[Anonimno]

bosnian post=6375 wrote: A jesu li to bile neke manjkavosti, nedostaci i iskrivljenosti u akidi ehli sunneta wel dzemata? U akidi ashaba, tabiina i tabi tabiina? U akidi prvih generacija? Je li to oni nesto ko nisu skontali pa je morao da se pojavi neki
ebu Mensur el-Maturidi kako bi nam objasnio akidu?
Je li???

bosnian post=6375 wrote: Onda nam ne treba ni Hanifa, Šafija…nikakvi šejhovi i td. Ako su tebi dovoljni hadisi poslanika s.a.v.s, Kur`anski ajeti, praksa i zivot generacija do tabi tabiina, svaka čast, vjerovatno si na visokom stupnju..jer meni a i vjerovatno vecini dobro dodje neko predavanje, pojasnjenje ajeta, hadisaa..

Nema potrebe da budes drzak. Ako si postavio pitanje Usami onda se to naznaci. Ako nije naznaceno direkto njemu, nego postavljeno na “javnom” forumu onda se moze odnositi ili biti upuceno bilo kome.

Pitanje: Esselamu alejkum! Zanima me da li je istina ono što Jusuf el-Kardavi govori o islamskom ummetu kada kaže da je ešarijski (i maturidijski)? I ako je to istina, kako onda protumačiti riječi Allahovog Poslanika salallahu alejhi we sellem: “Moj ummet se neće složiti na zabludi, pa kada vidite razilaženje, držite se najveće skupine” (Ibn Madže), jer ljudi povezuju ovaj hadis sa govorom Kardavija? Allah vam dao svako dobro.

Odgovor: We alejkumus-selam we rahmetullahi we berekatuhu,

Tvrdnja da je islamski ummet danas ešarijski ili maturidijski, ili da 95% ummeta predstavljaju ešarije ili maturidije, nije tačna i zahtijeva dokaz. To što postoji veliki broj fakulteta i univerziteta koji propagiraju i na kojima se uzučava ešarijska ili maturidijska akida, ne znači da je i ostali svijet od običnih muslimana na njihovoj akidi. Činjenica je dakle da ešarijsku ili maturidijsku akidu nose oni koji su pohađali ove fakultete i univerzitete, a što se tiče običnog svijeta od muslimana, ogromna većina njih i ne zna šta su ešarije i maturidije.

Oni koji tvrde suprotno, neka izađu među običnim svijetom od muslimanima i neka ih pitaju – nakon što im budu proučeni ajeti o Allahovim svojstvima – da li vjeruju u spoljnje značenje tih ajeta ili, pak, vjeruju da se pod Allahovom rukom cilja na snagu i moć, pod Allahovom srdžbom na želju za osvetom, pod Allahovim zadovljstvom na želju za nagradom, pod Allahovim uzdizanjem nad Aršom na vladanje njime i tome slična neispravna shvatanja i tumačenja koja zagovarju ove dvije sekte.

Kada bi, čak, i pretpostavili da većina islamskog ummeta zastupa ešarijsku ili maturidijski akidu, to opet ešarijama i maturidijama ne bi moglo poslužiti kao dokaz. Zar Uzvišeni Allah nije na puno mjesta u svojoj knjizi kritikovao većinu?! Zar Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da će se ovaj ummet podvojiti na 73 skupine, ali pored toga sve će u vatru osim jedne.

Od Sufjana es-Sevrija, rahimehullahu teala, se prenosi da je rekao: ‘’Kada čuješ o čovjeku na istoku ili na zapadu koji je nosilac sunneta onda ga poselami i dovi za njega. Kako li je samo malo onih koji su od ehlu sunneta vel-džema’ata.’’ (El-veru od imama Ahmeda 194. str., Šerhu usuli itikadi ehlis-sunneti vel džema’atu od Lalekaija 1/64)

Stoga se većinom možemo hvaliti onda kada smo na istini, kada smo na onome na čemu je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi i prve generacije ovoga ummeta, a što ešarije i maturidije zasigurno nisu, zbog mnogobrojnih skretanja u osnovama akide.

Evo u kratkim cratama neka od tih skretanja ovih dveju skupina:

1. Izvor prihvatanja vjere. Kod njih je na prvom mjestu razum, a kod ehli sunneta Allahova knjiga i sunnet Njegova Poslanika.

2. Tevhid. Kod ehli sunneta ima tri vrste tevhida, dok ešarije tevhid svode na tevhid er-rububije i gotovo da u njihovim knjigama nećeš naći spomena najvažnijoj vrsti tevhida, a to je tevhid uluhijje. U njihovim knjigama gotovo da nećeš naći upozorenje na širk i ono što njemu vodi. Kod ehli sunneta prva obaveza mukellefu jeste tevhid, a kod njih razmatranje pa zatim nakon toga vjerovanje. Ešarije kažu: ko povjeruje u Allaha bez prethodnog promatranja takav je mukallid, štaviše, neki od njih kažu da je takav kafir, a većina njih kaže da je takav samo griješnik.

3. Iman. Kod ehli sunneta iman je govor i djelo, dok su ešarije i maturidije murdžije u pogledu imana. Djelo udova kod njih nije rukn imana, štaviše, veliki broj njih ne svrstava ni govor jezika u rukn imana.

4. Kur’an. Kod ehli sunneta Kur’an je Allahov govor i nije stvoren, dok kod ešarija pored njihova nastojanja da se teoretski suprotstave mu'tezilama u njihovoj tvrdnji da je Kur’an stvoren, u suštini njihov govor je govor mu'tezila. Štaviše, komentator poznatog ešarijskog akaidskog djela Dževhere kaže: ”Nije dozvoljeno reći da je Kur’an stvoren osim kada je u pitanju poučavanje drugih.” (Šerhul Badžuri alel Dževhere 64–66).

5. Allahova svojstva. Opće je poznato izvitoperavanje Allahovih svojstava kod ešarija i maturidija i njihovo ograničavanje sifata na 7 ili 8 što je oprečno akidi ehli sunneta.

6. Pored gore pomenutog, ešarije se sa ehli sunnetom razilaze u pogledu kadera, racionalnog poimanja ružnog i lijepog i drugim meselama. Njihova mržnja i netrpeljivost prema učenjacima je opće poznata, štaviše neki od njih su protekfirili Šejhul islama Ibn Tejmijju i njegovog učenika Ibn Kajjima.

Što se, pak, tiče hadisa kojeg si spomenuo a kojeg bilježi Ibn Madže: “Moj ummet se neće složiti na zabludi, pa kada vidite razilaženje, držite se najveće skupine”, on nije vjerodostojan. Štaviše hadis je jako slab jer se u njegovom senedu nalazi Hazim ibn Ata’ koji je u kvalifikaciji hadiskih učenjaka metruk, a Ibn Mein ga čak optužuje i za laž.

Hadis u sličnoj formi biljiže i Tirmizi ali je hadis mudtarib (vrsta slabog hadisa).

Da, tačno je da se od nekih ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje ovaj termin ‘’Sevadul e’azam’’ – najveća skupina, ali se mora uzeti u obzir vrijeme u kojem su oni upotijebili ovaj termin. Jer su ovi ashabi, radijellahu anhum, upotrijebili ovaj termin kao odgovor onima koji su se pobunili protiv Osmana, ukazujući im ovim riječima da se drže onoga na čemu su ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u to vrijeme su oni predstavljali najveću skupinu.

U suprotnom, kada bi ove riječi ashaba shvatili općenito onda bi to značilo da kada preovladaju mu'tezile i budu većina – kao što je bilo za vrijeme Me’muna i fitne poznate kao Fitna stvaranja Kur’ana – budemo mutezile, kada preovladaju murdžije i budu većina budemo murdžije, kada preovladaju kaburdžije (obožavaoci kaburova) i sufije budemo kaburdžije i sufije i tako redom.

Kako onda shvatiti hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o garibima koji se opisuju kao malobrojna skupina, kao pojedinci iz plemena itd.?!

Neka nam ešarije i maturidije isto tako pojasne koja je to najveća skupina (sevadul e’azam) prije nego li se pojavio Ešari i Maturidi? Ostaje im jedan od dva odgovora:

– Ili da kažu da su to časne i plemenite generacije selefus-saliha prije njih, ako je tako onda ih pitamo: Zar vam nije dovoljno ono što je bilo dovoljno njima pa da vjerujete u ono u što su oni vjerovali, bez zastupanja ovih stavova i mišljenja s kojima su došli Ešari i Maturidi?

– Ili da, pak, kažu kako tada nije postojala najveća skupina a to bi bila još veća zabluda i propast.

I na kraju kažemo onima koji žele obmanuti muslimane pa govore: mi smo hanefije u fikhu, ešarije (ili maturidije) u akidi – ZAŠTO NISTE ISTO TAKO I HANEFIJE U AKIDI? Zar to akida imama Ebu Hanife nije bila ispravna, pa se ne želite pripisati njegovoj akidi, ili je, pak, činjenica da su Ebu Hasan el-Ešari (prije nego li se pokajao) i Maturidi, došli sa akidom s kojom nije došao imam Ebu Hanife kao ni Ahmed, Malik i Šafija?

Molim Allaha da nas učvrsti na istini i sačuva skretanja zabludjelih sekti.

Odgovorio: prof. Idriz Bilibani

Izvor: Resnica-Haq.com

Eš'arije i Maturidije su dvije islamske sekte koje su u potvrđivanju akidetskih uvjerenja slijedile pravac ‘Ilmul-kelama. S toga je neophodno nešto reći o ‘Ilmul-kelamu i stavu selefa ovog Ummeta o njemu. ‘Ilmul-kelam ili Kelam, kako ga definišu sami kelamisti, je nauka koja daje moć potvrđivanja akidetskih pitanja navođenjem dokaza i otklanjanjem šubhi. U stvari, ‘Ilmul-kelam je novotarski pravac izučavanja akidetskih pitanja koji ovaj Ummet nije poznavao sve do vremena halife Me'muna koji je naređivao da se prevode na arapski jezik knjige drugih kultura, vjera i civilzacija, a naročito grčke filozofije. Pa su se tako Mu'atezile potpomogle, u svojim raspravama i dijalozima sa nosiocima drugih iskrivljenih vjera, nasljeđem kršćana sa Istoka (Melikanija i Nesturija) koje su poslije pomiješali sa grčkom filozofijom, što je bio novi pristup akidetskim pitanjima koji se zvao ‘Ilmul-kelam ili Kelam. Ovaj isti menhedž je kasnije preuzeo i koristio El-Eš'ari u svojim raspravama i odgovorima na Mu'atezile. ‘Ilmul-kelam je uveo u islamsku akidu argumente i pitanja sa kojima nije došao ni Kur'an ni Sunnet, poput termina džism, dževher i ‘ard, a o kojima nisu govorili ni ashabi ni tabi'ini. Da je ovo bila akidetska nauka, a ne batil, ne bi mimoišla ashabe i tabi'ine, kako kaže Imam Malik. A uz to, rezultat bavljenja ovom naukom je nedoumica i sumnja u temeljne stvari vjere kao što su to izjavili, nakon tevbe, najveći imami Kelama. Opći stav selefa ovog Ummeta je da je bavljenje ‘Ilmul-kelamom pokuđeno, kako to prenose mnogi učenjaci i o čemu su napisane mnoge knjige. Dok mnogi od njih su zabranjivali ovaj novotarski pristup akidetskim osnovama vjere kao što su bili imami četiri mezhaba. Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi ‘alejh, o ‘Ilmul-kelamu odgovorio je: “To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)”. Također, Ebu Hanife je proklinjao ‘Amr b. ‘Ubejda koji je uveo bidat Kelama. (Savnul-mantik od Sujutija str.30-32.)
Kaže Imam Malik, rahmetullahi ‘alejh: “Zar kad god nam dođe neko ko se bolje raspravlja (kelamista) da zbog njegove sposobnosti u raspravi ostavimo ono sa čime je došao Džibril Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem?” (Sijeru e'alamin-nubela’, 8/99.) A Imam Šafija, rahmetullahi ‘alejh, daje presudu pa kaže: “Moj stav prema onima koji se bave ‘Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: ‘Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. ‘Ilmul-kelamom)’.” (Sijeru e'alamin-nubela’, 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi ‘alejh, nam daje vasijet: “Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet”. (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.) Nakon ovoga, postavlja se jedno bezazleno pitanje: Ako su Eš'arije i Maturidije predstavnici ‘Ilmul-kelama, oko čega nema razilaženja, a čuli smo stav selefa (selef je Ehli sunne vel džema'a), o onima koji se bave Kelamom, kako se onda može reći da su Eš'arije i Maturidije od Ehli sunne vel džema'a?

Da li su esarije i maturidije ehli sunnet wel dzemat ?

http://www.youtube.com/watch?v=q4ahm7SrCGY&feature=related