Reply To: Odg: Šejh Abu Hafs al-Mauritani o Al Kaidi

#13268
Anonimno
Neaktivan

Buraz Zijo post=8126 wrote:

@ Dzuzdzan

Brate, da nisi malo pretjerao sa ovom recenicom, tj ovakvim tumacenjem dzihada? Ispadne da dzihad promovise nasilje, umjesto da se uspostavi da je islam vjera milosti. Uzviseni Allah kaze: “A tebe [Muhamede] smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Al-Anbiya, 107)

S obzirom da si ti drugi koji je iz mojih riječi zaključio ono što je zaključio, ponavljam šta sam već napisao:

Mudžahid napada neprijatelja da bi se odbranio i da bi uzdigao Allahovu riječ. Kada sam rekao da je džihad ubijanje, mislio sam na rat, što je primarno značenje riječi džihad, a ne na “džihad perom”. Međutim, ti pokušavaš da mene predstaviš kao zlu osobu koja iz čiste mržnje ubija nedužne osobe.

Dakle, cilj džihada je uspostava Allahove vjere na Allahovoj zemlji, i ovo je ono čemu su učenjaci islama podučavali muslimane stoljećima.
Poslanik islama, Muhammed sallallahu alejh we sellem je sam učestvovao u najmanje 25 bitki i pohoda, tako da nam je dao primjer šta se podrazumijeva pod riječi: džihad!
Ashabi su sabljom proširili islamsku državu na tri kontinenta i vodili velike bitke protiv neprijatelja koji su im se isprečili na putu uspostave pravde Šerijata! Niko iz Španije nije napao muslimane, a muslimani su otišli i osvojili je, sa namjerom da osvoje i ostatak Europe. Džihad jeste rat, ali nije nepravda!

Kao što je rečeno, šejh Abu Hafs al-Mauritani je bio je glavni muftija i predsjedavajući Šure u Al Kaidi koji je sudio po šerijatu, inače nadasve poznat kao učevan i pravedan kadija. Nov sam na forumu i ne želim ofanzivno nastupiti, ali moram reći da prvo što sam zaključio o ovoj zanimljivoj temi i pitanju šta mislimo o intervjuu sa šejhom je da smo totalno s nje skrenuli.

Interesantno, kada je Ebu Hafs bio u Al-Kaidi, nikada se nisi javio da kažeš kako u Al-Kaidi ima neki šejh koji je “učevan i pravedan”, a sada, kada Ebu Hafs nije više u Al-Kaidi, onda postade učevan i pravedan.

Naravno, uprkos tome što je Ebu Hafs godinama bio u Al-Kaidi (kako se kaže) svi ste vi zdušno napadali Al-KAidu, iako je u njoj bio “učevan i pravedan” Ebu Hafs.
Ako bi sutra iz Al-Kaide odstupio još neko od šejhova, istog momenta bi za bolesna srca postao “učevan i pravedan” iako je prije toga bio “terorist”.

Braća se raspisala o džihadu i napadaju sve koji ne tumače džihad i ćafire ko oni.

Pa eto, mi tumačenje džihada uzimamo od onih koji su u njemu i koji su znanje o njemu obojili svojom krvlju i potvrdili svoju iskrenost ili su podržavali džihad svojim fetvama. Vi tumačenje o džihadu uzimate od onih koji sjede i izdaju fetve iz udobnih fotelja koje je obezbjedio tagut. Zato smo mi “u zabludi” i imamo “iskrivljeno shvatanje džihada” dok ste vi “u pravu i na istini” i imate “zrelo i mudro” shvaćanje džihada.

Prvo što šejh veli je da je neislamski je ubijat civile, a 11. septembra je ubijeno 2996 ljudi.

Šejh Ebu Hafs je možemo slobodno reći samo najobičniji učenik spram šejha Hamuda bin Uklaa eš-Šuajbija, rahimehullah, koji je poznat među učenjacima kao “učenjak učenjaka”. Pa da vidimo šta sam šejh Hamud bin Ukla kaže o napadu od 11. septembra:

Pitanje:

Poštovani šejh, bilo je mnogo govora o onome što se desilo u Americi, jedni su to podržavali a drugi su osuđivali. Šta je ispravan stav od ova dva i kakav je vaš pogled? Nadamo se da ćete pojasniti do u detalje.

Odgovor:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ih slijede na tom putu do Dana Sudnjeg.

Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, trebamo znati da kakve god odluke Amerika kao neislamska zemlja donosi, bez obzira radilo se o ratu ili ne, sve te odluke se donose putem glasanja, bilo kroz vladu ili parlament, glasanjem poslanika, a koji su opet izabrani od strane američkog naroda.
Na osnovu toga, svaki Amerikanac koji je glasao za rat je – kao i svaki njihov vojnik, ili u najmanju ruku pomagač, podržavalac, kao što ćemo pojasniti kasnije.

Treba se također znati da je konačna odredba o odnosima između muslimana i kafira sadržana u Knjizi Uzvišenog Allaha i sunetu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ne u politici i ličnim interesima. A u Kur'anu je ovo do u tančine pojašnjeno, jer je to veoma važno i u sebi može sadržati veliku opasnost.

Kada se vratimo na Kur'an, vidjećemo da tu nije ostavljena ni jedna sumnja niti ikakva “siva zona” po tom pitanju.

I sve druge razne stvari koje govore o pitanju odnosa muslimana i kafira sadrže u sebi dvije stvari: el-vela’ (ljubav prema vjernicima) i el-bera’ (mržnju prema nevjernicima), a to potvrđuje tvrdnju da su el-vela’ i el-bera’ dva važna stuba u islamskom šeri'atu, tema na koju su mnogi ‘alimi, prošli i sadašnji, dali svoja mišljenja.

Uzvišeni Allah upućuje upozorenje onima koji vole kafire, koji ih uzimaju na svoju stranu i pomažu:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَتَّخِذُوا الْيَهُودَ وَالنَّصَارَى أَوْلِيَاءَ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ إِنَّ اللَّهَ لا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ

”O vjernici, ne uzimajte sebi za zaštitnike Jevreje i kršćane, oni su sami sebi zaštitinci. A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike uzme! Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.”

I kaže Uzvišeni Allah:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَتَّخِذُوا عَدُوِّي وَعَدُوَّكُمْ أَوْلِيَاءَ تُلْقُونَ إِلَيْهِمْ بِالْمَوَدَّةِ

”O vjernici, ne uzimajte Moje i vaše neprijatelje za prisne prijatelje, iskazujući im otvorenu ljubav…”

I rekao je Uzvišeni Allah o neophodnosti odricanja od kafira:
قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَآءُ مِنْكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَداً حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ

”Zaista vi imate divan primjer u Ibrahimu, i onima sa njim, kad su rekli svome narodu: ‘Mi se odričemo vas, i onoga što vi obožavate mimo Allaha. Mi vas se odričemo i neprijateljstvo će ostati između nas i vas zauvijek, sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!’. ”

I kaže Uzvišeni Allah:

لا تَجِدُ قَوْماً يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلَوْ كَانُوا آبَاءَهُمْ أَوْ أَبْنَاءَهُمْ أَوْ إِخْوَانَهُمْ أَوْ عَشِيرَتَهُمْ

”Nećete nikad naći narod koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da iskazuje prijateljstvo onima koji se Allahu i Njegovom Poslaniku suprotstavljaju, pa makar to bili njihovi roditelji, sinovi, braća, rođaci …”

Kaže Uzvišeni Allah:

قُلْ إِنْ كَانَ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَاؤُكُمْ وَإِخْوَانُكُمْ وَأَزْوَاجُكُمْ وَعَشِيرَتُكُمْ وَأَمْوَالٌ اقْتَرَفْتُمُوهَا وَتِجَارَةٌ تَخْشَوْنَ كَسَادَهَا وَمَسَاكِنُ تَرْضَوْنَهَا أَحَبَّ إِلَيْكُمْ مِنَ اللَّهِ وَرَسُولِهِ وَجِهَادٍ فِي سَبِيلِهِ فَتَرَبَّصُوا حَتَّى يَأْتِيَ اللَّهُ بِأَمْرِهِ وَاللَّهُ لا يَهْدِي الْقَوْمَ الْفَاسِقِينَ

”Reci: ‘Ako su vam roditelji vaši, djeca vaša i braća vaša, žene vaše i rodbina vaša, i ljetina vaša koju skupljate, i trgovina za koju se bojite da neće imati uspjeha, i kuće vaše u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha i Njegovog Poslanika, i borbe na putu Njegovom – onda pričekajte dok Allah ne donese Svoju odluku.’ A Allah neće na pravi put uputiti fasike (griješnike).”

Ovi ajeti, kao i desetine drugih ajeta su jasan govor o obaveznosti i neophodnosti suprotstavljanja kafirima i mržnji prema njima, kao i o odricanju od njih. I ja ne vjerujem da ijedna osoba sa imalo znanja može biti neupoznata sa ovim.

Zbog toga, treba znati da je Amerika kafirska država koja je potpuno protiv islama i muslimana.
Svakako, ona je dostigla vrhunac u svojoj aroganciji time što je otvoreno napala brojne muslimanske zemlje, kao što su: Sudan, ‘Irak, Afganistan, Filipini, Libija i druge zemlje, gdje Amerika zajedno sa silama kufra: Britanijom, Rusijom i drugima, radi na ubijanju i iskorjenjivanju muslimana.

Isto tako, Amerika protjeruje Palestince iz njihovih domova i brani braću svinja i majmuna i čvrsto stoji iza lopovske cionisticke države Židova, ispunjavajući sve njihove potrebe – u hrani, oružju i obuci.

Pa kako onda, nakon svega ovog, da se Amerika ne smatra neprijateljskom državom, koja je u ratu sa muslimanima?

Ali, zbog toga što su oni na vrhuncu svoje tiranije i arogancije, i zbog toga što su vidjeli kolaps Sovjetskog Saveza na rukama muslimana Afganistana, oni su pomislili da su oni jedina super-sila, iznad koje nema više sile.

Na njihovu žalost, zaboravili su da je Allah, Uzvišeni i Moćni, jači od njih i da ih može uništiti.
S druge strane, veoma je žalosno vidjeti mnogu ”ulemu”, koja daje prednost emocijama i milosti, a zaboravlja ili nije upoznata sa tim šta kafirska država Amerika čini: ubija, razara većinu muslimanskih zemalja, ne pokazujući ni malo milosti.

Zato ja sebe smatram obaveznim da odgovorim na lažne tvrdnje i nerazumijevanje određene ”uleme”, koja pokušava da podrži svoje stavove.

Prva greška:

Jedna od stvari koje sam čuo od njih jeste:
”Mi imamo ugovor sa Amerikom i zato je važno da ga poštujemo.”

Moj odgovor na to je:

1) Osoba koja ovo kaže je već zaključila da su muslimani ti koji su počinili neki kriminalini čin, a sve do danas nisu donijeti nikakvi validni dokazi protiv muslimana. Zato se u tom slučaju ne može ni reći da su muslimani prekršili neki “ugovor”. Naravno, naše izražavanje mržnje prema kafirima i naše odricanje od njih nema ništa sa kršenjem ugovora. To je samo nešto što je Uzvišeni Allah nama propisao u svojoj Knjizi.

2) Sve i da prihvatimo tvrdnju da su postojali neki ugovori između muslimana i Amerike, zašto onda Amerika nije ispunila svoj dio ugovora? Zašto ne zaustavi svoju agresiju protiv muslimana? Zar nije jedan od uslova ugovora da se sve strane obavezuju i kad god ne ispune svoje obaveze – ugovor se prekida?

Uzvišeni Allah kaže:
وَإِنْ نَكَثُوا أَيْمَانَهُمْ مِنْ بَعْدِ عَهْدِهِمْ وَطَعَنُوا فِي دِينِكُمْ فَقَاتِلُوا أَئِمَّةَ الْكُفْرِ إِنَّهُمْ لا أَيْمَانَ لَهُمْ لَعَلَّهُمْ يَنْتَهُونَ

”A ako prekrše svoja obećanja, nakon što su ih preuzeli i ako napadnu vašu vjeru, onda se borite protiv vođa kufra, jer oni ne zaslužuju nikakav ugovor…”

Druga greška:

Neki kažu:
”Među žrtvama je bilo nedužnih civila.”

Ima više odgovora na ovo:

1) Prenosi se od Sa'ba ibn Džesame:
”Prošao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kraj mene kod mjesta zvanog el-Ebva ili Vadan, pa je upitan da li je dozvoljeno napasti mušričke vojnike po noći kad je velika mogućnost da se u mraku ubiju žene i djeca, na što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovorio:
”Oni (njihove žene i djeca) su od njih (mušrika).”

Ovaj hadis pokazuje da ubijanje žena, djece i svih onih, čije je ubijanje zabranjeno dok su izdvojeni – postaje dozvoljeno kada su izmiješani sa borcima i dozvoljeno je nikoga ne birati i razdvajati.

Ovo zbog toga jer su upitali Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o noćnom napadu i u kojem slučaju nije moguće vršiti izbor i razlikovati borca od ne-borca, pa im je to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio jer:
”Stvari mogu biti dozvoljene kad se dese na jedan način, a zabranjene kad se dese na drugi.”

2) Muslimanski emiri su uvjek koristili katapulte kad su se borili sa kafirima, a znamo da je katapult vrsta oružja koja ruši sve pred sobom zbog svoje težine, i svi znamo da katapult ne pravi razliku između boraca i drugih.

Ibn Kudame, rahimehullah, kaže:
”Dozvoljeno je koristiti katapult, jer ga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koristio protiv stanovnika Ta'ifa, a ‘Amr ibn ‘As je to isto uradio sa stanovnicima Aleksandrije.”

A Ibn Kasim kaže:
”Dozvoljava se koristenje katapulta protiv kafira, pa čak i ako su žene, djeca i starci i monasi medju njima i da ginu nenamjerno, jer “nikajah” – slabljenje neprijatelja je dozvoljeno prema idžma'u učenjaka.”

Ibn Rušd kaže:
”Nikajah je dozvoljena prema idžma'u, i prema svim vrstama mušrika.”

Ovdje bi htjeli da postavimo jedno pitanje onima koji koriste riječ “terorizam” u vezi onog sto se desilo u Americi, i želim njihov odgovor, a pitanje glasi:

”Kada je Amerika napala fabriku lijekova u Sudanu, koristeći avione i rakete, rušeći fabriku i ubijajući u njoj svakog ko se našao – kako se to nazvalo? Zar nije i to trebalo nazvati terorizam? Zašto je samo napad na dvije zgrade terorizam, a ono u Sudanu – nije?”

Ja ne vidim nikakvu razliku između ovo dvoje, osim što su radnici u toj fabrici bili muslimani, a oni tamo – kafiri. Pa, je li to razlika zbog koje je ono u Americi terorizam, a ovo ne? A istovremeno niko ne komentariše šta se desilo u Sudanu, niti to osuđuje. Isto tako ono što se desilo u Libiji i oslobađanju od “gladovanja”. A gladovanje ‘Iraka i svakodnevno bombardovanje, sankcije i napadi na Afganistan i sve druge stvari, sve to nije terorizam?

I postavlja se pitanje ko su i šta onda znači: “nedužni civili”? Takvi se djele na tri grupe:

Prvi su oni koji niti se bore, niti podržavaju njihovu zemlju; ni imecima, ni životima svojim, niti mišljenjem svojim. Takve nije dozvoljeno ubijati, pod uslovom da se takvi mogu razlikovati od ostalih, ali ako su izmješani sa ostalim i nemoguće ih je razdvojiti od ostalih, onda ih je dozvoljeno ubijati, baš kao i žene, djecu, starce, bolesnike, nemoćne ljude i zabludjele monahe.

Ibn Kudame kaže:
”Dozvoljeno je ubijati žene i djecu u noćnim napadima, kao i u srušenim građevinama i rovovima, sve dok nijjet nije njihovo ubijanje kao posebne grupe. I dozvoljeno je ubijati neprijateljske životinje, kao sredstvo oslabljivanja kafira. Medju učenjacima nema razlike u mišljenju po ovome pitanju.”

On također kaže:
”Dozvoljeno je napasti neprijatelja noću.”
Ahmed ibn Hanbel kaže:
”Nema grijeha u noćnim napadima. Pa, zar nisu Rimljani napadnuti noću?”

I kaže:
”Nije nam poznat niko ko nije odobravao noćne napade.”

Drugi su oni koji možda nisu aktivno učestvovali u borbi protiv muslimana, ali su pomagali tu borbu na neki način, imecima ili mišljenjem. Takvi se ne mogu nazvati nedužnim, već se oni smatraju borcima i dijelom snage kafirske vojske.

Ibn ’AbdulBerr kaže u djelu ”El-Istizkar”:
”Nema razlike među učenjacima da je dozvoljeno ubijanje svakoga ko se bori od žena i starih, kao i dijeteta koje je u stanju da se bori.”

Isto tako Ibn Kudame prenosi:
”… idžma’ o ubijanju žena, djece i staraca, ukoliko podržavaju svoju vojsku.”

Ibn ‘AbdulBerr kaže:
”Ulema je složna na činjenici da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ubio Dureida na dan Hunejna, jer je imao iskustvo u ratu i neprijatelj ga je pitao za savjete. Tako, prema učenjacima se dozvoljava ubijanje staraca ukoliko oni to zaslužuju…”

A imam Nevevi (u komentaru Muslima pod poglavljem o džihadu) kaže da je idžma’:
”…da starci među kafirima treba da se ubiju ukoliko imaju ratno znanje (iskustvo).”
Ibn Kasim tvrdi u djelu ”Al-Hašijje” da:
”Idžma’ je da je propis koji se odnosi na onog koji je strateg – isti kao i propis borca u džihadu.”

Ovaj idžma’ se prenosi od Ibn Tejmijje.

Isto tako, on prenosi od Ibn Tejmijje da:
”…oni koji pomažu grupu, njihovi pomagači se smatraju djelom njih.”

Treći su oni koji mogu biti muslimani i njih nije dozvoljeno ubijati kad su ponaosob. Ali, ako su izmješani sa kafirima, onda ih je dozvoljeno ubijati, jer je ovaj slučaj poznat pod imenom ”meseletut-tatar”. (Kad su kafiri drzali muslimane kao živi štit)

Ono što mnogi ponavljaju o ”nedužnim civilima” nije ništa drugo do posljedica zapadnog utjecaja do te mjere da mnogi i nesvjesno ponavljaju riječi kafirske propagande, a što je u direktnoj suprotnosti sa šeri'atom.

Isto tako, ne smijemo zaboraviti da je muslimanima dozvoljeno postupati sa kafirima na isti način na koji postupaju sa muslimanima. A tu je također odgovor onima koji govore o nekim ”nedužnim civilima”.

Od riječi Uzvišenog Allaha je:

وَإِنْ عَاقَبْتُمْ فَعَاقِبُوا بِمِثْلِ مَا عُوقِبْتُمْ بِهِ

”Zato, kad se svetite – svetite se istom mjerom, kojom vam je učinjena nepravda.”
I od riječi Uzvišenog Allaha je:

وَالَّذِينَ إِذَا أَصَابَهُمُ الْبَغْيُ هُمْ يَنْتَصِرُونَ (39) وَجَزَاءُ سَيِّئَةٍ سَيِّئَةٌ مِثْلُهَا

”…i oni koji se – kad im se zulm nanese – svete, a nagrada za učinjeno zlo je – zlo jednako tome.”

U vezi govora učenjaka u vezi osvete Ibn Tejmijje kaže: ”Njihovo pravo je da ubijaju. Tako je njihovo pravo da se osvete istom mjerom, a mogu i da oproste, iako je strpljenje bolje. Ovo je slučaj kada ubijanje ne vodi do nekog uspjeha u džihadu. Ali kad će klanje voditi do njihovog prihvatanja vjere ili upozoravanja da sljedeći put ne napadaju muslimane, onda je to u ovom slučaju dio preporučenog džihada.”

Ko god kaže da su tamo bili nedužni civili bez obzira na njihove kategorije, mora znati da on optužuje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashabe i one koji ih slijede za ubijanje nedužnih civila. Pa, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je koristio katapult u opsadi Ta'ifa, i to katapult koji ne pravi razliku između boraca i civila. Također je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pobio sve one za koje se utvrdilo da su (šeri'atski) punoljetni među Židovima od Benu Kurejze, a da nije pravio razliku među njima.

Ibn Hazm, komentarišući hadis o Benu Kurejzi, kaže da su:
”… muški pripadnici plemena Benu Kurejza postrojeni ispred Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i on je naredio njihovo ubijanje i svih onih koji su dostigli pubertet.”
Rekavši:
”Ovo je opšte pravilo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer on nije izostavio starce, trgovce, zemljoradnike, i ovo se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, preko jedinstvenog idžma'a.”

Ibn Kajjim kaže u djelu ”Zadul-Me'ad”:
”To je dio upute Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da, kad god bi imao ugovor sa nekim narodom, i oni ga prekršili, ili neki od njih prekršili a ostali to podržali i prihvatili, onda bi se Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, borio protiv svih i sve njih tretirao kao prekršioce ugovora. Kao što je to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uradio sa pripadnicima plemena Benu Kurejza, Benu Nadir i Benu Kajnuka’ i kao sto je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupio sa stanovnicima Mekke. Zato, to je sunnet kojim se postupa sa onima koji krše ugovore.”

Isto tako, on kaže:
”Ibn Tejmijje je zastupao mišljenje da se kršćani mašrika ubijaju, nakon sto su podržali neprijatelje protiv muslimana, i pomogli im imecima i oružjem, bez obzira što oni nisu direktno učestvovali u borbi. On ih je smatrarao prekršiocima ugovora. Isto kao što su Kurejšije uradile u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, time sto su pomogle Benu Bekr bin Vail u savezu protiv Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”

Na kraju:

Svi mi znamo da će kafiri sa zapada, naročito Amerika, sigurno iskoristiti priliku i to upotrijebiti u svoju korist, te obnoviti svoj zulm nad muslimanima Afganistana, Palestine, Čečenije i drugim zemljama. I oni će sigurno pokušati da iskorijene džihad i mudžahide, ali neće u tome uspjeti. A sve će to biti u ime borbe protiv terorizma, i nastavljaće da se bore protiv naše braće u islamu, Talibana – jedinoj naciji koja je dala zaštitu mudžahidima, i pomagala ih u vrijeme kad su ih se svi odricali, Talibana, koji se nikad nisu poklonili kafirima.

Zato je dužnost pomoći tu islamsku naciju Afganistan, naciju džihada čime god možemo jer je Uzvišeni Allah rekao:

وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ

”Vjernici i vjernice su pomagači jedni drugih.”

Kao i:

وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَى

”Pomozite jedni drugima u dobročinstvu i bogobojaznosti.”

Zato je dužnost pomoći ih imecima, životima, riječju, savjetom i medijima, braneći njihovu čast i ugled, i kroz dove Allahu da uništi njihove neprijatelje, a da njih Uzvišeni Allah učvrsti. A kao što smo rekli, dužnost svakog muslimana je da pomogne Talibane, kao što je to i dužnost vlada susjednih zemalja.

A neka znaju oni koji odbijaju pomoći Talibane i koji daju svoju zemlju kafirima da odatle napadaju muslimane – da je to djelo prijateljstva i pomaganja kafira, na koje nas je upozorio Uzvišeni Allah kada je rekao:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَتَّخِذُوا عَدُوِّي وَعَدُوَّكُمْ أَوْلِيَاءَ تُلْقُونَ إِلَيْهِمْ بِالْمَوَدَّةِ

”O vjernici, ne uzimajte Moje i vaše neprijatelje za prijatelje ukazujući im ljubav.”

Zaista će ovo ući u istoriju – ta izdaja muslimanskih zemalja svoje braće, i ostaće kao loša uspomena na njima i njihovim narodima koja se nikad neće izbrisati.

Isto tako, neka susjedne zemlje Afganistana znaju, ako odbiju pomoći muslimanima i dozvole kafirima da ih kafiri odatle napadaju, da će sresti kaznu Svemogućeg Allaha u vidu prirodnih nepogoda i drugih nevolja.

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Musliman je brat muslimanu, ne ostavlja ga, niti ga izdaje…”

I kaže Svemogući Allah u hadisu kudsi:
”Ko god se bori protiv mog prijatelja – objavio sam mu rat.”

I kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Ko god dozvoli da se musliman ponizi, a on mu može pomoći – Allah će ga poniziti pred svim stvorenjima na Danu Sudnjem.”

Želimo da podsjetimo pakistansku vladu da puštanje Amerikanaca, neprijatelja islama nije nikako mudro, jer će to dovesti do otkrivanja pakistanskih tajni Americi. A Amerika će, kada sazna gdje je sklonjeno nuklearno oružje, sigurno pustiti Židove da unište te baze, kao sto smo vidjeli u ‘Iraku. I kako Pakistan može vjerovati Americi, koja ih javno optužuje i upozorava protiv njih? Ja vjerujem da muslimani Pakistana neće to dozvoliti, niti će skrštenih ruku posmatrati svoje jučerasnje neprijatelje.

Molimo Uzvišenog Allaha da pomogne Svoju vjeru i uzdigne Svoju riječ i pomogne muslimane i mudžahide da unište Ameriku, njene sljedbenike i njene pomagače. Zaista je On, Svemogući, u mogućnosti da to uradi, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda.

A da vidimo šta o ovom pitanju (ubijanje nevjerničkih civila) kaže još jedan od velikih šejhova ovog vremena, šejh Usejmin, kojeg uvažavaju gotovo sve murdžije:

http://www.youtube.com/watch?v=6G5YV2Aw6m4;feature=share

Allah kaže: „I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu (sura 2, ajet 191).“

Ovo je klasičan način dokazivanja sljedbenika zablude. Ako kažeš da je ovaj ajet i sada važeći i da nije derogiran, onda je Poslanik sallallahu alejhi we sellem prekršio Allahovu zapovjed, jer je “započeo kavgu” poslavši vojsku protiv Bizantinaca, a također i mnoge pohode i bitke koje je on sam započeo. Isto su radili i ashabi koji su pročirili islamsku državu od Indije do Španije.

A ispravno je da su ovaj i svi drugi ajeti o ograničavanju borbe derogirani Ajetom sablje:

Svi komentatori i tumači Kur'ana su govorili o ajetu sejf (ajetu sablje). Riječ je o sljedećem ajetu: “Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prelazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekjat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista oprašta i Milostiv je.” (Tewba, 6)

Postoji 114 ajeta na različitim mjestima u 54 sure koji su dokinuti derogirani ovim ajetom:

“Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte ih i na svakom prelazu dočekujte.” (Tewba, 6)

Ufi prenosi mišljenje ibn Abbasa, radijAllahu anhu: “Poslije objavljivanja sure Beraet nije ostao na snazi ni jedan ugovor, niti sporazum koji je sklopljen između Muhammeda, alejhisselam i mušrika. Autor poznatog tefsira “At-Teshil fi ulumi-tenzil” Hafiz Muhammed ibn Ahmed ibn Muhammed Džezijj el-Kulijj, navodi u svom tefisru o ajetu sejf: “Iznosimo ovdje što se navodi o derogaciji ajeta koji govore o tolerantnim stavovima prema nejvernicima, strpljivom podnošenju njihovih, provokacija. Posljednja Allahova riječ po tome pitanju je ajet kojim se naređuje borba protvi mušrika.

Imam Ebu Abdullah Muhammed ibn Hazm je po pitanju ovoga jeta rekao: “114 ajeta iz 48 različitih sura je derogirano jednim ajetom”

I imam Ebu Kasim Hibetullah ibn Selame je rekao: “Ovaj ajet je derogirao 124 druga ajeta, a zadnji dio ajeta je dokinuo prvi dio: “A ako se pokaju i klanjaju namaz i dijele zekjat, ostavite ih na miru. A kada prođu sveti mjeseci onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prijelazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekjta davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je.” (Tewba, 5)

Hafiz Ibn Kesir u komentaru ovoga ajeta je rekao: “Rekao je Dihak ibn Mezahim: “Ovaj ajet je derogirao i stavio van snage svaki ugovor između Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,i bilo kojeg mušrika; poništio je svaki sporazum i rok.””

Ili ćeš priznati da je ajet kojeg si citirao derogiran, ili ćeš pripisati Kur'anu kontradikciju. Odluči se sam!

Slijedeći razlog koji je naveo u intervjuu je da su oni koji su preoteli upravljanje avionima krenuli u Ameriku na američkim vizama. Kao poznvalac šerijata, šejh zna i to da je jedna od najsvetijih obaveza muslimana da poštuju ugovor bez obzira jel potpisan sa muslimanima ili nemuslimanima.

Kada je trebalo da kafiri poštuju ugovore sa muslimanima i da ne ubijaju muslimansku djecu i žene, nisi se oglasio, ali sada kada treba da se brane kafiri (pod krinkom odbrane šerijata), onda si se uključio kako bi nam prenio nešto iz govora tagutskih učenjaka, što smo davno čitali.

Oni koji su preoteli avione išli su u Ameriku na američkim vizama, a to je po šerijatu jedna vrsta ugovora (znači obavezujemo se da ćemo se ponašat po određenim pravilima, da nećemo nanijet štetu zemlji u koju idemo, a za uzvrat ti se garantuje sloboda i sigurnost u zemlji u koju ideš).

Musliman kada potpiše ugovor poštuje ono što je potpisano, a ne ono što se podrazumijeva. Prema tome, daj nam primjerak ugovora kojeg američka vlada daje na potpis onima koji apliciraju za vizu.

Drugo, musliman poštuje ugovor do momenta kada ga kafir ne prekine, a Amerika je svakodnevno kršila bilo koji ugovor protv muslimana.

Treće, u džihad se ide samo ako je ispunjen osnovni princip, a to je da se braniš od neprijatelja koji te istjeruje iz vlastite kuće ili ako postoji opravdanost uspostave šerijata (očuvanje Islama, života, vlasništva, digniteta, itd.).

Cccc… šteta što nisi bio rođen u vrijeme ashaba pa da ih podučiš da nije ispravno napadati Španiju i Indiju, pored Perzije i Bizanta.

Četvrti razlog šejhovog razmimoilaženja s Al Kaidom je da je kao gost Talibanskog emirata u Afganistanu dobila nalog od Mula Omara da ne ide u napad na dalekog neprijatelja. Po šerijatu, kad si gost u nečijem emiratu, moras slušat vođu tog emirata.

Čudno, nikada se Mulla Omer nije oglasio po ovom pitanju, a svi znamo da je zaratio sa svijetom kako bi sačuvao vođu Al-Kaide.

Meni se čini da je ovdje sve jasno.

I meni, samo nisu slijepe oči već srca u grudima!

I onda imamo ovu braću koja niušta ne vjeruju osim u svoju interpretaciju džihada pa onda cinično komentarišu sve što neko iznese i sve što im ne štima markiraju kao ćafirske laži.

Da ponovim, vijest koju donese kafir je laž, sve dok se ne potvrdi da je istina, pogotovo kada tu vijest donosi BBC. A o interpretaciji džihada sam naveo dvije fetve, koje ćeš ti vjerujem vrlo brzo “pobiti šerijatskim argumentima”.

Još samo da napomenem da su moje riječi gore odbrana šerijatskih stavova po pitanju trenutnog džihada, a ne poziv na isti. Ko god ima šerijatski valjan argument da nisam u pravu, ja ću ga prihvatiti. Molim da me rasprave poštede oni koji u svojim postovima kao jedini dokaz navode svoj razum. Ničiji razum nije dokaz u Šerijatu, pa stoga ne prihvaćam dokaze iz malog mozga nekog od vlasnika tastature.