[Anonimno]

Allah vam se smilovao braco.

Ova tema veze se za pitanje zabrane oponasanja nevjernika i nastojanja ocuvanja islamskog drustva i/ili identiteta.

Prof. Muhamed Esad kaze: “Kultura i civilizacija nije nesto sto je mrtvo i suplje, nego ziva aktivnost koja se sama lijepi i ostavlja pecat. Onog istog momenta kad se prihvate njena vanjska obiljezja, malo po malo, a da se i ne primjeti, ona pocinje kucati i sve aktivnije djelovati u svim porama zivota, dok konacno ne ovlada razumom i ne poprimi odredjeni oblik.

Nema niste opasnije, recimo, misliti da nosnja – kao cisto spoljasnja stvar – ne utjece na duhovni zivot muslimana, jer je i nosnja, opcenito uzevsi, rezultat dugotrajnog razvoja ukusa odredjenog naroda i odredjene sredine.

Prihvatajuci evropski nacin odijevanja, musliman, a da to i ne primijeti, svoj ukus prilagođjava evropskom ukusu, nakon cega, neminovno, slijedi i prilagodjavanje njegovog duhovnog zivota i nacina razmisljanja, novoj odjeci. Musliman se na taj nacin odrice kulturnih vrijednosti i obiljezja svoga naroda i njegovog tradicionalnog ukusa, a prihvata robovanje stranoj kulturi ne samo u oblacenju nego i u nacinu razmisljanja.

Kad musliman pocne oponasati evropsku nosnju, obicaje i stil zivota, ma kakvi njegovi izgovori bili, to pokazuje da vise cijeni evropsku kulturu nego svoju. … Sklonost ka oponasanju tudje kulture nije nista drugo do osjecaj kompleksa nize vrijednosti. Upravo od ovog boluju oni muslimani koji pokusavaju oponasati zapadnu kulturu.”

Govoreci o ovom pitanju sejhul-islam Ebu-l-Abbas Ahmed ibn Tejmijje, rahimehullah, kaze: “Razlikovanje od nemuslimana u vanjstini, uostalom kao i dzihad postaju obavezni samo onda kada vjera prevlada i ojaca i kada se nemuslimanima nametne placanje glavarine i poniznost. Kada su muslimani u pocetku bili slabi i nemocni nije im bilo propisano razlikovanje u vanjstini. Propis o tome dosli su tek kada je vjera upotpunjena, kada je preovladala i ojacala. Tako je i danas.”

Ako se musliman zatekne u nemuslimanskoj zemlji s kojom se u ratnim odnosima ili u nevjernickoj zemlji s kojjom se nije u ratu, nije mu naredjeno, zbog mogucih neprilika da se, po svaku cijenu, nuzno, u vanjstini, razlikuje od ostalih, nego mu je preporuceno, a u nekim slucajevima i obavezno da u vanjstini ne odudara od njih, ako je u tome interes vjere, ako izvidja kakvi su unutra i o tome dojavljuje muslimanima, radi na otklanjanju opasnosti od muslimana i sl.

Vise o ovome pogledati u knjizi: Ljubav prema dobru i mrznja prema zlu – (glava druga, sesto poglavlje) na sljedecem linku:
http://www.putvjernika.com/Downloads/Islamske-knjige/Ljubav-prema-dobru-i-mrznja-prema-zlu-u-Islamu-Muhammed-Seid-El-Kahtani.html

P.S: Izgleda da se slabo citaju islamske knjige, a vise se provodi vrijeme na Facebook-u i sl. stvarima. : ) – Treba jednu dobru brezovu sipku ubrati 😀