[Anonimno]

Antizionist post=4315 wrote: [quote quote=RPG post=4219]

A ja tebe pitam: Ako bi se čovjek zakleo da će poštivati tagutski Ustav koji dozvoljava ono što je Allah zabranio, i zabranjuje ono što je Allah dozvolio, da li je taj kafir, ili, da li takav čini kufr? Odgovori na ovo pitanje prije drugih, jer će ti postovi biti brisani dok na ovo pitanje ne odgovoriš.

“… a oni koji ne sude po onome što je Allah objavio oni su nevjernici.” (Prijevod značenja, El-Maide, 44), uz pojašnjenje o čemu se radi. Pa su rekli: “kufr dune kufr” (nevjerstvo mimo nevjerstva). I rekli su: “Nije kao nevjerstvo onog koji ne vjeruje u Allaha i drugi svijet.

Tako da onaj koji se parniči pred nekim zakonom mimo Allahovog zakona, zbog nekog od dunjalučkih interesa, a vidi sebe grješnikom, i vjeruje da je obaveza suditi po Allahovom zakonu, ne biva time nevjernikom niti je počinio nevjerstvo koje izvodi iz islama. Isto stanje je i sa onim koji učestvuje u propisivanju zakona.

I rekao je Kurtubi po pitanju ova tri ajeta: “Svi su objavljeni po pitanju nevjernika, kao što je potvrđeno u Muslimovom Sahihu (br. hadisa 1700, od Beraa, radijallahu anhu), i taj stav zastupa većina, tj. većina komentatora Kur'ana. A što se tiče muslimana, on ne izlazi iz vjere, čak i ako počini veliki grijeh, a rečeno je i da u ovim ajetima ima skriveno značenje, tj. da onaj ko ne sudi po onom što je Allah objavio, odbijajući Objavu i poričući govor Poslanika, on je nevjernik, kao što su to rekli Ibn Abbas i Mudžahid, i ajet se uopšteno na to odnosi.” Rekli su Ibn Mes'ud i Hasan: “Ajet je uopšten za svakoga ko ne sudi po onome što je Allah objavio, bilo da je od muslimana, kršćana, židova ili nevjernika. Odnosno, ako smatra da je tako ispravno i ohalaljivajući. A što se tiče onog ko to čini a smatra da time čini zabranjeno, onda on biva grješnikom muslimanom, i njegovo stanje se vraća Allahu, ako hoće On će ga kazniti, a ako hoće oprostiće mu.”

Završen citat onog što je htio reći Kurtubi u svom tefsiru (2/19).

Prenosi Ibn Džerir svojim lancem prenosioca od Ibn Abbasa: “A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” Kaže Ibn Abbas: “Hije bihi kufr” (to je za njega nevjerstvo, pri njemu ima nevjerstva, …), a nije nevjerstvo u Allaha, Njegove meleke i Njegove poslanike.”

Vasi zakrzljali mozgovi ne mogu da shvate serijatske propise, zato sto su vam srca mrtva.
Uzimate govor ucenjaka samo onda kada vama odgovara. I da je sudjenje po nekom zakonu mimo Allahovog mali kufr znaci li to da je dozvoljeno sudjenje po nekom drugom zakonu mimo Allahovog. O maloumnici znate li da je kufr gori od velikih grijeha, i da uzmemo ovo sto si postirao kao dokaz opet nije dozvoljeno sudjenje po drugom zakonu mimo Allahovog.

Sto se tice govora Abdullaha ibn Abasa radijallahu anhuma, i drugih ucenjaka koji su rekli kufr dune kufr, ulema je pojasnila na sta se to odnosi.

Nemojte lagati na ispravne predhidnike da bi ste sudili demokratijom. Govor Ibn Abasa kufr dune kufr se odnosi kada kadija presudi po svojim strastima a ne po nekom zakonu mimo Allahovog, kao na primjer covjek ukrade nesto i bude izveden pred kadijom, a kadija je taj u nekom srodstvu, i presudi kadija da nije ukrao dovoljno da bi mu se ruka odsekla, vec kaze samo da se izbicuje, na takvog se odnose rijeci ibn Abasa kufr dune kufr, a onaj ko presudi po zakonima koji su propisali nevjernici taj se nije sacuvao kufra, o maloumnici samo kad bi vi razumijeli Allahove propise.

Razlika izmedju sudjenja i propisivanja

Pitanje: Koja je razlika između suđenja po onome što Allaah nije objavio i propisivanja šerijata (zakona) mimo Allahova – a to je ono što je prošireno u raznim islamskim državama? I šta je od ovoga mali kufr a šta veliki kufr? I da li je sud po onome što Allah nije objavio stvar koja izvodi iz vjere ili pak spada u uslove potpunosti imana?

Odgovor: Razlika između njih je u tome što je zakonodavstvo – tešri’ užeg značenja od suda po onome što Allah nije objavio. A sud po onome što Allah nije objavio je uopćenitiji pojam. To zbog toga što onaj ko ne sudi po onome što je Allah objavio može suditi na osnovu zakonodavstva (tj. da donese sud propisujući određeni zakon op.prev), a može donijeti sud i na osnovu prohtjeva i strasti bez zakonodavstva.
Što se tiče tešria – zakonodavstva, to je veliki kufr bez ikakvog detaljnog pojašnjenja, i on predstavlja veliki kufr u djelu. Neće se gledati u ubjeđenje osobe. Uzvišeni kaže: “Zar oni imaju bogove – šureka’ koji im propisuju u vjeri ono što Allah nije dozvolio?”
A što se tiče suda po onome što Allah nije objavio tu ima detaljnog pojašnjenja:
– Ako presudi iz strasti i prohtjeva u određenim pitanjima onda je to mali kufr. Zbog hadisa. “Ima tri vrste kadija: dvojica u vatri a jedan u džennet…” Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo kadiju koji je džahil i kadija koji sudi iz prohtjeva, a ovo zadnje je dokaz našoj meseli. Hadis bilježe ehlu sunen (tj. Tirmizi , Ebu Davud , Nesai i Ibn Madže , op.prev.).
– A ako presudi donoseći zakon, sistem, običaj, i tome slično od stvari koje su oprečne šerijatu, onda je to veliki kufr. Uzvišeni kaže: “A oni koji ne sude po onome što je Allah objavio oni su nevjernici.” I kaže uzvišeni: “Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ga zaniječu.” I kaže Uzvišeni: “Oni pored Allaha za bogove uzeše svećenike svoje i monahe svoje.” A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ajet protumačio pokornošću u ohalaljivanju i oharamaljivanju (tahlilu i tahrimu).
I kaže Uzvišeni: “A ako im se pokorite onda ste mušrici.”
Šta je od ovoga mali kufr a šta veliki kufr?
Odgovor je da u sudu po onome što Allah nije objavio ima podrobnijeg pojašnjenja, može biti veliki kufr koji ruši iman i millet kao kada bi doneo sud na osnovu zakona, običaja, i tešria koji je oprečan šerijatu. A ako presudi na osnovu prohtjeva i strasti onda je to mali kufr koji je oprečan vadžib imanu (a ne i aslul iman – imanu koji je osnova i bez kojeg nema islama op.prev.) Zbog hadisa: “Ima tri vrste kadija: dvojica u vatri a jedan u džennet…” Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo kadiju koji je džahil i kadija koji sudi iz prohtjeva, a ovo zadnje je dokaz našoj meseli.
A što se tiče tešria – zakonodavstva, koje je oprečno šerijatu to je veliki kufr i u tome nema dodatnog pojašnjenja.
I da li je sud po onome što Allah nije objavio stvar koja izvodi iz vjere ili pak spada u uslove potpunosti imana?
Odgovor je da u sudu po onome što Allah nije objavio ima podrobnijeg pojašnjenja, može biti veliki kufr koji ruši iman i millet kao kada bi doneo sud na osnovu zakona, običaja, i tešria koji je oprečan šerijatu. Ako presudi iz strasti i prohtjeva u određenim pitanjima onda je to mali kufr koji je oprečan vadžib imanu (imanu koji je obaveza).

Šejh Ali ibn Hudajr El-Hudajr
Preveo: Ebu Usama – Idriz Bilibani