[Anonimno]

Brate Allahov_rob posto sam ja trenutno na putu tj. duze vrijeme izbivam iz svog mjesta prebivalista ili mjesta gdje ustvari zivim i radim ja to gledam ovako: Dosta uleme uslovljava prelazak odredene prostorne dužine puta da bi čovjek imao pravo skracivati i spajati namaze, i taj iznos je, po njima, u kilometrima 83 km., a kada je rijec o vremenskoj duzini puta taj iznos je po njima 4 dana – ali, ima i uleme, medu kojima su sejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., i sejh Ibnu Usejmin rhm., koji smatraju da se nece uzimati u obzir odredjena kilometraza, vec ce mjerilo biti ‘URF tj. sta ljudi odredjenog mjesta i vremena podrazumjevaju pod putem i putovanjem, jer nisu svi gradovi, drzave i kontinenti isti po ovom pitanju.
Ovo misljenje ja preferiram i smatram da ljudi moraju biti iskreni i bojati se Allaha dz.s., i da po svom ‘Urfu – obicaju i ‘adetu sagledavaju ovo pitanje. Ono sto se podrazumjeva pod putem, za njihov pojam, to ce se uzimati za mjerilo, i to necemo ogranicavati prostorno-kilometrima, niti vremenski-danima. Sve dok se covjek, u nekom mjestu, osjeca musafirom, i nije kod kuce – ima pravo na olaksice musafira.
Stoga ako za tebe i tvoje okruzenje, duzina od 50km. puta, predstavlja „polazak na put“ – imas pravo na olaksice musafirluka, a ako ta duzina za vas pojam nije „polazak na put“ – onda nemas pravo na olaksice musafirluka tj. skracivanje i spajanje namaza.
A sve dok covjek ne odluči boraviti u nekom mjestu – u kojeg je dosao radi svrsetka odredenog posla – ima status musafira.

Nadam se da nisam grijesan zbog ovih postupaka?