Reply To: Odg: MUSLIMANSKA ETIKA RATOVANJA

#14160
Anonimno
Neaktivan

Musliman78 post=9067 wrote: Esselamu Alejkum,

Jasno je da je Allah muslimanima naredio pravednu i pravilnu borbu. Molim Allaha da nam pokaze jasan put da Ga uvijek zadovoljimo.

Kaze Uzviseni, dzelesunuhu: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.” (Sura Al-Baqara ajet 190)

We alejkumus selam we rahmetullahi…

Razlog borbe protiv nevjernika nije taj što oni napadaju muslimane, već je razlog borbe kufr na kome se oni nalaze, pa tako borba traje sve dok oni ne prime Islam, ili u drugom slučaju dok se ne pokore i daju džizju…

“I borite se protiv njih dok smutnja(širk)ne nestane i dok vjera bude Allahova…”(El Bekare, 193)

U pogledu ovog ajeta imam Kurtubi kaže:
“Ovdje postoje dvije stvari:

Prva se odnosi na rijeci Uzvišenog: “Borite se protiv njih”.
Oni koji smatraju da je ovaj ajet derogirajuci (tj. da je ovaj ajet derogirao sve ajete koji govore o podnošenju ezijeta od strane mušrika, prelasku preko njihovih ružnih postupaka itd. Op.pr.) kažu da ajet naredjuje borbu protiv svakog mušrika na svakom mjestu.

Oni koji kažu da nije derogirajuci kažu da znaci: “Borite se protiv onih za koje je Uzvišeni rekao: “Pa ako se oni budu protiv vas borili…”.

Prvo znacenje koje podrazumjeva naredbu za borbu je očitije, to jest opća naredba za rat bez uslovljavanja da ga oni prvi započnu
Dokaz tome su rijeci Uzvišenog: “I dok samo vjera Allahova ne ostane”, i riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore la ilahe illallah i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zaštitili svoje živote i imetke osim kada to zahtjeva pravo Islama a racun ce polagati Allahu.” (Buharija)

Ajet i hadis upućuju da je uzrok pokretanja rata protiv mušrika kufr, jer je rekao:
“I dok smutnja(širk)ne nestane.” , to jest kufr. Tako da je cilj rata nestanak kufra i to je očigledno. Ibn Abbas, Katade, Rabia i drugi kažu da se riječ smutnja na tom mjestu odnosi na širk i sve drugo što iz njega proizilazi od ezijeta muslimana.

Druga stvar. Njegove riječi: “Pa ako se oni okane”, to jest ako se okane nevjerstva prihvatanjem Islama kao što je prethodilo u ajetu ili da daju džizju što se opet odnosi samo na kitabije.”