[Anonimno]

Pa pitao sam ga neki dan da mi pojasni definiciju “Slobode ispovjedanje vjere” u Demokratskim društvima. I pitao jeli ravnopravnost između religija i sačekao očekivani odgovor da navodno jeste, pa sam ga pitao zašto mi muslimani onda nemam pravo da se školujem u ovoj državi i da obavljam namaz u njegovo vrijeme ili da idem u petak na džumu, dok druga dva naroda obavljaju svoje obrede subotom i nedeljom jer se tada neradi niti ide u školu. Zašto – kada je stanovništvo muslimanskog porijekla većinsko u ovoj državi – nije wikend četvrtak i petak ili pola pola neka bude, petak i subota. On meni uporno navodi da je ovosvjetovno subota i nedelja, dok mu ja govorim da su to kršćanski i jevrejski praznici. On tvrdi da ja mogu nadoknaditi propuštene namaze te da je to dio neke fleksibilnosti u Islamu. Pa je nadovezo “kako bi to bilo sad da on napusti čas” kao da bi on nekoga s time oštetio na što sam mu odgovorio da imamo odmor između časova za namaz i da bi mi muslimani trebali imati prostorije u školama koje bi nam omogućile da se obave molitve. Pa me je upozorio da je to “fanatizam” što ja tražim da namaz obavlja u njegovom vremenu , a ja sam mu naveo hadis gdje Poslanika savs kaže da nas između širka i kufra dijeli samo namaz pa ko ga ostavi…Na što je on začuđeno gledo. Pa je počeo pričati kako ima sekti u Bosni pa naveo “vehabizam” kao “opasnost” na koji “čitav” svijet upozorava a ovdje u Bosni se nisu riješili tog “problema”. Pa je govorio kako on nebi volio da živi u Saudi Arabiji i navodio primjer kako u Saudi Arabiji skoro izvršena egzikucija “čovjeka koji se bavio imaginarnim stvarima (sihirbaz)” pa ismijavao to i predstavljao to kao nenormalno i zaostalo. Mene je to jako uvrijedilo, pa nisam više ništa govorio.