijom, zatim biva poducen tumacenju snova, daruje mu se Vjerovjesnistvo i onda obznanjuje svoju vjeru tewhid i islam, a zatim poducava svoja dva druga u zatvoru… dolazi dogadjaj kada Jusuf, alejhisselam tumaci san vladara Egipta. Nakon sto doprije tumacenje sna do vladara, vladar trazi da mu dovedu Jusufa, alejhisselam, ali Jusuf, trazi da se ukaze na slucaj zavodjenja od strane upravnikove zene, kako bi istina izasla na vidjelo. Nakon sto se potvrdila i objelodanila Jusufova nevinost, vladar ga trazi i zeli da ga uzme u svoju svitu. Uzviseni to spominje: “I vladar reče: “Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu” – i pošto porazgovara s njim, reče mu: “Ti ćeš od danas kod nas uticajan i pouzdan biti.” (Jusuf, 54) Ovdje vidimo da vladar ukazuje Jusufu, alejhisselam, pouzdano/ povjerljivo mjesto. Dakle poziciju (ar. mekinun emin). Dakle vladar je taj koji donosi odluku o postavljanju na funkciju, dok to nije bio zahtjev Jusufa, alejhisselam. Ovo je vazan momenat. Ono sto dalje Jusuf, alejhisselam, cini jeste to da kad je vec stekao povjerenje kod vladara, onda predlaze vladaru da ako mu vec daje funkciju da mu da funkciju za koju je on strucan a to je upravljanje stovaristima u zemlji, a iz razloga jer je on cuvaran i znan (a vec smo spominjali da je rastao u okruzenju visokog staleza tako da se upoznao sa admnistracijom) Tako Uzviseni kaze za Jusufa da je rekao: “”Postavi me: – reče – “da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.” Ovaj momenat postavljanja na poziciju i prihvatanje Jusufovog prijedloga Uzviseni dalje objasnjava pa kaze: “I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.”
(Jusuf, 56) Uzviseni dakle spominje da je On darovao Jusufu vlast (polozaj na zemlji) i da je boravio onde gdje je htio. Ovo ukazuje da je Jusuf, alejhisselam, imao poprilicno “odrijesene ruke” u svom poslu a i slobodu kretanja. Dakle, date su mu povlastice. Ovaj dogadjaj je bitan za ono sto ce kasnije uslijediti.

Nakon sto su nastupile susne godine, braca Jusufova su dosla u Egipat kako bi dobili hranu, koju su vlasti dijelile a cijim riznicama je upravljao Jusuf. Tu Jusuf, ucini jednu zanimljivu stvar, a to je da je sakrio casu vladara u prtljagu svog brata Benjamina. Nakon sto je telal razglasio da je vladareva casa nestala, pocelo se sa pretresom pa su tako i tovari Jusufove brace zajedno sa Benjaminovim tovarom bili podvrgnuti pretresu. Ono sto je ovdje bitno je momenat kada Jusufovu bracu upitase Jusufovi momci kakav je propis kazne za kradljivca (tj. kakav je propis kojeg se pridrzavaju Jusufova braca). Oni navode propis serijata Ibrahima, alejhisselam i njihovog oca Jakuba alejhisselam, a to je da kradljivac biva sam zarobljen ako se ustanovi da je kradljivac. Kaze Uzviseni: “”A kakva mu je kazna ako ne govorite isitnu?” – upitaše. “Kazna je onome u čijem se tovaru nađe – sam on” – odgovoriše. – “Eto tako mi kažnjavamo kradljivce.”(Jusuf, 74-75)
Jusuf, alejhisselam, pristaje na takvu presudu, sto je dokaz da Jusuf, alejhisselam, je presudio po serijatu Jakuba, alejhisselam, a to je tada bio vazeci Allahov zakon. Tako Uzviseni kaze: “I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. – Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. – On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji.”(Jusuf, 76) Ovdje je vazno takodjer obratiti paznju da Uzviseni vladarev zakon naziva vjerom (dinom). مَا كَانَ لِيَأۡخُذَ أَخَاهُ فِى دِينِ ٱلۡمَلِكِ
Dakle i zakon potpada pod vjeru. A Jusuf je poducen kako da izvede slucaj sa casom a zatim trazi presudu po serijatu, a to je mogao Allahovim dopustenjem, jer mu je prethodno data vlast i sirina u vlasti (odrijesene ruke). Zato Uzviseni ukazuje da nad znanijim ima jos znaniji.

Ovo bi bio odgovor vezano za slucaj Jusufovog dolaska na vlast i sudjenju. A Allah najbolje zna.
Allah vas nagradio.