[Anonimno]

Vidim da su mnogi napisali da moj stav po ovom pitanju nije u skladu sa šerijatom, da možda ne volim Poslanika sallAllahu alejhi we sellem i Allaha subhaehu ve te'ala. Nemam se namjeru pravdati za ono što sam napisala niti vama objašnjavati kolika je moja ljubav prema Poslaniku i Allahu jer to Allah najbolje zna. Mnogi su rekli da je ženama mjesto sa strane, i ja znam gdje je moje najvažnije mjesto, ali kroz historiju islama ima mnogo primjera žena koje su se borile ili pomagale borbu. Moj post nije bio zaključak, već više otvoreno pitanje svima, da li je ovo ispravan način djelovanja u datom trenutku, kada muslimani i nisu baš jaki i složni. Znamo i za primjer Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, dok je bio u Mekki u njegovom prisustvu je vrijeđan Allah ili je znao je da se Allah vrijeđa, njega samog su vrijeđali i psovali, ashabe tukli i mučili, … ali nije reagovao, niti je džihad poveo čak mu je bio zabranjen, nije te iste prijestupnike (noću ili tajno) kažnjavao, sve dok nije učinio Hidžru u Medinu, uspostavio i napravio državu.
Fizičko kažnjavanje ljudi po šerijatu za grijehe ma koji i koliki bili je specifično i svojstveno samo muslimanskom vladaru koji ima vlast, vojsku, sudstvo (šerijatsko) i policiju koja ga u tome pomaže. Skoro u svakoj fikhskoj knjizi učenjaci naglašavaju da nema razilaženja među učenjacima ovog ummeta da nije dozvoljeno sprovođenje šerijatskih kazni osim muslimanskom vladaru, znači nije dozvoljeno, jer Allah nije zadužio muslimane pojedince da sprovode šerijatske kazne nego vladara muslimana, a u njegovom odsustvu ili ne postojanju islamske vlasti – a pogotovo unutar kjafirske države u kojoj žive muslimani – muslimanima pojedincima nije dozvoljeno da umjesto vladara sprovode kazne ma kakve one bile. Pojedinac koji bi izvršavao šerijatsku kaznu za neki grijeh ili prijestup (osim za blud nad robom ili robinjom) neslijedeći redoslijed suđenja i kažnjavanja (preko institucije šerijatskog suda) on u osnovi pravi šerijatski prekršaj. A u islamskoj državi onaj ko izvrši šerijatsku kaznu nad nekim, mimo kadije i šerijatskog suda, bio bi kažnjen čak i ako bi se potvrdilo da dotičnu osobu treba kazniti.
‘One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.’(El-Ahzab, 57)