[Anonimno]

U Fetvi u vezi dogadaja 11. septembra, poznati učenjak šejh Hamud bin ‘Ukla ‘eš-Šu'ajbi, odgovorio je na mnoga pitanja, tako da smatram da ova fetva treba da stavi tačku na ovu raspravu.

Pitanje:

Poštovani šejh, bilo je mnogo govora o onome što se desilo u Americi, jedni su to podržavali a drugi su osudivali. Šta je ispravan stav od ova dva i kakav je vaš pogled? Nadamo se da cete pojasniti do u detalje.

Odgovor:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ih slijede na tom putu do Dana Sudnjeg.

Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, trebamo znati da kakve god odluke Amerika kao neislamska zemlja donosi, bez obzira radilo se o ratu ili ne, sve te odluke se donose putem glasanja, bilo kroz vladu ili parlament, glasanjem poslanika, a koji su opet izabrani od strane americkog naroda.
Na osnovu toga, svaki Amerikanac koji je glasao za rat je – kao i svaki njihov vojnik, ili u najmanju ruku pomagac, podržavalac, kao što cemo pojasniti kasnije.

Treba se takoder znati da je konacna odredba o odnosima izmedu muslimana i kafira sadržana u Knjizi Uzvišenog Allaha i sunetu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ne u politici i licnim interesima. A u Kur'anu je ovo do u tancine pojašnjeno, jer je to veoma važno i u sebi može sadržati veliku opasnost.

Kada se vratimo na Kur'an, vidjecemo da tu nije ostavljena ni jedna sumnja niti ikakva “siva zona” po tom pitanju.

I sve druge razne stvari koje govore o pitanju odnosa muslimana i kafira sadrze u sebi dvije stvari: el-vela’ (ljubav prema vjernicima) i el-bera’ (mržnju prema nevjernicima), a to potvrduje tvrdnju da su el-vela’ i el-bera’ dva važna stuba u islamskom šeri'atu, tema na koju su mnogi ‘alimi, prošli i sadašnji, dali svoja mišljenja.

Uzvišeni Allah upucuje upozorenje onima koji vole kafire, koji ih uzimaju na svoju stranu i pomažu:

”O vjernici, ne uzimajte sebi za zaštitnike Jevreje i kršcane, oni su sami sebi zaštitinci. A njihov je i onaj medu vama koji ih za zaštitnike uzme! Allah uistinu nece ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu cine.”

I kaže Uzvišeni Allah:

”O vjernici, ne uzimajte Moje i vaše neprijatelje za prisne prijatelje, iskazujuci im otvorenu ljubav…”
I rekao je Uzvišeni Allah o neophodnosti odricanja od kafira:

”Zaista vi imate divan primjer u Ibrahimu, i onima sa njim, kad su rekli svome narodu: ‘Mi se odricemo vas, i onoga što vi obožavate mimo Allaha. Mi vas se odricemo i neprijateljstvo ce ostati izmedu nas i vas zauvijek, sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!’. ”
I kaže Uzvišeni Allah:

”Necete nikad naci narod koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da iskazuje prijateljstvo onima koji se Allahu i Njegovom Poslaniku suprotstavljaju, pa makar to bili njihovi roditelji, sinovi, braca, rodaci …”

Kaže Uzvišeni Allah:

”Reci: ‘Ako su vam roditelji vaši, djeca vaša i braca vaša, žene vaše i rodbina vaša, i ljetina vaša koju skupljate, i trgovina za koju se bojite da nece imati uspjeha, i kuce vaše u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha i Njegovog Poslanika, i borbe na putu Njegovom – onda pricekajte dok Allah ne donese Svoju odluku.’ A Allah nece na pravi put uputiti fasike (griješnike).”
Ovi ajeti, kao i desetine drugih ajeta su jasan govor o obaveznosti i neophodnosti suprotstavljanja kafirima i mržnji prema njima, kao i o odricanju od njih. I ja ne vjerujem da ijedna osoba sa imalo znanja može biti neupoznata sa ovim.

Zbog toga, treba znati da je Amerika kafirska država koja je potpuno protiv islama i muslimana.
Svakako, ona je dostigla vrhunac u svojoj aroganciji time što je otvoreno napala brojne muslimanske zemlje, kao što su: Sudan, ‘Irak, Afganistan, Filipini, Libija i druge zemlje, gdje Amerika zajedno sa silama kufra: Britanijom, Rusijom i drugima, radi na ubijanju i iskorjenjivanju muslimana.

Isto tako, Amerika protjeruje Palestince iz njihovih domova i brani bracu svinja i majmuna i cvrsto stoji iza lopovske cionisticke države Židova, ispunjavajuci sve njihove potrebe – u hrani, oružju i obuci.

Pa kako onda, nakon svega ovog, da se Amerika ne smatra neprijateljskom državom, koja je u ratu sa muslimanima?

Ali, zbog toga što su oni na vrhuncu svoje tiranije i arogancije, i zbog toga što su vidjeli kolaps Sovjetskog Saveza na rukama muslimana Afganistana, oni su pomislili da su oni jedina super-sila, iznad koje nema više sile.

Na njihovu žalost, zaboravili su da je Allah, Uzvišeni i Mocni, jaci od njih i da ih može uništiti.
S druge strane, veoma je žalosno vidjeti mnogu ”ulemu”, koja daje prednost emocijama i milosti, a zaboravlja ili nije upoznata sa tim šta kafirska država Amerika cini: ubija, razara vecinu muslimanskih zemalja, ne pokazujuci ni malo milosti.

Zato ja sebe smatram obaveznim da odgovorim na lažne tvrdnje i nerazumijevanje odredene ”uleme”, koja pokušava da podrži svoje stavove.

Prva greška:

Jedna od stvari koje sam cuo od njih jeste:
”Mi imamo ugovor sa Amerikom i zato je važno da ga poštujemo.”

Moj odgovor na to je:

1) Osoba koja ovo kaže je vec zakljucila da su muslimani ti koji su pocinili neki kriminalini cin, a sve do danas nisu donijeti nikakvi validni dokazi protiv muslimana. Zato se u tom slucaju ne može ni reci da su muslimani prekršili neki “ugovor”. Naravno, naše izražavanje mržnje prema kafirima i naše odricanje od njih nema ništa sa kršenjem ugovora. To je samo nešto što je Uzvišeni Allah nama propisao u svojoj Knjizi.

2) Sve i da prihvatimo tvrdnju da su postojali neki ugovori izmedu muslimana i Amerike, zašto onda Amerika nije ispunila svoj dio ugovora? Zašto ne zaustavi svoju agresiju protiv muslimana? Zar nije jedan od uslova ugovora da se sve strane obavezuju i kad god ne ispune svoje obaveze – ugovor se prekida?

Uzvišeni Allah kaže:

”A ako prekrše svoja obecanja, nakon što su ih preuzeli i ako napadnu vašu vjeru, onda se borite protiv voda kufra, jer oni ne zaslužuju nikakav ugovor…”

Druga greška:

Neki kažu:
”Medu žrtvama je bilo nedužnih civila.”

Ima više odgovora na ovo:

1) Prenosi se od Sa'ba ibn Džesame:
”Prošao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kraj mene kod mjesta zvanog el-Ebva ili Vadan, pa je upitan da li je dozvoljeno napasti mušricke vojnike po noci kad je velika mogucnost da se u mraku ubiju žene i djeca, na što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovorio:
”Oni (njihove žene i djeca) su od njih (mušrika).”

Ovaj hadis pokazuje da ubijanje žena, djece i svih onih, cije je ubijanje zabranjeno dok su izdvojeni – postaje dozvoljeno kada su izmiješani sa borcima i dozvoljeno je nikoga ne birati i razdvajati.

Ovo zbog toga jer su upitali Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o nocnom napadu i u kojem slucaju nije moguce vršiti izbor i razlikovati borca od ne-borca, pa im je to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio jer:
”Stvari mogu biti dozvoljene kad se dese na jedan nacin, a zabranjene kad se dese na drugi.”

2) Muslimanski emiri su uvjek koristili katapulte kad su se borili sa kafirima, a znamo da je katapult vrsta oružja koja ruši sve pred sobom zbog svoje težine, i svi znamo da katapult ne pravi razliku izmedu boraca i drugih.

Ibn Kudame, rahimehullah, kaže:
”Dozvoljeno je koristiti katapult, jer ga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koristio protiv stanovnika Ta'ifa, a ‘Amr ibn ‘As je to isto uradio sa stanovnicima Aleksandrije.”

A Ibn Kasim kaže:
”Dozvoljava se koristenje katapulta protiv kafira, pa cak i ako su žene, djeca i starci i monasi medju njima i da ginu nenamjerno, jer “nikajah” – slabljenje neprijatelja je dozvoljeno prema idžma'u ucenjaka.”

Ibn Rušd kaže:
”Nikajah je dozvoljena prema idžma'u, i prema svim vrstama mušrika.”

Ovdje bi htjeli da postavimo jedno pitanje onima koji koriste rijec “terorizam” u vezi onog sto se desilo u Americi, i želim njihov odgovor, a pitanje glasi:

”Kada je Amerika napala fabriku lijekova u Sudanu, koristeci avione i rakete, rušeci fabriku i ubijajuci u njoj svakog ko se našao – kako se to nazvalo? Zar nije i to trebalo nazvati terorizam? Zašto je samo napad na dvije zgrade terorizam, a ono u Sudanu – nije?”

Ja ne vidim nikakvu razliku izmedu ovo dvoje, osim što su radnici u toj fabrici bili muslimani, a oni tamo – kafiri. Pa, je li to razlika zbog koje je ono u Americi terorizam, a ovo ne? A istovremeno niko ne komentariše šta se desilo u Sudanu, niti to osuduje. Isto tako ono što se desilo u Libiji i oslobadanju od “gladovanja”. A gladovanje ‘Iraka i svakodnevno bombardovanje, sankcije i napadi na Afganistan i sve druge stvari, sve to nije terorizam?

I postavlja se pitanje ko su i šta onda znaci: “nedužni civili”? Takvi se djele na tri grupe:

Prvi su oni koji niti se bore, niti podržavaju njihovu zemlju; ni imecima, ni životima svojim, niti mišljenjem svojim. Takve nije dozvoljeno ubijati, pod uslovom da se takvi mogu razlikovati od ostalih, ali ako su izmješani sa ostalim i nemoguce ih je razdvojiti od ostalih, onda ih je dozvoljeno ubijati, baš kao i žene, djecu, starce, bolesnike, nemocne ljude i zabludjele monahe.

Ibn Kudame kaže:
”Dozvoljeno je ubijati žene i djecu u nocnim napadima, kao i u srušenim gradevinama i rovovima, sve dok nijjet nije njihovo ubijanje kao posebne grupe. I dozvoljeno je ubijati neprijateljske životinje, kao sredstvo oslabljivanja kafira. Medju ucenjacima nema razlike u mišljenju po ovome pitanju.”

On takoder kaže:
”Dozvoljeno je napasti neprijatelja nocu.”
Ahmed ibn Hanbel kaže:
”Nema grijeha u nocnim napadima. Pa, zar nisu Rimljani napadnuti nocu?”

I kaže:
”Nije nam poznat niko ko nije odobravao nocne napade.”

Drugi su oni koji možda nisu aktivno ucestvovali u borbi protiv muslimana, ali su pomagali tu borbu na neki nacin, imecima ili mišljenjem. Takvi se ne mogu nazvati nedužnim, vec se oni smatraju borcima i dijelom snage kafirske vojske.

Ibn ’AbdulBerr kaže u djelu ”El-Istizkar”:
”Nema razlike medu ucenjacima da je dozvoljeno ubijanje svakoga ko se bori od žena i starih, kao i dijeteta koje je u stanju da se bori.”

Isto tako Ibn Kudame prenosi:
”… idžma’ o ubijanju žena, djece i staraca, ukoliko podržavaju svoju vojsku.”

Ibn ‘AbdulBerr kaže:
”Ulema je složna na cinjenici da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ubio Dureida na dan Hunejna, jer je imao iskustvo u ratu i neprijatelj ga je pitao za savjete. Tako, prema ucenjacima se dozvoljava ubijanje staraca ukoliko oni to zaslužuju…”

A imam Nevevi (u komentaru Muslima pod poglavljem o džihadu) kaže da je idžma’:
”…da starci medu kafirima treba da se ubiju ukoliko imaju ratno znanje (iskustvo).”
Ibn Kasim tvrdi u djelu ”Al-Hašijje” da:
”Idžma’ je da je propis koji se odnosi na onog koji je strateg – isti kao i propis borca u džihadu.”

Ovaj idžma’ se prenosi od Ibn Tejmijje.

Isto tako, on prenosi od Ibn Tejmijje da:
”…oni koji pomažu grupu, njihovi pomagaci se smatraju djelom njih.”

Treci su oni koji mogu biti muslimani i njih nije dozvoljeno ubijati kad su ponaosob. Ali, ako su izmješani sa kafirima, onda ih je dozvoljeno ubijati, jer je ovaj slucaj poznat pod imenom ”meseletut-tatar”. (Kad su kafiri držali muslimane kao živi štit)

Ono što mnogi ponavljaju o ”nedužnim civilima” nije ništa drugo do posljedica zapadnog utjecaja do te mjere da mnogi i nesvjesno ponavljaju rijeci kafirske propagande, a što je u direktnoj suprotnosti sa šeri'atom.

Isto tako, ne smijemo zaboraviti da je muslimanima dozvoljeno postupati sa kafirima na isti nacin na koji postupaju sa muslimanima. A tu je takoder odgovor onima koji govore o nekim ”nedužnim civilima”.

Od rijeci Uzvišenog Allaha je:

”Zato, kad se svetite – svetite se istom mjerom, kojom vam je ucinjena nepravda.”
I od rijeci Uzvišenog Allaha je:

”…i oni koji se – kad im se zulm nanese – svete, a nagrada za ucinjeno zlo je – zlo jednako tome.”

U vezi govora ucenjaka u vezi osvete Ibn Tejmijje kaže: ”Njihovo pravo je da ubijaju. Tako je njihovo pravo da se osvete istom mjerom, a mogu i da oproste, iako je strpljenje bolje. Ovo je slucaj kada ubijanje ne vodi do nekog uspjeha u džihadu. Ali kad ce klanje voditi do njihovog prihvatanja vjere ili upozoravanja da sljedeci put ne napadaju muslimane, onda je to u ovom slucaju dio preporucenog džihada.”

Ko god kaže da su tamo bili nedužni civili bez obzira na njihove kategorije, mora znati da on optužuje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashabe i one koji ih slijede za ubijanje nedužnih civila. Pa, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je koristio katapult u opsadi Ta'ifa, i to katapult koji ne pravi razliku izmedu boraca i civila. Takoder je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pobio sve one za koje se utvrdilo da su (šeri'atski) punoljetni medu Židovima od Benu Kurejze, a da nije pravio razliku medu njima.

Ibn Hazm, komentarišuci hadis o Benu Kurejzi, kaže da su:
”… muški pripadnici plemena Benu Kurejza postrojeni ispred Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i on je naredio njihovo ubijanje i svih onih koji su dostigli pubertet.”
Rekavši:
”Ovo je opšte pravilo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer on nije izostavio starce, trgovce, zemljoradnike, i ovo se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, preko jedinstvenog idžma'a.”

Ibn Kajjim kaže u djelu ”Zadul-Me'ad”:
”To je dio upute Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da, kad god bi imao ugovor sa nekim narodom, i oni ga prekršili, ili neki od njih prekršili a ostali to podržali i prihvatili, onda bi se Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, borio protiv svih i sve njih tretirao kao prekršioce ugovora. Kao što je to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uradio sa pripadnicima plemena Benu Kurejza, Benu Nadir i Benu Kajnuka’ i kao sto je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupio sa stanovnicima Mekke. Zato, to je sunnet kojim se postupa sa onima koji krše ugovore.”

Isto tako, on kaže:
”Ibn Tejmijje je zastupao mišljenje da se kršcani mašrika ubijaju, nakon sto su podržali neprijatelje protiv muslimana, i pomogli im imecima i oružjem, bez obzira što oni nisu direktno ucestvovali u borbi. On ih je smatrarao prekršiocima ugovora. Isto kao što su Kurejšije uradile u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, time sto su pomogle Benu Bekr bin Vail u savezu protiv Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”

Na kraju:

Svi mi znamo da ce kafiri sa zapada, narocito Amerika, sigurno iskoristiti priliku i to upotrijebiti u svoju korist, te obnoviti svoj zulm nad muslimanima Afganistana, Palestine, Cecenije i drugim zemljama. I oni ce sigurno pokušati da iskorijene džihad i mudžahide, ali nece u tome uspjeti. A sve ce to biti u ime borbe protiv terorizma, i nastavljace da se bore protiv naše brace u islamu, Talibana – jedinoj naciji koja je dala zaštitu mudžahidima, i pomagala ih u vrijeme kad su ih se svi odricali, Talibana, koji se nikad nisu poklonili kafirima.

Zato je dužnost pomoci tu islamsku naciju Afganistan, naciju džihada cime god možemo jer je Uzvišeni Allah rekao:

”Vjernici i vjernice su pomagaci jedni drugih.”
Kao i:

”Pomozite jedni drugima u dobrocinstvu i bogobojaznosti.”

Zato je dužnost pomoci ih imecima, životima, rijecju, savjetom i medijima, braneci njihovu cast i ugled, i kroz dove Allahu da uništi njihove neprijatelje, a da njih Uzvišeni Allah ucvrsti. A kao što smo rekli, dužnost svakog muslimana je da pomogne Talibane, kao što je to i dužnost vlada susjednih zemalja.

A neka znaju oni koji odbijaju pomoci Talibane i koji daju svoju zemlju kafirima da odatle napadaju muslimane – da je to djelo prijateljstva i pomaganja kafira, na koje nas je upozorio Uzvišeni Allah kada je rekao:

”O vjernici, ne uzimajte Moje i vaše neprijatelje za prijatelje ukazujuci im ljubav.”

Zaista ce ovo uci u istoriju – ta izdaja muslimanskih zemalja svoje brace, i ostace kao loša uspomena na njima i njihovim narodima koja se nikad nece izbrisati.

Isto tako, neka susjedne zemlje Afganistana znaju, ako odbiju pomoci muslimanima i dozvole kafirima da ih kafiri odatle napadaju, da ce sresti kaznu Svemoguceg Allaha u vidu prirodnih nepogoda i drugih nevolja.

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Musliman je brat muslimanu, ne ostavlja ga, niti ga izdaje…”

I kaže Svemoguci Allah u hadisu kudsi:
”Ko god se bori protiv mog prijatelja – objavio sam mu rat.”
I kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Ko god dozvoli da se musliman ponizi, a on mu može pomoci – Allah ce ga poniziti pred svim stvorenjima na Danu Sudnjem.’