[Anonimno]

ZAŠTO DŽIHAD ?
šejh Ebu Katada el-Filistini

Izjave učenjaka u vezi onih koji zamijenjuju šeri'at

Naši učenjaci su govorili o kufru ovih religija i nevažećih zakonodavstava, i oni su prosudili da su oni koji ih propisuju i po njima postupaju – kafiri i murteddi.

Ibn Hazm, Allah mu se smilovao, je rekao:
”Ko god sudi po Indžilu u pitanjima u kojima nema teksta iz Objave u šeri'atu islama, onda je on kafir, mušrik koji je van okvira islama.”

Također je Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao:
”Poznato je iz vjere islama i idžma'om svih muslimana da kada god neko dozvoli slijeđenje vjere mimo vjere islama, ili slijeđenje zakona mimo šeri'ata Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem – onda je on kafir.”

I on je, slično ovome, rekao:
”Nikome od stvorenja nije dozvoljeno da napusti šeri'at, koji je objavio Uzvišeni Allah, a to je Kur'an i sunnet sa kojim je Allah poslao Svoga Poslanika. I niko ga (taj šeri'at) ne napušta, osim kafir.”

I on je rekao:
”Kada god čovjek ohalali ono što je haram po idžma'u, ili oharami ono što je halal po idžma'u, ili promijeni zakon oko koga postoji idžma’, onda je on kafir po idžma'u fekiha.”

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao:
”Zato, ko god napusti jasni šeri'at, objavljen Muhammed ibn ‘Abdullahu, pečatu svih vjerovjesnika, i obrati se za presudu drugim zakonima, kao što su derogirani šeri'ati, on je kafir.”

‘AbdulLatif bin ‘AbdurRahman aluš-Šejh je rekao:
”Ko god se za presudu obrati nečemu drugom, mimo Kur'ana i sunneta, nakon što je objašnjeno njemu, on je kafir. Uzvišeni Allah kaže: ”A oni koji ne sude po onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici”. I Allah kaže: ”Zar oni da traže da im se kao u doba džahilijjeta sudi?…” ”

‘Abdullah ibn Humejd je rekao:
”Ko god propiše zakon, koji je opšti (generalni), i nametne ga ljudima, kontrirajući (suprotstavljajući se) Allahovom zakonu, napustio je islam kao kafir.”

Muhammed bin Ibrahim aluš-Šejh je rekao:
”Zaista, od vidova jasnog i očiglednog velikog kufra je i davanje pozicije prokletim, od strane ljudi načinjenim zakonima u onome što je Džibril el-Emin spustio na srce Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da bi bio opominjač na čistom arapskom jeziku, i tim zakonima suditi među narodima, i njima se obraćati kada dođe do razilaženja, u suprotnosti riječima Allaha, Slavljenog i Uzvišenog, i tvrdoglavom odbijanju tih riječi: ”A ako se u nečemu razilazite – obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet. To je bolje za vas i rješenje ljepše.” Allah, Uzvišeni i Savršeni, je negirao iman (vjerovanje) onima koji za presudu u onome u čemu se razilaze ne uzimaju Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Pojačavajući negaciju ponavljanjem toga i zaklinjanjem po pitanju toga, Allah je rekao: ”Ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici, sve dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, i da onda zbog presude tvoje u dušana svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.” ”

On je također, u istoj raspravi, spomenuo da je od najvećih vrsta velikog kufra ove prirode – upravo ono u što su upali moderni (savremeni) murtedddi (odmetnici). On je rekao:
”Peto: Ovo je najveći, najjasniji i najočigledniji vid tvrdoglavog odbijanja šeri'ata, oholog odbijanja njegovih propisa, pokazivanja suprotstavljanja Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i osporavanje sudova islamskog zakona, u njegovom ustanovljavanju, podršci propisa, temelja i njegovih ogranaka, formi, vrsta, njegovih presuda i obaveza, preporuka i izvora. Pa baš kao što šeri'atski sudovi imaju preporuke i izvore od kojih zavise (i na koje se obraćaju) – svi zaviseći na Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika – onda na isti način sudovi ljudski načinjenih zakona imaju svoje izvore: zakone skrpljenih zajedno iz mnogih različitih zakonskih sistema, kao što su francuski zakoni, američki zakoni, britanski zakoni, itd., i od sistema novotara koji izjavljuju privrženost šeri'atu, itd. Tako su ovi sudovi sada prisutni u mnogim muslimanskim zemljama, kompletni i utemeljeni, sa otvorenim vratima i ljudi hrle u njih u skupinama, njihove sudije izdaju presude koje idu protiv Knjige i sunneta – u skladu sa njihovim zakonima i čineći ove propise obavezujućim i čineći ih nepromjenljivim. Pa, koji je kufr veći od ovog kufra, i šta može biti veća kontradikcija svjedočenju da je Muhammed Allahov Poslanik?”

Šejh eš-Šenkiti je rekao:
”Čudna stvar je od onih koji sude po drugome mimo Allahovog šeri'ata, a onda tvrde islam (da su muslimani). A Uzvišeni Allah je rekao: ”Vidiš li ti one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi, i u ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega? A šejtan želi da ih u veliku zabludu odvede.” I On je rekao: ”Oni koji sude po drugome, mimo onoga što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” I On je rekao: ”Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!”

I on je rekao, Allah mu se smilovao:
”Oni koji slijede zakone zakonodavaca, mimo Allahovog šeri'ata, su mušrici koji druge pridružuju Allahu.”

Šejh Ahmed Šakir je rekao:
”Ovi, od strane ljudi načinjeni zakoni, su nametnuti muslimanima od strane neprijatelja islama, koji su otvoreni u svom neprijateljstvu. Ovi zakoni su, u stvarnosti, druga religija koju oni nude muslimanima kao zamjenu za njihovu čistu i nebesku vjeru (islam). Ovo je, jer su oni muslimanima naredili pokornost ovom zakonu, i u njihova srca usadili njegovu svetost i fanatizam prema njemu, do tačke da mnogi jezici i pera izgovaraju ”svetost zakona”, ”nepovrijedivost presuda”, ”svetost suda”. Oni koriste mnoge slične opise u vezi ljudski načinjenih zakona, kojima oni odbijaju da opišu islamski zakon i mišljenja islamskih učenjaka fikha. Naprotiv, kada ga opisuju, oni ga nazivaju reakcionarnim, barbarskim, svešteničkim zakonom, zakonom džungle, itd.”

On je također rekao:
”Pitanje ovih ljudski načinjenih zakona je jasno kao jasnoća Sunca – to je otvoreni i jasni kufr oko kojega nema tajne niti prikrivanja. Nema opravdanja ni za koga ko sebe pripisuje islamu, ko god on bio, da postupa po takvom zakonu, da mu se pokori ili da ga prizna. Zato, svaka osoba bi trebala biti oprezna za sebe i brinuti se o sebi.”

Šejh Muhammed Hamid el-Fekki je rekao:
”Ono što možemo sumirati iz riječi selefa je da je tagut sve ono što skreće roba i odvraća ga od obožavanja Allaha, bivanja iskrenim Allahu, i pokoravanja Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bilo da je ta osoba ili stvar – šejtan od ljudi ili džinna, ili da je ta stvar drvo ili kamen, itd. Ono što spada u taguta je, bez sumnje, i vladanje ljudski načinjenim zakonima koji su nepoznati islamu – u pitanjima života, braka, razvoda i vlasništva, da bi se ukinuli Allahovi propisi, kao što su utemeljenje propisanih kazni, zabrane kamate, brakolomstva, bluda, opojnih sredstava, itd. Ovo su stvari, koje su ljudski načinjeni zakoni odlučili da ohalale i brane uz pomoć onih koji su ih propisali i onih koji ih sprovode. Prema tome, sami zakoni su taguti, kao i oni koji ih propisuju i nameću.”

Tako mi sada znamo da je zakon koji preovlađuje u zemljama muslimana – tagutski zakon, i da su vladari – taguti i nevjernici. Oni su od najgorih i od najokrutnijih nevjernika, jer oni ne samo da vladaju šejtanskim zakonom, već također izjavljuju da Uzvišeni Allah nema prava da propisuje zakone i da vlada.
Ovo je jasno, jer je svaka država u svom ustavu napisala: ”Sijada (vlast) pripada narodu”. U njihovoj lažnoj vjeri, sijada znači isto što u Allahovoj vjeri znači es-Sejjid, u značenju – Bog. Zato što sijada u njihovoj definiciji znači neograničenu vlast, koja ima pravo da dozvoljava i zabranjuje, što je značenje el-Hakim (Vladara) i el-Ilah (Boga), tj. onoga koji se obožava, kao što je prethodno spomenuto.

U vezi onih zemalja, koje tvrde da nemaju napisane ljudski načinjene zakone ili ustave, i tvrde da vladaju po Knjizi i sunnetu, njima kažemo:

Kako ste vi veliki lažovi i lukavi ljudi… Jer, vaša realnost je istovjetna kao i stvarnost onih država koje su propisale ustave i zakone. Vaša sličnost njima je poput sličnosti jedne vrane drugoj. Onda vi tvrdite da vi niste stavili vlast u ruke naroda, i da niste objavili da vlast pripada drugome, mimo Allaha. A onda osnivate šura komitet, mijenjajući imena stvari samo da biste obmanuli narod, i ujedinjujete ovaj komitet sa parlamentarnim mušričkim komitetima, kao i ostatak vaše braće. Onda ulazite u svaku moguću kafirsku instituciju, poput Arapske Konferencije (Lige), Ujedinjenih Nacija, itd. Onda ste nametnuli iste zakone od kafirskih ljudski načinjenih zakona i ustava, zakone kojima vi ohalaljujete ono što je Allah oharamio i oharamljujete ono što je Allah ohalalio. Nazvali ste ove zakone ”regulative (deklaracije)”, mijenjajući imena, iako je stvarnost ostala ista. Tako ste vi ohalalili kamatu, i sada su banke zasnovane na kamati (kamatnom sistemu) vidljive posvuda, sa svojim širom otvorenim kapijama. Zato, pitamo vas: Na osnovu kojeg zakona je ovo djelo učinjeno dozvoljenim? Štaviše, ova zemlja o kojoj ovdje govorimo je jedina zemlja u svijetu koja spriječava osnivanje onoga što se zove ”islamska banka”.

Poput ovoga, o istinoljubivi upitivaču, ti vidiš da našim zemljama vladaju otpadničke nevjerničke vlade i nevjernički otpadnički vladari. I ti vidiš da su oni propisali ljudima vjeru i natjerali ljude da uđu u nju i da se slažu sa njom.

Također, ovi vladari su sklopili prijateljstvo i savez (alijansu) sa Allahovim neprijateljima, a u isto vrijeme ispoljili neprijateljstvo prema sljedbenicima islama. Svaki mogući vladar (od ovih vladara) sebi približava mušrike, pružajući im prijateljstvo, alijansu, pomoć, podršku i odbranu. U zemljama ovih vladara nije čak dozvoljeno ni psovati (grditi) nevjernike, niti da čovjek obznani svoju mržnju prema njima. Oni sprovode okrutne kazne za svakoga ko se usudi da grdi ove mušrike ili njihovu vjeru.

Među oblicima podrške i prijateljevanja koje su im oni pružili je i to da su oni sklopili ugovore vojnih i bezbjednosnih paktova sa njima, što čini da su u jednoj vjeri i na istom putu. Ovo je zato što je najveći oblik prijateljevanja, tj. alijanse (saveza) – podrška i pomoć. Uzvišeni Allah je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَتَّخِذُوا الْيَهُودَ وَالنَّصَارَى أَوْلِيَاءَ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ إِنَّ اللَّهَ لا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ

”O vi koji vjerujete, ne uzimajte Židove i kršćane za svoje evlije (prijatelje, zaštitnike, pomagače). Oni su evlije jedni drugima. Ko god od vas njih uzme za evlije – on je od njih. A Allah neće uputiti na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.”

Ibn Džerir et-Taberi je u komentaru istoga ajeta rekao:
”Zato, ko god ih podržava, ujedinjuje se sa njima i potpomaže ih protiv vjernika – on je jedan od sljedbenika njihove vjere i puta. Ovo je stoga što niko ne pomaže nikoga, izuzev ako je zadovoljan sa njihovom vjerom (putem). Tako, ako je on zadovoljan njima i njihovom vjerom (putem), onda on ima neprijateljstvo prema onome što joj se suprotstavlja i mrzi ga. Zato je njegov propis da je on jedan od njih.”

Sada poznajemo kufr ovih vladara zbog ovog uzroka. Jer, ovi vladari su dali moć mušricima, Židovima i kršćanima u muslimanskim zemljama.

Također, drugi primjer prijateljevanja, tj. alijanse u koji su zapali ovi murteddi je pokornost mušricima, predavanjem njima, slijeđenjem njihovih zakona, priključivanjem njihovim skupinama, a to su su institucije koje slijede vjeru šejtana, kao što je humanitarizam (čovjekoljublje). Ovo je kao njihovo vjerovanje ”nema razlike među ljudima zbog njihove vjere”. Tako su oni pozivali u jednakost između muslimana i mušrika, pod zastavom čovjekoljublja, koje je propagirano od strane Židova među ovim životinjama. A Uzvišeni Allah je prekinuo prijateljevanje, tj. savez muslimana sa mušrikom i naredio mu da mrzi mušrika i njegovu vjeru. Uzvišeni Allah je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَتَّخِذُوا آبَاءَكُمْ وَإِخْوَانَكُمْ أَوْلِيَاءَ إِنِ اسْتَحَبُّوا الْكُفْرَ عَلَى الْأِيمَانِ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَأُولَئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

”O vi koji vjerujete, ne uzimajte svoje očeve ni braću za evlije, ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Oni od vas koji takve uzmu za evlije – pravi su nasilnici.”
Tako je u ovom ajetu Allah prekinuo sve veze prijateljevanja između vjernika i njegovog oca ili brata nevjernika. Šta onda reći za stranca? Ovo također razjašnjava zabludu i kufr onoga što je u našim zemljama lažno nazvano ”bratstvo nacije (državljanstva)”. Jer, pod tvrdnjom državljanstva (nacije), ustavi i zakoni zemalja kojima vladaju ovi murteddi izričito spominju jednakost svih stanovnika određene zemlje, bez priznavanja razlika religije (vjere) i vjerovanja. Oni kažu: ”Vjera je za Allaha, ali je nacija za svakoga”. A ono što ovo znači je da se zakon državljanstva (nacije) ne razlikuje među ljudima zbog vjerovanja ili vjere. Tako su, po njima, musliman i kafir jednaki. A Allah je one koji prijateljuju sa kafirima učinio jednake u propisu. Uzvišeni Allah je rekao:

الْمُنَافِقُونَ وَالْمُنَافِقَاتُ بَعْضُهُمْ مِنْ بَعْضٍ

”A licemjeri su evlije jedni drugima.”

A od onoga što je bilo zajedničko svim poslanicima u njihovom prenošenju ljudima je bilo i odricanje od mušrika, kao što je Uzvišeni Allah opisao u slučaju oca poslanika, ‘alejhis-selam:

قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَآءُ مِنْكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَداً حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ

”Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili, kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima koje, umjesto Allaha, obožavate. Mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati, sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!’ ”

Pogledaj sada ove proklete vladare, vidi šta su učinili sa muslimanima i sa pozivačima Allahu – oni su objesili vješala, napunili zatvore i protjerali ih iz njihovih zemalja. Svaka zemlja ima pozivače Allahu koji su podvrgnuti iskušenjima, tako da su oni uhapšeni, maltretirani i ubijeni. A nisu im se svetili, izuzev zbog činjenice da su vjerovali u Allaha, el-‘Aziz (Silnoga) i el-Hamid (Hvaljenoga). Oni protjeruju omladinu samo zbog njihove čistoće, kao što Uzvišeni Allah kaže u vezi Luta:

أَخْرِجُوهُمْ مِنْ قَرْيَتِكُمْ إِنَّهُمْ أُنَاسٌ يَتَطَهَّرُونَ

”Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi čistunci!”

Prema tome, ovi vladari su napustili Allahovu vjeru na ova i na druga vrata, a ovo je neophodan komad znanja, koji ne bi trebao biti nepoznat nijednom muslimanu.

Posljedice tekfira vladara

El-Kadi ‘Ijjad je rekao:
”Učenjaci su postigli idžma’ u vezi činjenice da vođstvo ne može biti dato kafiru, a ako vladar otpadne od vjere – onda on mora biti uklonjen (svrgnut). Ovo je također slučaj ako on napusti obavljanje namaza i poziva u to.”

Neko može upitati:
”Koja je važnost ovog znanja? Da li je muslimanu obaveza da učini tekfir ovih tagutskih vladara?”

Odgovor je:
Da. Neophodno je da svaki musliman zna da je tekfir kafira i murtedda – temelj muslimanske ‘akide. Ovo je zato što postoje obaveze, koje proističu iz ovog tekfira.

Pa, ako pitaš:
”Koje su te obaveze?”

Mi ti kažemo:
Trebaš znati, dragi brate, da je odricanje od ovih taguta – obaveza svakom mogućem muslimanu. A dokazi u vezi činjenice da je odricanje od ovih taguta, obaveza posjedovanja neprijateljstva i mržnje prema njima, i nemanja ljubavi prema njima – glavni i osnovni stub ‘akide, bez kojega čovjekovo vjerovanje ne može biti ispravno – su već spomenuti.

Također, od onoga što su naši imami istakli je i da je tekfir nevjernika obaveza od obaveza vjere. Od značenja ovog odricanja je mržnja prema njima, nemanje ljubavi prema njima, neulaženje u pokornost njima. Prema tome, muslimanu nije dozvoljeno da sarađuje sa njima, niti da pristupi nekoj od njihovih institucija potpomaganja i snage (sile), kao što je vojska, bezbjedonosne snage i obavještajne službe. Ko god ih od muslimana podrži ulaskom u ove institucije, on je pod prijetnjom Uzvišenog Allaha:

وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ

”Ko god od vas njih uzme za saveznike – on je od njih.”

Ovo ga stavlja pod neprijateljstvo i borbu od strane vjernika, koje im je Allah naredio. Uzvišeni Allah je rekao:

الَّذِينَ آمَنُوا يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَالَّذِينَ كَفَرُوا يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ الطَّاغُوتِ فَقَاتِلُوا أَوْلِيَاءَ الشَّيْطَانِ إِنَّ كَيْدَ الشَّيْطَانِ كَانَ ضَعِيفاً

”Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu taguta. Zato se borite protiv šejtanovih saveznika. Šejtanovo lukavstvo je zaista slabo.”

I Uzvišeni Allah je rekao:

وَلَنْ يَجْعَلَ اللَّهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلاً

”Allah neće dati nevjernicima nadmoć (vlast) nad vjernicima.”

Tako, ovo je kafirski vladar, koji mora biti uklonjen sa vlasti i kome se mora odbiti pokornost.

Obaveza borbe protiv njih

Sada znaš da ovo odricanje zahtijeva borbu protiv ovih vladara. Ovo je zato što ako je vladar uznevjerovao i okrenuo se od zakona er-Rahmana (Milostivog) – onda se protiv njega mora boriti sve dok se ne svrne i zamijeni vjernikom.

Ovo je druga obaveza.

Prenosi se od ‘Ubade ibn es-Samita, Allah bio zadovoljan njime, da je rekao:
”Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je pozvao da mu damo prisegu na vjernost. Među stvarima kojima nas je uslovio bilo je da slušamo i da se pokoravamo, u vremenu snage i slabosti , teškoće i lahkoće, čak i ako nam je oduzeto neko pravo, i da se ne bunimo protiv emira (vladara), dok kod njega ne vidimo jasan kufr, za koji imamo dokaz od Allaha.”

En-Nevevi je rekao:
”Rekao je El-Kadi ‘Ijjad: ‘Učenjaci su postigli idžma’ u vezi činjenice da vođstvo ne može biti dato kafiru. A ako vladar otpadne od vjere – onda on mora biti svrgnut. Ovo je također slučaj ako on napusti obavljanje namaza i poziva u to… Tako, ako on uznevjeruje ili promijeni zakon, onda on gubi poziciju vlasti, obaveza pokornosti njemu je spala, i obaveza je muslimanima da se pobune protiv kafira i uklone ga. To nije obaveza u slučaju vladara novotara, izuzev ako oni misle da su u stanju da ga svrgnu. Ako su oni zaista u nemogućnosti, onda im nije obaveza da se pobune, ali bi muslimani trebali da se isele iz njegove zemlje u drugu zemlju i da pobjegnu sa svojom vjerom.’ ”

Ibn Hadžer je rekao:
”Rekao je Ibn et-Tin: ‘…I oni su se složili da ako halifa poziva u kufr ili novotariju, protiv njega se mora pobuniti.’ ”

Onda je Ibn Hadžer rekao:
”U osnovi, on se zbog kufra svrgava, prema idžma'u učenjaka, tako da je svakom muslimanu obaveza da se pobuni protiv njega.”
Tako, ti vidiš da su učenjaci postigli idžma’ u pogledu činjenice da musliman ne treba da prizna vlast kafira nad njim, već je potrebno da sva snaga i slava budu za Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike, kao što je Uzvišeni Allah rekao. Tako, pokornost muslimana kafiru i njegovim propisima (zakonima) je oblik poniženja koja ne priliči mu'minu.

Također, zrebaš znati, Allah te sačuvao, da je status murtedda (otpadnika) u našoj vjeri, kao što su ovi vladari – žešći i okrutniji nego kufr ‘asl (originalnih) kafira.

Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao:
”Prema idžma'u, kufr riddeta (otpadništva) je žešći nego ‘asl (originalni) kufr.”

On je također rekao:
”Potvrđeno je u sunnetu da je kazna za murteddda (otpadnika) veća od kazne za ‘asl (originalnog) kafira iz nekoliko uglova. Među njima je i to da se murtedd ubija u svim situacijama, i da se od njega ne uzima džizja, niti mu se daje ugovor bezbjednosti, za razliku od originalnog kafira koji nije od naroda koji se bori protiv muslimana. On se ne ubija po mišljenju većine učenjaka, kao što su Ebu Hanife, Malik i Ahmed. Iz ovog razloga je mišljenje većine da se murtedd ubija, kao u mezhebu Malika, eš-Šafi'ija i Ahmeda. Također, murtedd se ne nasljeđuje, niti može biti oženjen, niti se meso životinja koje on zakolje može jesti, za razliku od originalnog kafira. Postoje i drugi propisi ove prirode.”

A imam Ahmed je negirao postupak davanja garancije sigurnosti murteddu.

U ”Džami’ el-hallal” se navodi da je El-Esrem rekao: ”Čuo sam Ebu ‘Abdullaha (imama Ahmeda), kako je – kada je upitan o murtedddima i o tome da li će džizja biti uzeta od njih – on ovo osudio, rekavši da oni trebaju biti udareni sabljom po vratu. Onda je on (imam Ahmed) rekao: ‘Subhanallah!? Da džizja bude uzeta od murteddda?’ On je ovo šestoko osudio.”

El-Esrem je rekao:
”On je demonstrirao ovu osudu i naglasio to.”

Štaviše, učenjaci su vjerovali da murtedd ne treba biti ukopan:

Ishak ibn Mensur je rekao:
”Pitao sam Ahmeda: ‘Ako je murtedd ubijen, šta treba biti učinjeno sa njegovim tijelom?’ On je odgovorio: ‘Ono treba ostati ondje gdje je on ubijen, tako da je to mjesto poput njegovog kabura. Ovo smatram najprikladnijim.’ ”

Ibn Tejmijje je rekao:
”Ebu Bekr es-Siddik, Allah bio zadovoljan njime, i ostatak ashaba su započeli džihad protiv murtedda prije džihada protiv nevjernika od ehli kitabija. Ovo je zato što džihad protiv murtedda predstavlja zaštitu (očuvanje) onoga što je već osvojeno od muslimanskih zemalja i da bi se prisilili nazad u vjeru oni koji žele da je napuste. Dok je džihad protiv onih mušrika i ehli kitabija koji se ne bore protiv nas – dodatno ispoljavanje dina. Očuvanju kapitala se daje prednost nad profitom.”

Zato je svakom muslimanu obaveza da vodi džihad protiv ovih vladara, sve dok oni ne budu uklonjeni i svrgnuti sa vlasti nad muslimanima. Također je svim muslimanima obaveza da ulože svoj napor da pripreme sredstva (oruđa) džihada što je bolje moguće, da bi se vratila vlast muslimana u zemlji koju su oni osvojili svojom krvlju, a onda su došli ovi prokleti vladari i promijenili ‘akidu i din, promijenili šeri'at i vratili mušricima vlast nad zemljama.

Također, znaj da su ovi vladari oni koji šire fesad (nered) po Zemlji zbog njihove mržnje prema ovom ummetu, i zbog njihovog vladanja po šejtanskom zakonu. Uzvišeni Allah je vjernicima naredio da vode džihad protiv onih koji šire nered na Zemlji. Uzvišeni je rekao:

إِنَّمَا جَزَاءُ الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الْأَرْضِ فَسَاداً أَنْ يُقَتَّلُوا أَوْ يُصَلَّبُوا أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُمْ مِنْ خِلافٍ أَوْ يُنْفَوْا مِنَ الْأَرْضِ

”Kazna za one koji vode rat protiv Allaha i Njegovog Poslanika i koji nered na Zemlji čine jeste – da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku, ili da se iz zemlje prognaju.”

Ovi vladari su u sebi ujedinili djela vođenja rata protiv Allaha i Njegovog Poslanika okretanjem od Allahovog šeri'ata, napuštanjem pokoravanja zakonima Kur'ana i sunneta i širenjem fesada po Zemlji. Stoga je obaveza da se muslimani protiv njih pobune, sve dok Zemlja ne bude očišćena od njih.

Ova stvar će se desiti, danas ili sutra. Ovo je zato što svaki dan i momenat koji prolaze preko našeg ummeta, dok su ovi vladari da vrhu vlasti – samo vode do povećanja njihovog zla i udaljavanja ummeta od Allahove vjere. Ovo je zato što ovi vladari, zajedno sa njihovim skupinama i institucijama fesada (korupcije) u društva usađuju korijenje fesada i koriste svu svoju energiju da čine iskvarenje života, kulture i hrane ovih društava. Stoga, nije mudrost, kako neki kažu: ”Bolje je biti strpljiv, nego srljati u borbu protiv ovih murtedda koji su zamijenili šeri'at”. Ne, već je prava istina da, svaki put kada su sljedbenici sunneta, da've i džihada žurili da uklone ove murtedde – učinili su dobro sebi i svome ummetu.

Zar ne vidiš, dragi brate, šta ministarstvo informisanja čini? Oni šire herezu i otpadništvo, nemoralnost, poroke, uljepšavanje grijeha i bluda. Oni pozivaju u smeće i bezumnost rušilačkih mušričkih vjerovanja.

Zar ne vidiš šta ministarstvo pravde čini? Legalizujući haram i seksualne grijehe? Gubitak prava i kompletno mijenjanje stvari? Postoji li osoba, koja je sigurna da može dobiti svoje pravo ili uklanjanje nepravde preko ovih sudova, kojima rukovode tzv. ministarstva pravde?

Onda, zar ti ne vidiš ove finansijske institucije kojima upravlja vlada? Sva njihova poslovanja su zasnovana na haram kamati. Niko nije u stanju da osigura svoj imetak, osim preko ovih kamatnih banaka. Niko nije u stanju da ostvari svoju trgovinu, izuzev preko njih. I svi ovi krediti, za koje oni tvrde da su samo da bi se poboljšali životni uslovi naroda, su izvršeni samo sa kamatom.

Ne zaboravi da zapamtiš i razmisli o osiguravajućim planovima, koji su nametnuti ljudima, ako oni žele da koriste stvari osnovne životne potrebe, kao što su auta i druge stvari.

Također, zar ne vidiš ministarstvo obrazovanja? Vidiš li šta je ono učinilo generacijama omladine koje su se školovale na njihovim školama i institucijama? Čemu su ih oni naučili i o čemu ih informisali? Šta su to, od islama, oni uzdigli i na čemu ih odgojili?

Dani samo povećavaju jasnoću ove stvari, nakon tzv. mirovnih inicijativa sa braćom majmuna i svinja, kada su oni uklonili svaki kur'anski ajet, hadis ili predaju koja ukazuje na mržnju koju musliman treba da ima prema neprijateljima njegove vjere. Također, oni su započeli da propagiraju ono što je nazvano koegzistencija, što je u stvarnosti uništenje temelja el-vela’ vel-bera’, vjerovanja koje je potrebno da bi čovjekov islam bio ispravan, kao što je prethodno objašnjeno.

Također, pogledaj u ostatak njihovih obrazovnih institucija, poput koledža za više studije i univerziteta, i uporedi ih sa naređenjem Uzvišenog Allaha. Vidjećeš punu i jasnu realnost ovih institucija i krugova, koji su nametnuti od strane ovih taguta i njihovih pomagača.

Pa, da li ikakvo opravdanje ostaje za muslimana da se uzdržava od pobune i borbe protiv onih vladara? Uzvišeni Allah kaže:

وَقَاتِلُوهُمْ حَتَّى لا تَكُونَ فِتْنَةٌ وَيَكُونَ الدِّينُ كُلُّهُ لِلَّهِ

”Borite se protiv njih sve dok fitne ne nestane i sve dok sva vjera ne bude samo za Allaha!”

Da li je u našim zemljama vjera za Allaha? Ili je većinom za druge, mimo Allaha? A samo mali dio nje, kako oni tvrde, potiče iz islamskog šeri'ata.

Pa, ako je dio vjere za Allaha, a drugi dio za druge mimo Njega, onda je obaveza boriti se protiv ovih vladara i voditi džihad, dok sva vjera ne bude za Slavljenog i Uzvišenog Allaha, jedino.