AKAIDSKI MEZHEB IZ-e

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 2 months by Anonimno. This post has been viewed 4563 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #15091
    Anonimno
    Neaktivan

    AKAIDSKI MEZHEB i IZ-e I MUSLIMANA U BOSNI

    PITANJE:

    Es Selamu alejkum, imam jedno pitanje koje mi je nejasno, zbog kojeg sam ostao zbunjen nakon što sam pročitao odgovor fetva-i-emina IZ-e u kome on pojašnjava kojeg su mezheba IZBIH-e i sami muslimani u BiH. Ovom prilikom ću prenijeti postavljeno pitanje i odgovor:

    “Pitanje: Selam alejkum! Mene interesuje koja je akida Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Znam da svaki musliman kaže da slijedi pravac Ehlul sunneta vel-džema`ata i da pokušava izbjegavati da se dijeli na sekte i slično, jer znamo da je to zabranjeno u Kur´anu. Isto tako svako nastoji da slijedi praksu Poslanika i njegovih ashaba, jer je Poslanik rekao da je spašena ona grupa koja slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe.

    Ali sada, pošto sam studirao malo više u vezi akide i čitao neke knjige, vidio sam da ima različitih mišljenja u vezi nekih pitanja, pogotovo u vezi nekih ajeta u Kur´anu gdje se spominje „Jed, Vedžh i Ajn”, odnosno ruka, lice i oko Allaha dž.š. Dakle, danas imamo neku skupinu iz Saudijske Arabije koja naziva sve koji ne shvataju neke ajete i hadise kao oni, da su Ešarije, ili Maturidije. I kažu da su oni na zabludi, mada ima nekih koji su prihvatili fetvu nekih učenjaka i rekli da su Ešarije dio Ehlul sunneta vel-džema`ata, ali da imaju neke greške. Isto tako imamo danas neke koji kažu za one koji bukvalno shvataju neke ajete i hadise da su oni od onih koji uspoređuju Allaha, azze ve dželle, sa stvorenjima.

    Mene lično interesuje koji je stav Islamske Zajednice u Bosni u vezi ovoga. Pošto sam čuo od nekih koji slijede saudijske šejhove da su većina sljedbenika hanefijskog mezheba danas Ešarije. Isto tako čuo sam od tih i takvih ljudi da su učenjaci poput Imam Nevevija, Ibn Hajra, Sujutija, Qurtubiija, Bejhaqija i dr. isto tako tako bili Ešarije?
    Odgovor: Esselamu alejkum! Muslimani u Bosni i Hercegovini, organizirani u Islamskoj zajednici, tradicionalno slijede hanefijski mezheb u fikhu i maturidjski mezheb u akaidu. Tako je bilo za vrijeme Osmanske uprave i tako je ostalo i danas. Ima pojedinaca ili manjih grupica koje za sebe smatraju da slijede selefijski pravac, a zapravo se radi o slijeđenju hanbelijskog pravca u fikhu, pa i u akaidskim pitanjima, uglavnom onako kako ih je razumijevao i tumačio od Ibn Tejmije.”
    ODGOVOR:

    We alejkumu selam,

    Hvala i zahvala Uzvišenom Allahu, dželle še’nuhu, Koji sve u mjeri stvori i odredi, Koji mu’mine Pravim putem uputi, a kafirima bolnu kaznu pripremi. Neka su salavat i selam na Njegova odabrana roba i Poslanika, Muhammeda Ibn Abdullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na one koji su se prihvatili Njegove upute, koji se drže Sunneta i na sve sljedbenike do Sudnjega Dana.

    Cijenjeni brate, vaše pitanje je jako važno u svakom vremenu, a posebno u ovom našem vremenu u kome se raširila novotarija, i u kome na svakom koraku nalazimo ljude koji se pozivaju i pripisuju Ehli Sunnetu, odnosno Ehli Sunnetskoj ulemi.

    Odgovor na ovo pitanje biva kroz samu analizu onoga ko se pripisuje nečemu, pa tako svi ljudi koji se recimo pripisuju Ehli Sunnetu, njihova krajna ocjena biva tako što ćemo dotične staviti na vagu Šerijata, odnosno na vagu osnova Ehli Sunneta i onoga što su oni vjerovali, smatrali i kao ibadet upražnjavali (činili), jer je nemoguće da se desi da neko ko se poziva na nekoga i njemu pripisuje u isto vrijeme radi i čini djela koja nisu radili ti kojima se pripisuje, a da ne pričamo o tome kako je nepojmljivo da čini djela suprotna njima i njihovim postupcima.

    Ovom prilikom ne želim da govorim koji su to razlozi koji su doveli da fetva-i-emin odgovori na postavljeno pitanje onako kako je odgovorio, jer smo o tome davno pisali, a na kraju manje više svima je dotična stvar poznata.

    Naprotiv, ja se želim pozabaviti direktnom tematikom koja se proteže kroz pitanje, odnosno da se definiše kojeg je mezheba IZBIH, ko su ustvari Ešarije i Maturidije, i na kraju da li su svi muslimani BIH vjerovanja (ubjeđenja) istog onoga na kome je sama IZBIH i njeni predvodnici.

    – Šta je Islamska zajednica? –

    Ovom prilikom ću prenijeti direktno definiciju i značenje IZ-e, onako kako su je oni sami definisali: “Prema Ustavu Islamske zajednice, koji je donio Sabor Islamske zajednice na svom zasjedanju u Sarajevu 26. 11. 1997. godine, nalazimo sljedeću definiciju: “Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji, sastavni su dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.”

    Prema ovoj definiciji Islamska zajednica je jedinstvena zajednica svih muslimana koji žive u Bosni i Hercegovini, bez obzira na moguću njihovu etničku, naconalnu ili, možda, jezičku različitost. Međutim, kada je riječ o muslimanima koji žive van granica Bosne i Hercegovine, prevnstveno na području Balkana, Islamska zajednica je, prije svega, zajednica Bošnjaka koji žive izvan Bosne i Hercegovine, ali je istodobno ostavljena i mogućnost da bude i Zajednica muslimana drugih etničkih grupacija koje je svojevoljno prihvataju kao svoju.

    Također, mešihati Islamske zajednice u Sandžaku (Srbija), u Hrvatskoj i u Sloveniji, čiji najveći dio članstva sačinjavaju muslimani Bošnjaci i koji predstavljaju najviši nivo vjerskog organiziranja muslimana u tim područjima, imaju organizacione i duhovne veze sa jedinstvenom organizacijom i strukturom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

    Premda je Islamska zajednica sebe definirala kao zajednicu muslimana u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka koji žive izvan zemlje, ipak, ova Zajednica sebe smatra dijelom univerzalne i islamske zajednice muslimana svijeta, Ummeta. Islamska zajednica, također, ima pravo i slobodu da uspostavlja i održava saradnju sa drugim islamskim zajednicama, ustanovama i organizacijama u svijetu. Što se tiče odnosa prema drugim vjerskim zajednica i neislamskim organizacijama Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini odredila se za uspostavljanje saradnje i provođenja zajedničkih aktivnosti sa drugim vjerskim zajednicama i organizacijama na područjima kojima se doprinosi miru, pravdi i dobru među ljudima.” (Pogledati: http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&;view=article&id=48&Itemid=104).

    Dakle, IZ-a je zajednica muslimana koji su se organizovali da se potpomažu u onome što čine i rade, ali samo za one ljude koji je prihvataju kao svoju, što jasno ukazuje da su oni neobavezna zajednica i da svaki čovjek ima pravo na izbor da li da bude njen član ili ne.

    Pogrešno je tumačenje da su oni jedini legitimni (kvalifikovani) organi koji mogu i smiju da tumače Islam u BIH kao što se navodi u citatu: “Islamska zajednica je temeljna, autohtona, autentična i jedina legitimna i legalna vjerska organizacija bosanskih muslimana.”, naprotiv kao što smo prethodno kazali ona je zajednica i organizacija onim muslimanima koji je prihvataju za takvu, no ukoliko bi se pojavila potreba za nekom novom islamskom institucijom na prostorima BIH pa i cijelog Balkana, onda nema nikakve smetnje za tim, čak šta više držvnim Ustavom i zakonom regulisano je da svaka grupa ljudi (200 članova) ukoliko izrazi želju i potrebu za svojim organizovanjem u drugim nekim ustanovama, pa čak i kada bi željeli novu Islamsku zajednicu, shodno ustavu i zakonu oni imaju pravo na to.

    Tako da pozivanje i konstantno ponavljanje fraza da je IZ-a jedina koja ima pravo da tumači vjeru je pogrešno, opasno i može da dovede do kontraefekta baš poput onoga koji se desio u Srbiji (ovdje ne treba niko da tumači da je neko zagovornik onih jadnika u Srbiji i njihovih ideja na način kako su oni to uradili i rade).

    Nadalje, od stvari koje su sporne jesu i neki članovi samog ustava IZBIH iz 1997 godine.

    A od svari koje su ponajviše sporne jeste i činjenica koju je sam fetva-i-emin naveo u odgovoru: “Muslimani u Bosni i Hercegovini, organizirani u Islamskoj zajednici, tradicionalno slijede hanefijski mezheb u fikhu i maturidjski mezheb u akaidu. Tako je bilo za vrijeme Osmanske uprave i tako je ostalo i danas.”

    – ŠTA JE SPORNO U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI?! –

    Dakle, stvari koje su sporne i neprihvatljive jesu sljedeće:

    • slijeđenje maturidijskog akidetskog pravca u Akidi (nastalog u 4. stoljeću po Hidžri), a to nije akida Ehli Sunne Vel Džema'a, na toj akidi nisu bili imami četiri mezheba, niti selef ovog ummeta niti ashabi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

    • sufizam i sufijski tarikati sa svim njihovim devijacijama i novotarijama, a koji su našli dobar oslonac i dobro utočište u okrilju IZ-a, kako na terenu tako i u školama.

    • širkovi (veliki i mali) i novotarije koje se rade na kaburovima i oko kaburova.

    • novotarska dovišta poput Ajvatovice i slično i sve ono što se radi na njima, a od čega je ova uzvišena vjera čista.

    • novotarski ibadeti poput sedmina, četeresnica, mevluda i slično, sa kojima izvorni hanefijski mezheb nema ništa, i mnoge druge stvari.

    Takođe, od stvari koje zabrinjava jeste i činjenica koju je citirao fetva-i-emin: “Tako je bilo za vrijeme Osmanske uprave i tako je ostalo i danas.”, zar je nekada u šeri'atu bilo dokaz ono što su neki prije radili bez da bude to u skladu sa izvorima ove vjere, odnosno tvrdnja da ono što se preuzelo od Osmanlija je bilo, ostalo, i treba da ostane je totalno pogrešna (pa ako smo iskreni i ako dobro sagledamo historijske činjenice, vidjet ćemo da je baš takav način tumačenja vjere i doveo do pada Hilafeta, naprotiv Hilafet je pao kada su se pojavile gore prethodno spomenute stvari od devijacija u Akidi, Sufija, Šija, Širkova, prijateljovanja sa nevjernicima…), čak šta više Osmanlijsku ostavštinu bi najprije trebalo promijeniti, jer je u svojoj osnovi pokvarena i u velikom dijelu suprotna sa šeri'atom i onome na čemu je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

    Dokazivati nečim što je bilo prije (ostavština drugih), je u osnovi poput onoga s čim su mušrici dokazivali svoju “vjeru”, a što se često navodi u kur'anskim ajetima, rekao je Uzvišeni:

    “O Šuajbe” – govorili su oni – “da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si ‘pametan’ i ‘razuman’!” (Prijevod sura Hud, ajeta broj 87).

    Tako, da danas mnogi ljudi svoje postupke opravdavaju riječima: pa to su naši očevi radili, ili to smo uzeli od Osmanlija, ili to je tradicionalni islam koji nam je došao preko Turaka, ovi novi muslimani sve hoće da mijenjaju i ništa im ne valja… – zar ima neke razlike u njihovim riječima i riječima naroda davnašnjih?!

    Potvrda gore navedenom (činjenice i sporne stvari koje smo iznijeli) jeste i sam odgovor fetva-i-emina, odnosno priznanje da je Islamska zajednica u Bosni na akidi maturidija i da su hanefijskog mezheba: “Muslimani u Bosni i Hercegovini, organizirani u Islamskoj zajednici, tradicionalno slijede hanefijski mezheb u fikhu i maturidjski mezheb u akaidu.”

    No, ovdje treba da se nagalse dvije stvari, a to su:

    – IZ-a BIH jeste na akidi maturidija s tim da su još svoju maturidisku akidu pomiješali sa Ešarijskom akidom (koja ništa nije bolja od maturidijske akide).

    – Tvrdnja da IZ-a BIH slijedi hanfeijski mezheb je djelimično tačna, to bi mogli da kažemo samo za neke obrede (kao namaz od Tekbira do Selama), a da su dobar dio hanfijskog mezheba ostavili (ili ga ne poznaju ili im ne odgovora pa su ga ostavili), dok su za uzvrat uzeli nešto što nazivaju “bošnjačka tradicija” ili “autohtoni islam”.

    Nadalje, da bi smo ukazali šta je problem u tome da neko bude sljedbenik Eš'arijske ili pak Maturidijske akide, neophodno je da se pojasni ko su Eš'arije i Maturidije, odnosno kada su nastali i kakvo vjerovanje oni zagovaraju.

    ♦ Ko su Eš'arije i Maturidije?!

    Govoriti o tome da li su Eš'arije i Maturidije Ehli Sunne Vel Džema'a zahtijeva da se ukratko pojasni ko su Ehlu Sunne, a ko Eš'arije i Maturidije.

    Ehlu Sunne Vel Džema'a su svi oni koji su na uputi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u znanju i akidi, na riječi i djelu, u adabima i ahlaku; a to je u stvari selef ovog ummeta, tj. prve generacije i svi oni koji ih slijede u onome na čemu su bili do Sudnjeg Dana. (Pogledati: KO SU EHLI SUNNE VEL DŽEMAT? http://www.et-taqwa.com/index.php/akida/akida-ehli-sunneta/79-ko-su-ehli-sunnet-vel-demat.html; KARAKTERISTIKE EHLI SUNNETA VEL DŽEMATA http://www.et-taqwa.com/index.php/akida/akida-ehli-sunneta/78-karakteristike-ehli-sunneta-vel-demata.html).

    Eš'arije i Maturidije su dvije islamske sekte koje su u potvrđivanju akidetskih uvjerenja slijedile pravac ‘Ilmul-kelama (filozofi i racionalisti).

    S toga je neophodno nešto reći o ‘Ilmul-kelamu i stavu selefa ovog ummeta o njemu.

    ‘Ilmul-kelam ili Kelam, kako ga definišu sami kelamisti, je nauka koja daje moć potvrđivanja akidetskih pitanja navođenjem dokaza i otklanjanjem šubhi. U stvari, ‘Ilmul-kelam je novotarski pravac izučavanja akidetskih pitanja koji ovaj ummet nije poznavao sve do vremena halife Me'muna koji je naređivao da se prevode na arapski jezik knjige drugih kultura, vjera i civilzacija, a naročito grčke filozofije.

    Pa su se tako Mu'atezile potpomogle, u svojim raspravama i dijalozima sa nosiocima drugih iskrivljenih vjera, nasljeđem kršćana sa Istoka (Melikanija i Nesturija) koje su poslije pomiješali sa grčkom filozofijom, što je bio novi pristup akidetskim pitanjima koji se zvao ‘Ilmul-kelam ili Kelam.

    Ovaj isti menhedž je kasnije preuzeo i koristio El-Eš'ari u svojim raspravama i odgovorima na Mu'atezile.

    ‘Ilmul-kelam je uveo u islamsku akidu argumente i pitanja sa kojima nije došao ni Kur'an ni Sunnet, poput termina džism, dževher i ‘ard, a o kojima nisu govorili ni ashabi ni tabi'ini. Da je ovo bila akidetska nauka, a ne batil, ne bi mimoišla ashabe i tabi'ine, kako kaže Imam Malik. A uz to, rezultat bavljenja ovom naukom je nedoumica i sumnja u temeljne stvari vjere kao što su to izjavili, nakon tevbe, najveći imami (vođe) Kelama.

    Opći stav selefa ovog ummeta je da je bavljenje ‘Ilmul-kelamom pokuđeno, kako to prenose mnogi učenjaci i o čemu su napisane mnoge knjige. Dok mnogi od njih su zabranjivali ovaj novotarski pristup akidetskim osnovama vjere kao što su bili imami četiri mezhaba.

    Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi ‘alejh, o ‘Ilmul-kelamu odgovorio je: “To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine, jer je ona bidat (novotarija)”. Takođe, Ebu Hanife je proklinjao ‘Amr Ibn ‘Ubejda koji je uveo bidat Kelama. (Savnul-mantik od Sujutija str.30-32.)

    Kaže Imam Malik, rahmetullahi ‘alejh: “Zar kad god nam dođe neko ko se bolje raspravlja (kelamista) da zbog njegove sposobnosti u raspravi ostavimo ono sa čime je došao Džibril Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem?” (Sijeru e'alamin-nubela’, 8/99.)

    A Imam Šafija, rahmetullahi ‘alejh, daje presudu pa kaže: “Moj stav prema onima koji se bave ‘Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: ‘Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. ‘Ilmul-kelamom)’.” (Sijeru e'alamin-nubela’, 10/29.)

    A imam Ahmed, rahmetullahi ‘alejh, nam daje vasijet: “Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet”. (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.)

    Nakon ovoga, postavlja se jedno bezazleno pitanje: Ako su Eš'arije i Maturidije predstavnici ‘Ilmul-kelama, oko čega nema razilaženja, a čuli smo stav selefa (selef je Ehli Sunne Vel Džema'a), o onima koji se bave Kelamom, kako se onda može reći da su Eš'arije i Maturidije od Ehli sunne vel džema'a?

    ♦ Nastanak i razvoj Eš'arija

    Eš'arije su islamska kelamistička sekta čiji osnivač je Ebu-l-Hasen El-Eš'ari koji je rođen u Basri 270. god. po Hidžri, a preselio 324. god. u Bagdadu. Njegov idejni život je prošao kroz tri faze:

    – Prva faza: u kojoj je bio na mezhebu Mu'atezila četrdeset godina.

    – Druga faza: u kojoj se odrekao mezheba Mu'atezila i okrenuo se protiv njih, a zatim uzeo novi menhedž u te'vilu (tumačenju za koje nema dokaza) Allahovih svojstava koja su došla u Kur'anu i Sunnetu.

    Taj novi menhedž je bio slijeđenje puta Abdullaha Ibn Se'ida Ibn Kullaba, tj. prihvatanje samo sedam svojstava i to putem razuma, a ne šeri'atskih tekstova i te'vilenje (tumačenje za koje nema dokaza) svih ostalih svojstava jer ih ljudski razum ne može prihvatiti onakvim kakvi su došli. A ovo je faza na kojoj su Eš'arije.

    – Treća faza: u kojoj se vratio na mezheb selefa u potvrđivanju svih Allahovih svojstava. U ovoj fazi je napisao knjigu “El-Ibane” u kojoj je dao prednost akidi i menhedžu selefa ovog ummeta. Ovu fazu, naravno, negiraju Eš'arije, nakon smrti Ebu-l-Hasena El-Eš'arija, njegov mezheb je doživio mnoštvo promjena, a menhedži (putevi) i idžtihadi (stavovi) imama sljedbenika mezheba su bili međusobno raznoliki.

    Razlog svemu ovome je što sam mezheb od njegovog početka nije bio izgrađen na jasnim akidetskim temeljima i osnovama. Najbitnije promjene koje je doživio ovaj mezheb nakon smrti El-Eš'arija su padanje pod uticaj raznih drugih sekti i uzimanje mnogih akidetskih osnova od istih: pa su tako uzeli od Murdžija i Džehmija stav o imanu, od Mu'atezila i filozofa negiranje većine Allahovih svojstava, iskrivljivanje šeri'atskih tekstova i mnoge druge stvari, a od Džebrija su uzeli stav o Kaderu, ušli su u Tesavvuf itd.

    Na kraju je eš'arijski akidetski mezheb postao mješavina od ‘Ilmul-kelama, nekih stavova Mu'atezila, Murdžija i Džehmija, sufizma i filozofije.

    ♦ Najistaknutiji učenjaci ovog mezheba

    Ebu Bekr El-Bakilani (328-403. h.), jedan od najvećih teoretičara ovog mezheba, on je došao sa premjesama razumskih dokaza za potvrđivanje tevhida kojih nema ni u Kitabu, ni u Sunnetu. Na kraju se vratio na mezheb selefa sa knjigom “Temhidul-evaili”.

    Ebu Ishak Eš-Širazi (393-476. h.), bio je poznat po jačini dokazivanja i sposobnosti raspravljanja. Vezir Nizamu-l-mulk mu je sagradio poznatu Nizamijsku medresu na obali rijeke Tigris.

    Ebu Hamid El-Gazali (450-505. h.), nije išao putem El-Bakilanija, čak se razišao u nekim stavovima i sa El-Eš'arijem, kritikovao je ‘Ilmul-kelam i zabranio da se njime bavi, takođe je dao žestoku kritiku filozofiji. Nakon toga je našao spas u tesavvufu (sufizmu) i smatrao da je to jedini put koji vodi ka spoznaji. Zatim se na kraju života vratio Sunnetu izučavajući Sahih od Buharije.

    Imamu-l-haremejn El-Džuvejni (419-478. h.), tridest godina je branio eš'arijski mezheb poučavajući u Nizamijskoj medresi koju mu je izgradio Nizamu-l-mulk u Nejsaburu. Na kraju svoga života vratio se na mezheb selefa. Kaže u knjizi “En-Nizamije: “Stav sa kojim smo zadovoljni i sa kojim Allahu vjeru ispovijedamo je akida slijeđenja selefa Ummeta, jer je nepobitan argument da je idžma'u (konsenzus) Ummeta dokaz…”.

    El-Fahr Er-Razi (544-606. h.), poznat kao Fahrud-din, on je glavni predstavnik eš'arijskog mezheba u njegovoj zadnjoj razvojnoj fazi, pomiješao je ‘Ilmul-kelam sa filozofijom i on je došao sa univerzalnim pravilom (kaidetu kullijje) sa kojim je dao prednost razumu nad šeri'atskim tekstovima kada dođu u koliziju. Pred kraj života se i on vratio na menhedž selefa.

    Četvorica najistaknutijih učenjaka eš'arijskog akidetskog pravca su ostavili ono na čemu su bili i vratili se pred kraj života na akidu selefa.

    Ako su Eš'arije Ehli Sunne Vel Džema'a, po onima koji to tvrde, postavlja se pitanje zašto su ova četiri najistaknutija učenjaka Eš'arija ostavili ono na čemu su bili i zašto su se vratili akidi selefa, ako je ono na čemu su bili akida Ehli sunneta – odgovor je jasan.

    ♦ Nastank i razvoj Maturidija

    (El-Mevsu'atu El-Mujessere, str.99-103.)

    Maturidije su islamska kelamistička sekta koja se pripisuje Ebu Mensuru Maturidiju. Ova sekta bila je poznata pod ovim imenom, kao i eš'arijska, tek poslije smrti njenog osnivača. Prošla je u svom razvoju kroz nekoliko faza koje se mogu rezimirati u četiri faze:

    – Faza osnivanja: Ova faza je obilježena žestokim raspravama sa Mu'atezilima. Protagonista tih rasprava bio je sam Ebu Mensur Maturidi. Rođen je u mjestu Maturid blizu Semerkanda, s tim da je godina njegovog rođenja nepoznata, a preselio je 332. po Hidžri. Pisci njegove biografije su veoma malo naveli o njegovom životu, djetinjstvu i traženju znanja.

    Učio je hanefijski fikh i kelamistički nauk kod šejha Nasra Ibn Jahje El-Belhija. Ističu njegovu oštroumnost i snagu argumentiranja. Bio je suvremenik Ebu Hasena Eš'arija, iako istorijski nije potvrđeno da su se sreli, dopisivali ili znali jedan za drugog.

    Autor je mnogih djela od kojih su najpoznatije: „Tevilat Ehlis-Sunne“, u kojem je, između ostalog, tumačio ajete koji govore o sifatima Uzvišenog Allaha, gdje je upotrijebio džehmijski te'vil, tj. ostavio je vanjsko značenje ajeta na koje upućuje sam arapski jezik i tumačio značenjem koje su izmislili Džehmije.

    Njegovo najpoznatije djelo u oblasti Ilmul kelama je „Kitabut-tevhid“ u kojem je objelodanio svoja akidetska kelamistička uvjerenja. Skratio je razumijevanje tevhida na tevhid rububije i nešto malo tevhida esmau’ ves-sifat, jer je uzeo menhedž Džehmija u negiranju većine sifata.

    Pripisuje mu se knjiga „Šerhul-fikhil-ekber“, tj. komentar na Ebu Hanifinu knjigu „El-Fikhu El-Ekber“, a ispravno je da je autor te knjige Ebul-Lejs Nasr Ibn Muhammed Es-Semerkandi, kako to potvrđuju Muhammed Ebu Zehre (Tarihul-mezahibil-islamije, str. 175.) i Muhammed Zahid El-Kevseri (u predgovoru knjige El-‘Alim vel-mute'allim).

    Također, autor je mnogih drugih knjiga u kojima odgovara na akidu Mu'atezila i Rafidija (šija).

    – Faza formiranja: U ovoj fazi je od akidetskih uvjerenja Ebu Mensura Maturidija nastala kelamistička sekta koju su širili njegovi učenici i sljedbenici koji su bili hanefijskog mezheba u fikhu. Najistaknutiji predstavnici ove faze su: Ebul-Kasim El-Hakim, ‘Abdul-kerim El-Bezdevi, Ebul-Jusr El-Bezdevi, koji je pojednostavio knjigu Kitabut-Tevhid od Maturidija uz neke dodatke pod naslovom „Usulud-din“, i mnogi drugi.

    – Faza argumentiranog utemeljenja maturidijske akide: Ova faza je karakteristična po mnoštvu pisanja i sakupljanja argumenata, zato ova razvojna faza ima najveću ulogu u naučnom utemeljenju maturidijska akide. Najistaknutiji predstavnik ove faze, a ujedno i najpoznatiji učenjak maturidijske sekte je Ebul-Mu'in En-Nesefi, autor najbitnije i najopsežnije knjige za sljedbenike Maturidija „Tebsiretul-edille“.

    On je kod Maturidija kao što su Bakilani i Gazali kod Eš'arija. Poslije njega se ističe Nedžmuddin Omer En-Nesefi koji je učio kod preko pet stotina učenjaka i napisao oko stotinu djela od kojih je najpoznatije „El-‘Akaidun-Nesefijje“. Ovo djelo, koje je ustvari skraćena verzija knjige „Tebsiretul-edille“, je osnovna knjiga iz koje se uči maturidijska akida.

    – Faza širenja: (od 700g.- do 1300g. po Hidžri). U ovoj fazi se uz pomoć i uticaj pojedinih osmanskih vladara maturidijska akida proširila koliko su bile granice Osmanske držve.Ova faza je karakteristična po pisanju knjiga i komentara istih koje obrađuju maturidijsko-kelamistički akaid.

    Ovdje se posebno istakao El-Kemal Ibnu-l-Hummam, poznati hanefijski pravnik pisac „Fethul-kadira“, koji je maturidijsku akidu sakupio u knjizi „Musajere“ koja se još uvijek izučava na nekim islamskim univerzitetima.

    Nakon govora o razvojnim fazama Maturidija treba dodati da u novije doba na indijskom polukontinentu postoje tri maturidijske škole koje se posebno ističu u pozivanju u maturidijsku akidu predstavljajući je kao akidu Ehli Sunne Vel Džema'a:

    ● Dejubendijska i nedevijska škola – osnovana 1283. po Hidžri, ističe se po bavljenju i izučavanju hadiskih znanosti, s tim da je čisto sufijska, čiji su mnogi pripadnici upali u novotarije oko kaburova.

    ● Berilevijska škola – osnovana 1272. po Hidžri, karakteristična je po ispoljavanju otvorenog širka, pozivanju u činjenje ibadeta kaburovima, žestokom neprijateljstvu prema dejubendijskoj školi pa čak i smatranjem istih nevjernicima, a da ne govorimo o njihovom smatranju Ehli Sunneta da su nevjernici.

    ● Škola Kevseri – osnovana 1296. po Hidžri, koja se sada zove po maturidijskom i sufijskom šejhu Muhammedu Zahidu El-Kevseriju gorljivom zagovorniku hanefijskog mezheba.

    Ova škola je svojstvena po žestokom degradiranju i proklinjanju imama ovog Ummeta, poput Darekutnija, Ibn Huzejme, Osmana Darimija, Ibn Ebi Hatima i ostalih, smatrajući da su antropomorfisti, tj. da Allaha opisuju osobinama Njegovih stvorenja. Te da su akidetske knjige selefa ovog Ummeta poput: „Kitabut-tevhid“ od Ibn Huzejme, „El-Ibane“ od Ibn Bettea, „Eš-Šeri'a“ od El-Adžurija i mnoge druge, da su to idolopokloničke knjige. Također, svojski se zalažu u pozivanju u sufizam, širenju bidata u kojima ima širka i veličanju kabura, a sve to pod plaštom tevessula (približavanja Allahu).

    ♦ Historijski pregled širenja eš'arijske i maturidijske akide u ovom ummetu i razlozi tog širenja

    Muslimani su u općem smislu kao narod i vlast (osim u periodu halife Memuna, Mu'atesima i Vasika koji su bili mu'atezile) bili na akidi selefa sve do pojave, jačanja i širenja kelamističkih sekti Eš'arija i Maturidija.

    Pored ostalih, učenjak Makrizi je u svojoj knjizi „El-Hutat“ (4/192) napravio analizu širenja eš'arijskog akidetskog mezheba među muslimanima, tj. kako, kada i gdje se širila eš'arijska akida od samog njenog nastanka.

    Irak je prva sredina u kojoj se počeo širiti eš'arijski mezheb i to pred kraj četvrtog stoljeća (380. po Hidžri), zatim se počeo širiti u Šamu (današnjoj Palestini i Jordanu).

    Ovo širenje Eš'arija je bilo sporo i postepeno, praćeno kritikom i reagovanjem učenjaka i sprečavanjem i zabranom od namjesnika.

    Tim povodom je napisana akida pregledana i odobrena od učenjaka Ehli Sunneta tog vremena, tzv. “El-Mu'atekad El-kadiri“ koju je abasijski halifa El-Kadir Billahi (vladao 381-422. H.) naredio da se čita u mesdžidama i javnim mjestima 381. god., a zatim je to ponovljeno 460. god., kao odgovor na širenje kelamističkih sekti.

    A osvajač Indije i najveći njen namjesnik, Mahmud Ibn Sebektekin, poznat po širenju Sunneta i gušenju bidata naredio da se na mimberima proklinju zabludjele sekte, a između ostalih i Eš'arije.

    Pravo i istinsko širenje eš'arijskog mezheba se dogodilo sredinom šestog stoljeća u vrijeme vezira Nizamu-l-mulka koji je bio na eš'arijskoj akidi, a čija je riječ bila izvršna u Seldžučkoj državi.

    Njegovim zalaganjem, eš'arijska akida je postala oficijelni akidetski mezheb u državi, koji je nametnut, širen i štićen od države.

    A ono što je uveliko potpomoglo širenju Eš'arija su dvije nizamijske škole u Bagdadu i Nejsaburu koje je otvorio sam vezir, a u kojima su predavali najveći eš'arijski teoretičari: Imamu-l-Haremejn i Gazali.

    Ovo je bilo na Istoku, dok je u zapadnom dijelu muslimanskog svijeta (Endelusu i sjeverozapadnoj Africi) najveću ulogu u širenju eš'arijske akide imao „bezgriješni mehdi“ Muhammed Ibn Tumert (485-524. H.), koji je otputovao u Bagdad i učio eš'arijsku akidu kod Gazalija, zatim se vratio u Endelus i poučavao muslimane toj akidi.

    Nakon njegove smrti naslijedio ga je u širenju eš'arizma osnivač dinastije Muvehhidina ‘Abdu-Mu'min El-Kajsi i snagom sile utjerao muslimane tih krajeva u eš'arijski mezheb i na tom putu prolio krv mnogih koji su se tome suprostavljali. (Et-T'alikatul-mufide, Ahmed el-Misri, str. 16-22.)

    A što se tiče maturidijskog akidetskog pravca, njegovo širenje u ummetu je počelo početkom osmog stoljeća po Hidžri.

    Glavnu ulogu u tome su igrale neke Osmanlije i neki sljedbenici hanefijskog mezheba, pa zbog tih pojedinaca gdje god su Osmanlije vladale i gdje god je bio hanefijski mezheb – tu je došao i maturidijski akidetski pravac.

    Pa tako danas Maturidija ima u predjelima Indije, Kine, Bangladeša, Pakistana, Afganistana, Irana, Iraka, Ruskih republika, Sirije, Turske i Balkana, kao i u predjelima sjevene Afrike.

    Mnogo je razloga koji su pogodovali širenju maturidijske akide, a najvažniji su: to što su sami namjesnici i vladari u većini pokrajina bili tog pravca, osnivanje mnoštva škola maturidijskog akaida, pisanje knjiga o Ilmu-kelamu i komentara na iste, predstavljanje Maturidija (takođe i Eš'arija) pred muslimanskim masama da su Ehli Sunne Vel Džema'a, optuživanje učenjaka Ehli Sunneta i hadisa da su antropomorfisti, pripisivanje ove akide Ebu Hanifi i Šafiji.

    ♦ Razlika između Eš'arija i Maturidija

    (‘Ada'ul-maturidije lil-‘akidetis-selefije, 1/451-501.)

    U suštini nema razlike između akide Eš'arija i akide Maturidija, akidetske osnove jednih su akidetske osnove drugih osim u nekoliko pitanja.

    Naime, učenjaci ova dva mezheba nemaju jednoglasan stav i u nekoliko pitanja su se međusobno razišli, jedni kažu 3, drugi 13, treći 40 i četvrti 50 pitanja. S tim da su svi složni da su to sporedna akidetska pitanja a ne suštinska i temeljna i da je u većini tih pitanja jezičko razilaženje. (Tabekatuš-šafi'ije, Es-Subki, 3/378; Er-Revdatul-behijje, Ebu ‘Uzbe, str.6-64.).

    U sljedećem tekstu je ukratko spomenuto deset pitanja u kojima je među njima stvarno razilaženje:

    Prvo: Da li je dozovljeno, razumski gledano, da Allah kazni onog koji mu je pokoran? Eš'arije to dozvoljavaju, Maturidije zabranjuju, a stav zadnjih je ono na čemu je Ehli Sunne.

    Drugo: Da li obavezu spoznaje Allaha diktira šeri'at ili razum? Kod Eš'arija šeri'at naređuje spoznaju Allaha, a kod Maturidija to diktira razum i kad ne bi bilo šeri'ata. Eš'arije se u ovoj mes'eli slažu sa Ehli Sunne.

    Treće: Maturidije, za razliku od Eš'arija, potvrđuju Allahu atribut (osobinu) TEKVIN, tj. princip prelaska nepostojanja u postojanje, kao osmi atribut od samo sedam atributa koje potvrđuju obe skupine. U suštini je razilaženje među njima jezičko, jer obje skupine negiraju sifate koji govore o Allahovim djelima.

    Četvrto: Da li je dozvoljeno da se čuje Allahov govor? Kod Eš'arija jest, a kod Maturidija nije, iako je u ajetu došlo da je Allah razgovarao sa Musom, ‘alejhisselam. Ovim stavom Maturidije su se razišle sa jasnim Ku'anom, hadisima, Ehli Sunne.

    Peto: Da li je dozvoljeno da Allah zaduži ljude sa onim što nisu u stanju uraditi? Maturidije zabranjuju, i na ovome je Ehli sunne, a Eš'arije dozovljavaju što je batil sa strane šeri'ata i razuma.

    Šesto: Da li su vjerovjesnici bezgriješni, tj. da li su sačuvani od velikih i malih grijeha? Učenjaci ove dvije skupine imaju nejasne i protivrječne stavove po ovom pitanju, dok je Ehli sunne uopćeno na stavu da su poslanici sačuvani od velikih grijeha, a ne od malih.

    Sedmo: Da li je dozvoljen „istisna'“, tj. riječi: ja sam mu'min inšallah? Maturidije zabranjuju, a Eš'arije dozvoljavaju što je tačno.

    Osmo: Da li (Allahova) volja i htijenje zahtijevaju zadovoljstvo i ljubav? Kod Maturidija ne zahtijeva, i to je bliže stavu Ehli Sunne, dok većina Eš'arija smatra da zahtijeva, pa tako ako Allah hoće kufr, On ga i voli i zadovoljan je sa njim. Nema sumnje da je ovo batil.

    Deveto: Da li je ispravan iman (vjerovanje) onome ko ga prihvati slijepim slijeđenjem (taklidom)? Kažu Maturidije da jest, ali je griješan, dok većina Eš'arija smatra da mu iman nije ispravan, s tim da su obje skupine složne da je prvi vadžib razmišljanje o postojanju Allaha. Obje skupine su na pogrešnom, ali Maturidije su bliže istini od Eš'arija po ovom pitanju.

    Deseto: Pitanje kadera odnosno tzv. Kesba. Kod Eš'arija tumačenje kesba vodi u to da je rob primoran tj. nema izbora u svojim djelima, dok Maturidije potvrđuju izbor i kudret, čime su se na kraju složili sa stavom Ehli sunne.

    I nakon što smo izložili ko su Eš'arije i Maturdije, možemo lahko doći do zaključka da je IZ-a BiH u osnovi na mješavini akide Eš'arija i Maturidija (a već smo kazali da Eš'arije i Maturidije nisu od Ehli Sunneta Vel Džemata), no to se ne moće reći za sve muslimane u BiH, jer ima dobra skupina ljudi koji uopšte ne znaju šta je akida i kada bi ih čovjek upitao ko su Maturidije odgovor bi bio da nikada nisu za takvo nešto ni čuli i za sebe kažu da su samo muslimani.

    I druga skupina ljudi, koja sebe pripisuje i naziva imenima Ehlu Sunne ili pak Selefijama je također daleko od zabludjele akide Eš'arija i Maturidija – tako da konstatacija fetva-i-emina da su muslimani u Bosni na maturidiskoj akidi nije tačna i ne može se cijelo stanovništvo BiH svrstati u jedan koš.

    Istina da su vođe (predvodnici) IZ-e ustvari oni koji su maturidije i eš'arije pa i među njima ima velikih razlika od onih koji su Sufije, Derviši, Šije, Ihvanci… što se jasno može vidjeti kada se analiziraju oni koji su na vodećim funkcijama u samoj IZ-i.

    I na kraju, neophodno je da se pojasne neke stvari koje se vežu za citirano pitanje osobe koja je postavila dotično pitanje fetva-i-eminu, kao i drugi dio njegovog odgovora, odnosno riječi: “Dakle, danas imamo neku skupinu iz Saudijske Arabije koja naziva sve koji ne shvataju neke ajete i hadise kao oni, da su Ešarije, ili Maturidije. I kažu da su oni na zabludi, mada ima nekih koji su prihvatili fetvu nekih učenjaka i rekli da su Ešarije dio Ehlul sunneta vel-džema`ata ali da imaju neke greške. Isto tako imamo danas neke koji kažu za one koji bukvalno shvataju neke ajete i hadise da su oni od onih koji uspoređuju Allaha, azze ve dželle, sa stvorenjima.”

    Više puta sam naglasio koliko su određeni ljudi zadojeni mržnjom spram kolijevke islama, pa se tako pitam da li ta mržnja postoji recimo kod kršćana prema Rimu, ili je to samo vezano za muslimane koji ne mogu da prihvate bilo šta što dolazi sa prosotora Saudijske Arabije, pa čak do te mjere da bi neki volili da pripišu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sebi i da nije od arapa, a niti sa prostora Saudijske Arabije.

    Za svakog čestitog muslimana stvar biva jasna, da se Allahova vjera ne veže za prostor određeni, odnosno da ljudi neki imaju više prava na vjeru – ne naprotiv u islamu je bitan dokaz, pa svako onaj ko ima validan šeri'atski dokaz on se treba slušati i slijediti, svejedno bio on Saudijac, Egipćanin, Pakistanac, Rus, Amerikanac…, a to što je Allah dao da ulema sa prostora Saudijske Arabije bude od onih koji će da čuvaju vjeru, to je Allahov Kader (odredba), a nisu oni sami, ima i uleme na drugim mjestima koji čuvaju i vode brigu o šeri'atu, no problem današnjih neistomišljenika i neprijatelja Islama jeste da napadnu Saudijce i ulemu iz Saudijske Arabije s ciljem da kod ljudi naprave ružnu sliku o koljevci islama, a nakon toga kada to postignu, smatraju i znaju da je ostali dio ummeta odmah lakše poljuljat, pa zašto im pomažete o muslimani???

    Takođe, da je pogrešan navedeni citat govori nam i činjenica da je mnogo uleme koji nisu bili sa prostora Saudijske Arabije, a govorili su istinu po pitanju akide Eš'arija i Maturidija, poput Ibn Tejmije, Ibn Kajjima, i drugih – ta jesu li i oni Saudijci ili pak Vehabije?

    ♦ Kako shvatiti ispravno ove stvari?

    Odgovor biva u dva Kur'anska ajeta u kojima Allah, azze ve dželle, kaže: ” Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja sura Ali-Imran, ajet broj 31).

    Dakle, svako onaj koji kaže da je od Ehli Sunneta i da se pripisuje slijeđenju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba treba da se stavi na tas slijeđenja i prihvatanja Sunneta, pa koliko vidimo pri njemu da ima Sunneta i da ga praktikuje toliko kažemo za njega da je na istini i da je od onih kojima se pripisuje – kada ovo shvatimo lahko ćemo dobiti računicu da su Eš'arije i Maturdije jako daleko od Sunneta i prakse ashaba, radijjallahu anhum, a takođe i sama IZ-a u BiH.

    I drugi ajet koji takođe pomaže da se shvati ko je gdje, i u koju skupinu se svrstava jesu riječi Allaha, azze ve dželle: “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.” (Prijevod značenja sura An-Nisaa, ajet broj 80).

    Tako, da svaki onaj koji je uzeo za vjeru ‘Ilmu-l-Kelam ne može u isto vrijeme da bude pokoran Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svaki onaj koji je uzeo za dokaz “bošnjačku lijepu tradiciju”, “tradicionalni Islam” ili pak “autohtoni islam” ne može u isto vrijeme da bude pokoran Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a nepokornost Poslaniku je ustvari nepokornost Allahu, azze ve džele.

    Ovom prilikom upitao bih fetva-i-emina, šta je problem u tome da recimo neko slijedi Hanbelijski mezheb, je li to neki mezheb bolji od drugoga?

    A ispravan stav po pitanju slijeđenja mezheba jeste da čovjeku nije vadžib (obaveza) da slijedi određeni mezheb, tako ako su neki ljudi uzeli za drugi mezheb imaju na to pravo, dok je bolje da pitaju (učene i povjerljive ljude) i slijede dokaz bez da se fanatično pripisuju određenim mezhebima.

    I još jedno jako bitno pitanje, šta fali nekom ko slijedi stavove Ibn Tejmije, rahmetullahi alejhi? Zar to nije učenjak kojem je cijeli ummet posvjedočio imamet i znanje? I zar dotični učenjak nije u zatvoru preselio čuvajući Allahovu vjeru i granice?!

    Molim Allaha, azze ve dželle, da nas poduči vjeri, da nam istinu pokaže istinom i da je slijedimo, a da nam zabludu pokaže zabludom kako bi se je klonili. AMIN

    A Allah najbolje zna!
    Odgovorio: Safet Suljić, student šeri'atskog prava u Rijadu

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.