Reply To: Tekfirenje ostavljača namaza?

#15832
Anonimno
Neaktivan

Niko ne može poreći da po pitanju propisa ostavljača namaza postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Mislim da takav stav (da ne postoji razilaženje oko ostavljača namaza) ne zastupa niko od ovdje prisutne braće.

Ono što određena braća žele da ukažu jeste činjenica da nije poznato da su se ashabi, radijellahu anhum, razišli po pitanju kufra ostavljača namaza. Evo u kratkim crtama dokaza kao i govora učenjaka:

– Predaja Džabira, radijallahu anhu, koju bilježi Mervezi [Ta’azimu kadris-salati, 2/877-892], i Lalikai [Šerhu usuli I'tikadi ehlis-sunne, 4/892, 1537, 1538] od Mudžahida da je upitao Džabira: “Šta je kod vas za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razdvajalo kufr od imana?” Pa je rekao: “Namaz!” Sened hadisa je dobar.

Pogledaj kako je Džabir, radijellahu anhu, upitan: “Šta je kod vas”… dakle kod ashaba…” razdvajalo kufr od imana”. Vidimo kako Džabir, radijellahu anhu ovaj stav, da namaz dijeli kufr od imana pripisuje ashabima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

– Ibn Ebi-Šejbe [El-Iman 34, 103]; Mervezi [Ta’azimu kadris-salati 2/892, 923 sve do 929] prenosi se da je rekao (Omer, radijallahu anhu): “Nema udjela u islamu onome ko ostavi namaz”. Lanac predaje je vjerodostojan do Omera, radijallahu anhu.

U svojoj knjizi “Es-salatu ve hukmu tarikuha” (“Namaz i propis onoga ko ga ostavlja”), Ibnul-Kajjim je ovo svrstao u koncenzus ashaba kada je riječ o kufru ostavljača namaza, rekavši o Omeru: “Ovo je izgovorio u prisustvu ashaba i oni mu to nisu negirali. Slično ovome smo spomenuli i od Muaza b. Džebela, Abdur-Rahmana b. Aufa i Ebu-Hurejre, i ne zna se da im je i jedan ashab oprečan u tome”.

– Abdullah b. Šekik, plemeniti tabi’in, koji je sreo velike ashabe kaže: “Ashabi nisu smatrali ostavljanje nijednog djela kufrom, osim namaza”. Predaju bilježe Tirmizi (5/14, 2622) Mervezi [Ta’azimu kadris-salati 2/904, 948]; lanac predaje je vjerodostojan. Predaju su vjerodostojnom ocijenili: Hakim, Nevevi i Albani, rahimehumullah.

Abdullah ibn Šekik je tabi'in sreo je oko trideset ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, on stav o kufru ostavljača pripisuje najmanje tridesetorici ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dok s druge strane nemamo govor ni jednog ashaba da ostavljanje namaza nije kufr. Stoga imam Ševkani kaže [Nejlul-evtar 1/372]: “Očigledno je iz njegovoga izraza (Abdullaha b. Šekika) da je oko ovih riječi koncenzus ashaba jer njegove riječi: “Ashabi Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem” upućuju na spomen veće grupe ljudi koja je ujedinjena na jednom stavu.”

– I kaže Ibn-Nasr el-Mervezi [Ta’azimu kadris-salati, 2/925]: “Spomenuli smo predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje govore o kufru onoga ko ostavlja namaz i njegovom izlasku iz vjere te dozvoljenosti borbe protiv onoga koji se sustegne od njegova obavljanja. Od ashaba, radijallahu anhum, se prenosi isto tako i nije nam prenešeno od nijednog od njih nešto što je oprečno tome”.

– Šejh Usejmin kaže [Pitanja putem telefona od strane uprave daveta u Kataru]: “Došli su dokazi iz Kur’ana, sunneta, zdravog rezoniranja i koncenzusa ashaba kojeg prenosi više učenjaka da je ostavljač namaza nevjernik: bit će vječito u Vatri, i ne spada pod Allahovu volju – mešiet (u oprostu)”

Na kraju kažemo: Ako neko kaže: “Neki od učenjaka su zauzeli oprečan stav kada je riječ o kufru ostavljača namaza”, kažemo: “Tačno je, ali se njihova oprečnost ne prihvata nakon koncenzusa ashaba, a njima tražimo opravdanja. Jer ulema smatra da ukoliko postoji govor jednog ashaba u određenoj meseli da je njegov govor dokaz ukoliko mu nije oprečan niko od ashaba. Pa kakav je tek onda slučaj sa meselom u kojoj jedan ashab pripisuje govor svim ashabima u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Zatim, nakon toga, jedan od tabi’ina prenosi njihov koncenzus, i nalazimo govor više od 15 ashaba koji to kažu, a kojima se ne zna oprečno mišljenje.”

Očigledno je da do učenjāka koji su zauzeli oprečno mišljenje nije stigao koncenzus ashaba kada je riječ o kufru ostavljača namaza, ili pak taj koncenzus kod njih nije bio vjerodostojan. Jer kada bi do njih dopro koncenzus, ne bi mogli biti oprečni njemu.

Veliki broj braće koji zastupaju stav da ostavljač namaza nije kafir zastupaju na osnovu taklida, tj propis su zasnovali na osnovu govora određenog učenjaka a ne osnovu šerijatskih dokaza. Takvima kažemo: Ako taklidite učenjake koji kažu da ostavljač namaza nije kafir zar nije milion puta preče da taklidite ashabe Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.