[Anonimno]

Islamski stav o vladaru koji sudi po zakonu koji nije od Allaha

Zakoni po kojima se danas sudi u muslimanskim zemljama su strani uvezeni zakoni. Nisu izvedeni iz Kur'ana i Poslanikova sunneta. Radi se o kodeksu normi i propisa koje su postavili ljudi, uglavnom stranci. Allah dž.š. kaže u suri el-Maide: “Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pa ti su nevjernici.” (Maide, 44.)

Poslije konačnog ukidanja hilafeta kao islamskog oblika vladavine, sa scene je povučena primjena islamskog zakona šerijata. Umjesto njega u sve muslimanske zemlje se uvode strani zakoni čiji su autori nevjernici. Tada je stanje muslimana bilo slično onome vremenu kada su prostorima islamskog svijeta harale Tatarske horde. Ibn Kesir nas o tome izvještava u svome tefsiru, u komentaru 50-tog ajeta sure Maide: “Zar da oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (Maide, 50.)

Allah dž.š. upozorava one koji iziđu iz okvira vladavine Njegovih zakona, a u Njegovom zakonu je uputa i svako dobro i zabrana svakoga zla. Allahov zakon ne trpi pluralizam. Allah odbija i potiskuje svaku mogućnost ortaštva sa Njegovim zakonom posebno onim čiji autori su ateisti. Po islamu svaka zakonska odredba mora imati svoj oslonac na temeljima šerijata. Islam ne odobrava način vladavine koji su utemeljili Tatari, u politici vladavine koji su naslijedili od svog vladara Džingis Kana koji je sastavio knjigu ElBasik, koja predstavlja zbirku propisa iz zakona uzetih nešto iz jevrejskih, nesto iz kršćanskih i islamskin izvora. Tu je i dosta odredbi koji je on lično postavio prema svome nahođenju. Tu knjigu je proglasio glavnim zakonikom koji treba slijediti i poštovati. Ona se stavlja iznad Kur'ana i Sunneta Allahova Poslanika. Gledano po islamskim propisima, ko to prihvati i pokori se tome, postaje kjafir/nevjernik, protiv kojeg treba vojevati dok se ne povrati Allahovom propisu i Poslanikovom Sunnetu. Muslimanu je jedino dozvoljeno da se pokorava Allahovoj knjizi Kur'anu i Sunnetu Njegova Poslanika s.a.v.s. / Ibn Kesir 2 tom 67 str./

Što se tiče vladara našeg doba oni su otvorili mnogobrojna vrata kufra, širka i otpadništva od vjere. Time su izašli iz okvira islamskog učenja i to je jasno svakome koji imalo prati njihov životopis. To je posebno očito kroz zakone kojima vladaju u sadašnjem islamskom svijetu. Sve su to uvozni zakoni sa Zapada, a od islama se zadržava samo toliko da se masama mogu zamazati oči.

U knjizi Fetava Kubra (Velike Fetve) od Sejhulislama Ibn Tejmijje navodi se:”Poznato je kao osnovno načelo naše vjere, a o tome postoji i saglasnost svih muslimana (idzmaa), da onaj koji dozvoli slijeđenje i pokoravanje nečem drugom pored islama, kao pokoravanje nekom drugom zakoniku pored šerijata Muhammeda s.a.v.s. da je takav kjafir/nevjernik.”Njihov ateizam je kao ateizam onih koji vjeruju u jedne djelove Božije knjige a druge odbacuju i negiraju. Kao što kaze Allah dž.š. u svojoj knjizi: “Oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i žele da između Allaha i Poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: U neke vjerujemo, a u neke nevjerujemo. I žele da između toga nekakav stav zauzmu. Oni su zbilja pravi nevjernici, a mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.” (EnNisa, 150-151.)