Reply To: Odg: Rusenje kipova

#13726
Anonimno
Neaktivan

Usama post=8585 wrote: Prenosi Alija radiallahu anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: “Ne ostavi nijednog kipa a da ga ne uništiš.” (Muslim 969)

A pogotovu treba porusiti ili zabraniti u potpunosti bilo kakve aktivnosti u stotinama tekija i turbeta u BiH za koje imamo jasan dokaz da se bosnje dzahili i sufije mole preko posrednika tj “evlija” cineci SIRK a jadni ceric ne samo sto podrzava (direktno ili indirektno) ovakva mesta SIRKA vec i otvara svake godina nova mesta gdje ce jos vise bosnji dzahila, sufija ciniti sirk.

“Allah će zaista zabraniti Džennet onome tko mu bude pripisivao druga i njegovo će boravište biti vatra . Nasilnicima nema pomagača “.( El-Maide 72)

Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah: [Prvi grijeh koji izvodi iz islama je: širk u ibadetu Allahu te'ala…]
Komentar: Najopasnija vrsta odmetništva je širk u ibadetu Allahu, tj. da se obožava pored Allaha neko drugi. To je kao da se prinosi žrtva nekom pored Allaha, ili da se zavjetuje nekom pored Allaha, ili da se pada na sedždu nekom pored Allaha, ili da se traži i doziva neko za pomoć pored Allaha u onome što nije u stanju otkloniti ili pribaviti niko mimo Njega. Ovo je najžešća vrsta otpadništva. Kaže Uzvišeni Allah: “Doista će Allah, onome ko Mu učini širk, ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će biti vatra.” (Prijevod značenja El-Maide; 72.), i kaže: “Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!” (Prijevod značenja En-Nisa; 48.). Iz ovoga vidimo da je širk najopasnija vrsta riddeta-odmetništva, a značenje širka je: “Da se obožava neko pored Allaha sa bilo kojom vrstom ibadeta”, bilo sa dovom, prinošenjem žrtve, zavjetovanjem, traženjem pomoći i olakšanja u onome što nije u mogućnosti niko drugi do Uzvišeni Allah, upućivanjem dove umrlim, traženjem pomoći od kaburova, mrtvaca i sl. Sve spomenuto je od najžešćih i najopasnijih vrsta odmetništva, a vidimo da se uveliko nalazi kod mnogih koji se pripisuju da su od sljedbenika islama. Práve i grade razne grobnice i mauzoleje, a zatim tevafe (obilaze) oko njih, prinose im žrtve, zavjetuju im se, nastoje da im se približe i govore da ih stanovnici tih grobova približavaju Allahu tako što se oni približavaju njima. A zašto se oni ne približavaju Allahu direktno i ne napuste ove mrtvace? Neka se približavaju Allahu, jer je On doista Onaj koji je blizu i koji se odaziva onome ko Ga doziva. Zašto da se približavate stvorenjima i govorite da vas oni -koji su stvoreni- približavaju Allahu? Da li je to Allah, subhanehu ve te'ala, daleko? Da li je to Allah zatvorio Svoja vrata? Da li to Allah ne zna i ne čuje Svoja stvorenja i ne vidi ono što oni rade? Doista je Allah, dželle ve ‘ala, blizu, i odaziva se onima koji Ga dozivaju i koji od Njega traže. Kaže Uzvišeni: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli.” (Prijevod značenja El-Bekare; 186.), i kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'” (Prijevod značenja El-Mu'min; 60.). On je blizu i odaziva se, pa zašto ideš i dozivaš drugog? Zašto govoriš: ‘Ovaj me približava Allahu!’? “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” (Prijevod značenja Ez-Zumer; 3.) To znači kao da Allah ne zna i nije upoznat sa Svojim robovima. I na ovaj način su im to šejtani, od džinna i ljudi, uljepšali, a oni prizivaju islam, svjedoče da nema drugog boga pored Allaha, klanjaju, poste, ali su ujedno i pomješali svoja dobra djela sa velikim širkom i tako izašli iz vjere islama, iako klanjaju, poste, i obavljaju hadždž.

Onaj koji ih posmatra sa strane misli da su oni od muslimana. Zato je veoma bitno poznavanje ovoga, jer je širk najopasniji i najžešći grijeh. Iako je tako opasan i žestok grijeh, u njega su upali, nažalost, mnogi od onih koji se pripisuju islamu. Oni ta djela u koja su upali ne nazivaju širkom, oni to nazivaju ‘tevessulom’ posredništvom, ili traženjem ‘šefa'ata’, ili drugim imenima mimo širka. Ali imena i nazivi ne mijenjaju ništa od stvarnosti, širk je širk. Ovo je najopasnija vrsta širka, i od svih vrsta širka njom su ljudi najviše iskušani, a to je od najjasnijih i najočitijih stvari pojašnjenih u Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Dozivanje drugih pored Allaha, upozorenje na to i prijetnja onome ko to čini je jasno u Allahovoj knjizi, i nema ni jedne sure a da na to ne ukazuje i da ne upozorava na širk. Znajući ovo, oni uče Kur'an, ali ne klonu se širka. Možda će neko doći i reći: ‘Ovi su neznalice, oni su opravdani neznanjem!’ Kažemo: Do kada više neznanje, a Kur'an se uči!? Oni ga uče napamet i čitaju. Nad njima je uspostavljen dokaz dolaskom Kur'ana: “A meni je ovaj Kur'an objavljen da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.” (Prijevod značenja El-En'am; 19.) Svako do koga je dopro Kur'an nad njim je uspostavljen dokaz i nema nikakvog opravdanja.

Kaže šejh, rahimehullah: ‘… kaže Uzvišeni Allah’: “Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” (Prijevod značenja En-Nisa; 116.)
Komentar: “Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk učini…” upućuje da je širk najveći grijeh, zato što ga Allah neće oprostiti počiniocu osim ako se za njega pokaje. “… a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” tj. sve što je mimo širka, kao blud, pijenje alkohola, krađa, jedenje kamate. Sve ovo je mimo širka, i ulazi pod Allahovo htjenje. Oni koji čine ove grijehe su od velikih griješnika koji nisu upali u širk, nego su upali u velike grijehe. To umanjuje njihov iman i kažemo za njih da su fasici – veliki griješnici. Ako bi umrli bez pokajanja oni su pod Allahovim htjenjem, ako Allah hoće oprostit će im radi njihovog tevhida, a ako hoće kaznit će ih radi njihovih grijeha, a zatim njihova zadnja stanica biti će Džennet radi tevhida kojeg su ispovijedali. To je propis onih koji rade velike grijehe mimo širka. Riječi Uzvišenog Allaha: “… a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” upućuju da svi grijesi pored širka ne ulaze pod širk, i da je širk najopasniji i najveći od njih.

Kaže šejh, rahimehullah: ‘… i kaže Uzvišeni’: “Doista će Allah, onome ko Mu učini širk, ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će biti vatra, a nasilnicima nećeš naći pomagača” (Prijevod značenja El-Maide; 72.)
Komentar: Ovo je njegova kazna na Ahiretu, Džennet će mu biti haram, tj. Allah će mu zabraniti ulazak u Džennet u potpunosti i zauvijek, neće imati nadu za ulazak u njega. Gdje će otići? Ako nije od stanovnika Dženneta, pa gdje će onda otići? Da li će prestati sa postojanjem? Ne! Doista njegovo prebivalište će biti vatra, zauvijek, bez prestanka. “… a nasilnicima nećeš naći pomagača”, tj. mušricima, zato što je širk nepravda i to najveća nepravda. Neće imati pomagača, niko neće biti u stanju da ih izbavi iz vatre, ili da se za njih zauzme kod Allaha, kao što će se zauzimati za one koji su radili velike grijehe i izbaviti ih iz vatre sa svojim zauzimanjem. Ovima neće korisiti zauzimanje onih koji se zauzimaju, “… kada zulumćari” tj. mušrici “…ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.” (Prijevod značenja El-Mu'min; 18.) Za mušrike neće biti primljeno zauzimanje, da nas Allah toga sačuva. “… i boravište njegovo će biti vatra”, boravište, tj. mjesto na koje će biti smješten, a ružno li je to prebivalište. Neće imati nikada drugog prebivališta. Nikada! Ovo je opasnost širka i ovo je njegov završetak. Pa da li je dozvoljeno njegovo nepoznavanje, nemarnost prema njemu i ostavljanje upozoravanja na njega?! Neki govore: ‘Ostavite ljude, ostavite one koji ibadete kaburovima, ostavite one koji ibadete mauzolejima, ostavite sve one koji imaju djela otpadništva. Dokle god se poziva na islam on je musliman. Okrenite se prema ateistima.’ Kažemo: Ovi i ovakvi su žešći i opasniji od ateista.

Kaže šejh, rahimehullah,: … i od širka je prinošenje žrtve nekom mimo Allahu, kao džinnu ili kaburu.
Komentar: Šejh, Allah da mu se smiluje, je spomenuo ovaj primjer zato što je prisutan i ljudi ga olahko shvataju. Kolju drugima mimo Allaha, kolju džinnima želeći da se sačuvaju njihovog zla i prinose im žrtvu tražeći lijek i ozdravljenje. Ljudi to olahko shvataju i često u to upadaju, iako je to od velikog širka koji izvodi iz vjere. Nije to mala stvar, ali se ne obraća pažnja na širk. Onaj čovjek što je zaklao muhu radi toga je ušao u vatru (kao što je došlo u hadisu. op.p.), i ne gleda se u ono što je zaklano nego se gleda u vjerovanje i nijjet-odluku u srcu. Gleda se u nepridavanje pažnje širku, a ne u vrijednost onoga što se prinosi kao žrtva zato što je onaj radi muhe ušao u vatru. Ljudi se nemarno odnose prema ovome, sve iz želje da mu se potreba ostvari, ili da sazna nešto od gajba – nepoznatog svijeta, ili da ga obavijesti o izgubljenom imetku i sl. što traže od njih, pa tako izađu iz svoje vjere i učine riddet-otpadništvo onim što oni smatraju nebitnim ili nevrijednim. Stvar je veoma opasna..