Bitka na Jermuku

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 10 years, 3 months by Anonimno. This post has been viewed 1588 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #8894
    Anonimno
    Neaktivan

    Bitka na Jermuku

    Halid stize na Jermuk(2) na kome su danima vodjene borbe bez pobjednika.Muslimanska vojska je jos uvijek bila podijeljena na cetiri vojske.Halid je prvog dana obavio namaz sa svojim vojnicima i primjeti da je muslimanska vojska podijeljena,a neprijateljska jedinstvena.okupi muslimane,zahvali Allahu,pa im rece:

    -Ovo je jedan od Allahovih dana i u njemu ne treba biti nikakvog ponosa i sile.Ocistite svoj dzihad i pokazite Allahu vasa djela.Nemojte se boriti protiv neprijatelja razjedinjeni i u grupe podijeljeni,jer to nije dozvoljeno i tako ne smije biti!Kad bi halifa znao da se vi borite podijeljeni u cetiri grupe protiv vojske koja je jedinstvena,on vam to ne bi odobrio,nitit bi time bio zadovoljan.Razmislite sta je bolje ,jer bi to bioo i Ebu Bekrov izbor,kad bi on bio ovdje.Ebu Bekr nas ne bi postavio za vojskovodje da nije bio potpuno siguran da cemo jedni prema drugima biti razumni.On bi vas u ovakvim uslovima ucinio jednom vojskom.Stanje u kojem se vi nalazite mucno je i tesko muslimanima.Shvatam da se dunjaluk umijesao izmedju vas.Bojte se Allaha,jer je svaki od vas poslat kao emir u grad do kojeg cemo dioci tek nakon ove bitke.Neka komandovanje vojskom bude naizmjenicno.Ovi su se za boj spremili,pa kao ih danas vratimo u njihove rovove,stalno cemo ih tjerati nazad.Ako ih pobijedimo,bit ce stalni gubitnici,jer je ovo najveca vojska koju imaju.Medjutim,ako oni poraze nas,necemo se od tog poraza vise nikada oporaviti!Prihvatite zajednicku komandu,neka neko od vas bude komandant danas,sutra ce biti drugi,i tako redom.

    -Prihvatamo-rekose.

    -Onda mi dozvolite da vam ja danas budem komandant.

    Trideset sest muslimanskih jedinica
    Tako se svi slozise da im tog dana komandant bude Halid b.Velid,radijallahu anhu.Halid jos jednom pokaza o kakvom vojnom strategu je rijec.Naredi okupljanje svih muslimanskih vojnika na jednom mjestu,zatim ih podijeli u trideset sest jedinica,svaka od tih jedinica brojala je po hiljadu vojnika.Ebu Ubejdu je postavio za komandanta sredine,Amra b. Asa i Surahbila b.Hasenea na desno krilo,a Jezida b.Ebi Sufjana na lijevo krilo.Medju komandantima tih jedinica bili su Ka`ka b. Amr,Ijad b.Gunm koji je stigao iz Iraka,Hasim b.Utbe b.Ebi Vekkas,Suhejl b. Amr el-Amirij,Ikrime b.Ebi Dzehl,Abdurahman b.Halid b.Velid,Habib b.Mesleme b. Malik es-Sehrij,Safvan b.Umejje,Seid b.Halid b.As,Abdullah b.Kajs,Zubejr b. Avvam,Dirar b.Esved i drugi.Veliki broj najistaknutijih ashaba ucestvovalo je u ovoj velikoj bici na Jermuku koja je bila,brojcano gledano nepravedna.Sto osam hiljada muslimana stajalo je ispred dvije stotine cetrdeset hiljada krscana.U bici na Jermuku ucestvovalo je vise od Hiljadu ashaba Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi we sellem.Medju njima je bilo stotinu ashaba koji su ucestvovali u velikoj Bici na Bedru,bici koja je rastavila istinu od neistine.Ovaj podatak nam jasno ukazuje na znacaj i velicinu ove bitke.

    Ebu Sufjan b.Harb je bodrio vojsku govoreci:

    ”Allah,Allah!Vi ste predstavnici Arapa i pomagaci Islama, a oni su predstavnici Bizantijaca i pomagaci mnogobostva(sirka).Gospodaru nas,ovo je jedan od Tvojih dana.Gospodaru nas,spusti Svoju pobjedu na Svoje robove.”

    Ebu Ubejde umjesto Halida b.Velida

    I poce bitka!Konjanici su progovnili druge konjanike.Tokom te velike bitke desio se jedan veliki dogadjaj.Stiglo je pojacanje iz Medine i pismo Halidu b.Velidu od Omera b.Hattaba,radijallahu anhu,u kome ga obavjestava da je Ebu Bekr es-Siddik umro i da je Omer b. Hattab novi halifa muslimana.U pismu je bila jasna naredba o smjeni Halida i psotavljanju Ebu Ubejde za njegovog Nasljednika.Halid se nalazio usred bitke i nije bilo vremena za promjene u vojnom vrhu muslimanske vojske.

    Upitan o sadrzaju pisma ,rece:
    -Sve je u redu,dolazi nam pojacanje,insaAllah.

    Nastavljenja je borba sve do vecernjih sati.Tek tada Halid obavijesti Ebu Ubejdu o sadrzaju pisma.Pokornost emiru kod prvih muslimana bila je potpuna,ukoliko se nije radilo o nepokornosti prema Allahu.Ovaj veliki vojskovodja,strateg,isukana Allahova sablja-Halid b. Velid,bez ijedne rijeciodstupio je sa mjesta glavnog komandanta i prepustio ga Ebu Ubejdi Amiru b. Dzerrahu.Da li ste culi da se tako nesto dogodilo u cijeloj ljudskoj historiji.Vosjkovodja na vrhuncu slave,u zamahu osvajanja,bez ijeden izgubljene i usred odlucujuce bitke,odstupi s pozicije komandanta uz potpuno razumjevanje i prihvatanje halifine odluke o vlastitoj smjeni.Takvi su bili prvi muslimani jer se nisu borili za licni prestiz,nego su u svakom svom pokretu tezili Allahovom zadovoljstvu.Halidovo odstupanje sa polozaja je model pokornosti,odvaznosti,zrtve i pozrtvovanosti.Neka je Allahova mislost na Ebu Sulejmana Halida b. Velida,isukanu Allahovu sablju i tog velikog uzora.

    Ebu Ubejde narednog dana preuze komndovanje vojskom,a za komandanta konjice za desnom krilu imenovao je Halida b. Velida.U sredinu postavi Seida b. Zejda,Ka`kaa b.Amra i Ikrimu b. Ebi Dzehla.Na lijevo krilo postavi Jezida b.Ebi Sufjana i Kajsa b.Hurejru.

    Kad je Halid vidio kako buízantisjki svestenici citaju svojim vojnicima Bibliju i podsticu ih na borbu,ode do Ebu Ubejde i rece mu:

    -Dosao sam da ti nesto predlozim.

    -Reci ono sto ti Allah zapovjeda,slusam te i pokoravam ti se.

    Jeste li culi da je jedan vojskovodja na takav nacin razgovarao svojnikom.Ebu Ubejde je znao da je Halid veci strateg od njega.

    -Na ovaj narod se mora napasti napadom kojem nece moci odoljeti.Vidim da si razdvojio konjicu na dva dijela.A ja strahujem za nase desno i lijevo krilo.Postavi konjicu iza vojnika na desnom i lijevom krilu,pusti pjesadiju da prva napadne,pa kad neprijateljski vojnici posustaju,tek tada naredi napad konjice.

    -Divno je to sto si predlozio.

    Savjeti i oporuke

    Borba se nastavi narednog dana.Muslimani su bodrili jedni druge da izdrze.Ebu Ubejde se obrati svojim vojnicima rijecima:

    -Allahovi robovi! Pomozite Allaha,On ce vas pomoci i ucvrstiti vas! O muslimani,strpljivi budite,jer strpljivost je spas od nevjerstva,zadovolöjstvo Gospodara i ibavljenje od sramote.Ne napustajte svoja mjesta,ni koraka ne krecite prema njima i prvi ne pocinjite borbu.Ispruzite koplja,zastititte se stitovima,drzite se sutnje i samo u sebi spominjite Allaha,sve dok vam drukcije ne naredim,insaAllah.

    Zabranio im je da govore i naredio da samo Uzvisenog Allaha zikr cine.Zamislite vojsku ciji svaki vojnik samo Allaha spominje!

    Istupi velikan medju ashabima,Muaz b. Dzebel(3),Ensarija iz plemena Hazredz i obrati im se rijecima:

    -O hafizi Kur`ana! O vi koji poducavate druge Kur`anu i koji cuvate Uputu i Istinu!Allahovu milost necete postici,niti cete uci u Njegov Dzennet sa zeljama;niti ce Allahov oprost biti dat ikom drugom osim iskrenima.Zar niste culi Allahove rijeci:

    ”Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On želi, i da ce im sigurno strah bezbjednošcu zamijeniti; oni ce se samo Meni klanjati, i nece druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grešnici.”(En-Nur,55)

    …Stidite se svoga Gospodara da vas vidi kako bjezite s bojnog polja,jer vi drugog utocista nemate kod Njega,niti imate drugog dostojanstva,osim kod Njega.

    Amr b.As, jedan od komandanata,takodjer se obrati vojnicima slijedecim rijecima:

    -O muslimani! Spustite svoje poglede,cucnite na koljena i ispruzite koplja.Kad vas napadnu,zadrzite ih,pa kad posustaju,poput lavova uzvratite.Tako mi Onoga Koji je zadovoljan iskrenoscu i Koji zbog nje nagradjuje,a Koji je nezadovoljan s lazima i Koji zbog nje kaznjava,cuo sam da ce muslimani osvajati Sam,njivu po njivu,dvorac po dvorac.Neka vas ne obeshrabri njihova brojnost,jer ako budete iskreni poletjet cete visoko poput ptica.
    Ebu Sufjan,radijallahu anhu,savjetnik vojske,istupi pred vojsku rijecima:

    -O muslimani! Vi ste Arapi,nalazite se u zemlji nearapa,daleko od svojih porodica,halife i drugih muslimana.Porazili ste i porobili mnoge neprijatelje.Tako mi Allaha,samo vasa iskrenost i strpljivost moze vas spasiti od ovog neprijatelja i pribliziti vas Allahovom zadovoljstvu.To je Allahova zakonitost na ovom svijetu.Iza vas je prostranstvo,izmedju vas i halife su pustinje i doline,niko od vas nema se gdje utvrditi i skloniti,osim u strpljivosti i nadajuci se onome sto mu je Allah obecao.Utvrdite se vasim sabljama!Medjusobno se pomazite i neka vam one budu zidine.O sljedbenici islama!Pred vama je ono sto vidite.Ispred vas je Allahov Poslanik i Dzennet,a iza vas je sejtan i vatra.

    Muslimanski komandanti su licili na svoju vojsku

    Govornici i vaizi su se smjenjivali jedni za drugim.Ebu Ubejde naredi sastanak vojskovodja.Dogovorise se da zajednicki posjete Tezaruka,glavnog komandanta bizantijske vojske na Jermuku.Dodjose u njegov sator koji je bio sav u svili.On im ponudi da sjednu,ali oni to ne prihvatise,dovoreci kako oni ne sjede na svili.
    Bizantijci su bili iznenadjeni,dosli su im muslimanski zapovjednici koji bi trebalo da,kao i oni zive u potpunom izobilju.muslimanske vojskovodje zeljele su pokazati svojim neprijateljima kako se komanduje vojskom i da se oni razlikujuod onih komnadanata koji uzivaju dok drugi vojnici krvare i ginu za njihove ideale i drustvene polozaje.Muslimanski komandanti su licili na svoju vojsku.Dozvolise ima da sjednu na mjesto koje su oni odabrali,a odabrali su zemlju.

    Ashabi predlozise Allahovim neprijateljima da izaberu izmedju prihvatanja islama,placanja dzizje ili rata.Bizantijska komanda prihvatila je jedino rat.

    -Ko su ovi-upitali su jedni druge-trideset sest ceta prijeti dvije stotine i cetrdeset hiljada vojnika!

    Sve je bilo spremno za pocetak bitke.

    Halid i Mehan

    Nepsoredno pred pocetak bitke glavni komandant bizantijske vojske Mehan(inace cuveni bizantisjki vojskovodja Baanes) zatrazi da se sretne s Halidom.Tako se sretose dvojica vojskovodja izmedju dvije za rat postrojene vojske.Obratimo paznju na ovaj dijalog!Mehan rece:

    -Sta je ovo?! Mi smo culi da ste vi izasli izvan granica vase zemlje zato sto ste gladni i sirotinja.Evo,dat cemo svakom vasem borcu po deset zlatnih dinara,odjecu,hranu,a vi se vratite svojim kucama.Slijedece godine,poslat cemo vam isto toliko.Nema potrebe da se ovdje borimo!

    -Mehane,nismo mi napustili nasu zemlju zbog toga sto ti spominjes!Mi smo narod koji pije krv,a receno nam je da nema ukusnije krvi od biznatijske.Dosli smo napiti se te krvi!

    Mehan se prepade takvog odgovora i pobjeze.Halidove rijeci se brzinom vjetra pronijese bizantijskom vojskom.Mehan rece svojim komandantima:

    -Boga mi je istina ono sto pricaju o Arapima! Oni stvarno piju krv!

    Pogledajmo koliko jedna rijec ponosnog muslimana moze unijeti pometnje u redove neprijatelja.

    Halid naredi Ikrimi b. Ebu Dehlu i Ka`kau b. Amru da napdanu.Tako je pocela ova velika bitka,pocetkom mjeseca redzepa trinaeste godine po Hidzri.

    Lijevo bizantijsko krilo napade desno krilo muslimanske vojske.Prd njim(krilom) je bio Muaz b.Dzebel koji je vikao:

    -Gospodaru nas,ucini im noge nestabilnim,srca uplasenim,a na nas spusti smiraj!Daj nam da se cvrsto drzimo Tebe,omili nam susret s Tobom i ucini nas zadovoljnim s Tvojom odredbom(sudbinom).

    Bizantijski vojskovodja usred bitke prelazi na islam

    Jedan od bizantijskih vojksovodja po imenu Dzurdzel zatrazi razgovor s Halidom.Halid dodje i srete se sa njim izmedju dvije postrojene vojske.Bili su tako blizu jedan drugome,da su se njuske njihovih konja dodirivale.Dzurdzel mu rece:

    -Halide,reci mi ,ali iskreno,jer slobodan covjek ne laze!Nemoj me varati,jer posten covjek ne vara!Da li je Allah spustio vasem poslaniku sablju s neba koju je on tebi dao i s kojom pokoris svakog na koga je dignes?

    -Ne,nije.

    -Pa zasto si,onda prozvan Isukana Allahova sablja.

    -Allah,dz.s.,nam je poslao Poslanika,sallallahu alejhi we sellem,mi mu u pocetku nismo povjerovali i borili smo se protiv njega.Neki su kasnije povjerovali u njegovo poslanstvo i bili mu bliski,a neki nisu.Ja sam bio jedan od onih koji su ga u laz ugonili i od njeg bili daleko.Zatim je Allah uputio nasa srca i mi smo ga slijedili.Potom je dosla bitka na Mu`ti,kad mi je Poslanik,sallallahu alejhi we sellem,rekao:”Ti si jedna od Allahovih sablji koje je Allah spustio na mnogobosce.”Nakon toga je u dovi zamolio Allaha da me ucini pobjednikom.Tako sam prozvan Isukana Allahova sablja.(4)Ja sam najljuci neprijatelj mnogoboscima.

    -Halid e,cemu vi to pozivate?

    -Pozivamo ljude da posvjedoce da nema drugog bozanstva osim Allaha i da je Mhammed Njegov rob i Poslanik.Pozivamo da se vjeruje u ono sto je objavljeno.

    -Sta ce biti sa onima koji se ne odazovu vasem pozivu?

    -Platit ce dzizju i mi mu garantujemo mir.

    -A ako je ne plati?

    -Objavit cemo mu rat,borit cemo se protiv njega.

    -A sta ce biti sa onim koji vam se odazove i danas prihvati vasu vjeru?

    -Postat ce jedan od nas,svi smo pred serijatom jednaki,bilo da se radi o nasim prvacima,bogatasima ili siromasima.

    -Ko danas pristupi vama,imat ce kod Allaha nagradu kao i vi?

    -Hoce,i vise od toga.

    -Kako ce biti ravnopravan sa vama u onome u cemu ste ga pretekli?

    – Mi smo ovu vjeru prihvatili od naseg Poslanika,sallallahu alejhi we sellem,dali smo mu prisegu na vjernost dok je bio ziv i medju nama.Dolazila mu je objava sa neba,prenosio nam je Kur`an,pokazivao nam nadnaravnost(mudzizu) svoga poslanstva.Vidjeli smo da je istina sve sto nam je rekao.Medjutim,vi niste vidjeli nista od toga,niti ste culi nevjerovatne stvari i argumente.Pa ko od vas prihvati ovu vjeru,a nije ga ni vidio ni cuo,bolji je od nas.(5)

    -Boga mi,istinu si mi rekao i nisi me prevario.

    -Tako mi Allaha,sve sam ti istinu rekao,a Allah je garant da je tako.

    Nakon ovog razgovora,Dzurdzel je uradio nesto veoma neobicno.Okrenuo je stit i presao na Halidovu stranu.

    -Poduci me islamu-rece mu.

    Halid ga odvede u svoj sator,dade mu da se okupa,abdesti I klanja dva rekata.

    Trojica zednih ranjenika

    Nakon tog dogadjaja Bizantijci napadose muslimane i pomjerise ih s njihovih polozxaja.Kad ej Ikrime vidio da muslimanima prijeti poraz,rece:

    -Borio sam se protiv Poslanika,sallallahu alejhi we sellem,nekoliko puta i nisam bjezao,pa zar danas od vas da bjezim!

    Zatim povika:

    -Ko obecava da ce se boriti do smrti?

    Obeca mu Dzerir b.Ezver,Haris b.Hisam i drugih cetiri stoptine muslimana.Zatim napadose ,a bitka se vodila oko Halidovog satora.Muslimani su uz teske napore uspjeli odbiti ovaj napad.Bilo je mnogo ranjenih ashaba.Medju njima koji su zadobili smrtonosne rane bili su Dirar b. Ezver,Haris b,Hisam,Ikrime b.Ebi Dzehl.Za ovu trojicu ranjenika koji su bespomocno cekali smrt veze se jedna cudna zgoda.Jedna od njih doda vode,i rece da se napije.Kad se taj htjede napiti,zacu glas drugog kako stenje.

    -Odnesi ovu vodu mom bratu-rece.

    -Napij se prvo ti,pa cu je onda odnijeti njemu.

    -Odnesi ovu vodu mom bratu!

    Ode do drugog ,kad zacu stenjanje treceg ranjenog borca.

    -Odnesi ovu vodu mom bratu-rece.

    Vodonosa ode do treceg I nadje ga mrtvog.Vrati se onom prvom,ali je I on vec preselio na onaj svijet.Ode do treceg,ali je I on vec bio preselio mrtav.Da li ste culi za slicno davanje prednosti drugom nad samim sobom.

    Stotinu neustrasivih konjanika

    Potom Halid napade sa konjicom lijevo krilo bizantijske vojske.Napad je bio nezaustavljiv za bizantijske vojnike I tom prilikom zivot izgubi sest hiljada bizantijskih vojnika.U tom napadu sa Halidom je bilo svega stotinu konjanika. Bizantijce uplasi ovaj napad,te pocese bjezati s bojnog polja.nekome se moze ucini nestvarnim da stotinu konjanika ubije sest hiljada,ali ti vojnici su bjezali,a Halidova konjica ih je sustizala.U tom napadu poginuo je Dzurdzel,rahimehullah,nakon sto je zarad Allaha klanjao samo dva rekata.Kolika li se samo Allahova milost srucila na ovog covjeka u zadnjim trenucima njegovog zivota?

    Toga dana muslimani su bog zestine borbe klanjali podne I ikindiju-namaz isaretom.Borba je nastavljena I nocu,te su muslimani klanjali aksam I jaciju-namaz spojeno I u zadnjoj trecini noci.Muslimanskom vojskom je komandovao Ebu Ubejde,ali svaki pokret te vojske bio je vodjen Halidovim uputama.

    Seid b. Musejjib prenosi predaju od svoga oca koji mu je pricao:

    ”Na Jermuku su utihnuli glasovi. Iznenada smo zaculi glas koji je ispunio bojno polje:`Pripadnici islama,izdrzite! Cvrsto,cvrsto! Okrenuli smo se i ugledali Ebu Sufjana pod zastavom svog sina.”`
    Postoje predaje da je Herakle, nakon sto mu se vratila porazena vojska,upitao svoje vojskovodje:

    -Tesko vama !Pricajte mi o tom narodu koji se borio protiv vas.

    Zar oni nisu ljudska bica poput vas?

    -Naravno da jesu.

    -Da li ih je bilo vise nego vas?

    -Naprotiv,nas je bilo nekoliko puta vis eod njih.

    -Pa kako ste onda porazeni?Kako vas je mali broj mogao poraziti?

    -Zelis li znati zasto su nas porazili?Zato sto se nocu u namazu klanjaju Allahu,a danju poste.Zato sto ispunjavaju dato obecanje,naredjuju dobro a zabranjuju zlo i zato sto se medjusobno u dobru takmice.Zbog toga sto se mi opijamo,cinimo blud,krsimo obecanja,cinimo harame i zulum,sirimo mrznju i ne tezimo Bozijem zadovoljstvu.Eto,zato smo porazeni-rece mu jedan od staraca.

    -Tacno je tako-potvrdi Herakle.

    Historija je zabiljazila da je jedan bizantijski namjesnik odabrao sebi za obavjestajca jednog Arapa iz plemena Kuda`a,te mu jednom prilikom rece:
    -Pomijesaj se s tim narodom i sa njim provedi jedan dan i jednu noc.Potom mi ispricaj kako su ih proveli.

    Spijun ode i neometano zajedno sa muslimanima provede dan i noc.Vrati se ,a namjesnik ga upita:

    -Kakve mi vijesti donosis.

    Obratimo paznju na taj precizni opis njihovog stanja,kako bismo bolje razumjeli na osnovu cega su oni pobjedjivali,a zbog cega smo mi porazeni.Ova kazivanja koja u ovoj knjizi navoidmo nisu za zabavu,ona su za pouku;da znamo kako smo poletjeli za dunjalukom,pa ga izgubili.Da znamo kakvu su muslimani imali civilizaciju i kako su se nametnuli kao vodje covjecanstva,a danas su postali puki poslusnici i konzumenti drugih civilizacija.

    -nocu su poboznjaci,a danju konjanici.Kad bi sin njihovog kralja ukrao,i njemu bi ruku odsjekli,a ako bi blud ucinio,kamenovali bi ga.Medju njima se sudi po pravdi.

    -Ako je istina to sto kazes,unutrasnjost zemlje mi je bolja od njegove povrsine.Molim Boga da se nikada ne sretnem s tim ljudima i da oni mene ne sretnu-rece namjesnik.

    Takvi su bili ashabi,Allah sa njima bio zadovoljan.

    Hrabrost Zubejra b. Avvama

    Dogadjaj koji plijeni paznju u ovoj bici vezan je Poslanikovog,sallallahu alejhi we sellem,ashaba Zubejra b.Avvama,radijallahu anhu.I njega su ubrajali u borce koji vrijede koliko hiljadu drugih boraca.Takvim ga je smatrao Omer,radijallahu anhu.Kasnije ,kada je Amr b.As trazio od halife Omera,radijallahu anhu pojacanje u ljudstvu,Omer mu posla cetvoricu ashaba od kojih je svaki vrijedio kao hiljdau drugih boraca.Jedna od njih bio je Zebejr b.Avvam.Kad se pasplamsala bitka na Jermuku,okupise se najpoznatiji muslimanski junaci i predlozise Zubejru da, uz njihovu podrsku,zestoko napadne neprijatelja.
    -Necete izdrzatii ostati cvrsti-rece im Zubejr-bojim se da cu ja napasti,a vi se vratiti i samog me ostaviti.

    -Necemo se vratiti-rekose.

    Okupise se i pripremise.Ljudi su gledali te hrabre dobrovoljce koji kao da prkose smrti na Allahovom putu,koji se ne predaju ljudima i koji se zbog Allaha ni na cije prijekore ne obaziru.´Bizantijski vojnici su u cudu gledali kako malobrojna skupina od najvise cetrdeset musliamna napada dvije stotine cetrdeset hiljada vojnika.Uprkos zadobijenim ranama,ovi hrabri junaci su se probijali kroz neprijateljske redove.Na kraju su se morali zaustaviti,osim Zubejra koji je uz Halida bio najkompletniji borac.Njih dvojica su bili jedninstveni konjanici po tome sto su u isto vrijeme objema rukama jednako dobro koristili sablje.Da li st6e culi za nkonjanika koji se bori sa dvije sablje u rukama dok nogama konja usmjerava u zeljenom pravcu!Zubejrova majka,Safija bint Abdulmuttllib Poslanikova,sallallahu alejhi we sellem,tetka,ostavljala ga je u mracnom mjestu kad je imao svega pet godina.Mali Zubejr od straha je plakao i mnogi su joj to zamjerali.

    -Ucim ga da se nicega ne boji-govorila bi im ona.

    Takav je bio neustrasiv.Razmislimo o nevjerovatnoj hrabrosti u koju bismo tesko povjerovali da nije spomenuta u Buharijevom Sahihu.Jedna osoba,Zubejr b.Avvam,sam se bori protiv bizantijske vojske.Bizantijci su napadali na njega,ali se on ne samo branio,nego i napadao na sve strane.Buhari biljezi da se Zubejr borio sa Bizantijcima sve dok nije prosao kroz njihove redove na drugu stranu.Kadkav je to bio borac! Jedna konjanik probije vojsku od dvije stotine i cetrdeset hiljada vojnika!Bizantijski zapovjednici su bili ozlojedjeni sramotom koju im je nanio.Zubejr se istim putem vratio na drugu stranu.Moral Bizantijaca je bio ozbiljno ugrozen!Oni u svoj slilini bijesa napadose kao jedan i pomjerise muslimane sa njihovih polozaja.Muslimani nisu ocekivali takav napad bizantijskih vojnika neposredno poslije sramote kojoj su bili izlozeni.Dio vojske kojom je komandovao Surahbil b. Hasene se poce povlaciti.Ebu Ubejde ih pozva na strpljivost,upozoravajuci ih na onosvjetsku kaznu za bjezanje sa bojnog polja .Porazena je i strana kojom je komandovao Amr b.As,radijallahu anhu.U tom napadu ubijen je Ikrime b.Ebi Dzehl,radijallahu anhu,sin faraona ovog ummeta,Ebu Dzehla.Neka je hvaljen Allah Koji zivo izvodi iz mrtvog.Od najveceg neprijatelja islama i najzesceg Poslanikovog,sallallahu alejhi we sellem,neprijatelja pojavio se sin Ikrime,koji ce komandovati mnogim bitkama kako bi zastava islama ostala visoko podignuta.Ista ona zastava koju je njegov otac nastojao oboriti i pogaziti.U tom napadu poginuo je Haris b.Hisam,Amr b.Ikrime,Seleme b.Hisam,Amr b.Seid i drugi velikani medju ashabima.Neprijateljski vojnici su stigli do zena koje su se nalazile iza muslimanskih boraca.I one se pocese boriti i bodriti muslimanske borce da izdrze i odbiju ovaj napad.

    Briljantnost Halidove strategije

    Halid povede muslimansku konjicu i udje izmedju neprijateljske konjice i pjesadije.Tadasnja taktika ratovanja je nalagal da prvo pada konjica,a da im pjesadija osigurava odstupnicu i stiti ledja.Halid je uspio odvojiti bizantijsku konjicu od ostatka vojske i napade ih s ledja.Bizantijska konjica nije ocekivala takav napad,jer je iza njih trebalo da bude njihova pjesadija.Porazena bizantijska konjica se dade u bijeg,a Halid naredi vojnicima da im omoguce prolaz kroz muslimanske redove.To je znacilo spas za neprijateljske konjanike,ali i olaksanje borbe za muslimane.Muslimani su zatim napali pjesadiju.Halid se ovom prilikom posluzi jos jednom varkom,Naredi muslimanskim vojnicima da oslobode jedan dio prostora da bi neprijateljska pjesadija vidjela svoju konjicu kako bjezi i ostavlja ih bez zastite.

    Bizantija se nije spasila od poraza ni vezanjem vojnika u lance

    Bizantijski vojnici su se borili za dunjaluk.Zato su ih vezali u lance u skupinama od po deset boraca,kako ne bi mogli pobjeci sa bojnog polja.U tim lancima poginu ogroman broj bizantisjkih vojnika.jednostavno,prezivjeli nisu mogli pobjeci i vuci sa sobom poginule.
    Bizantija je dozivjela tezak poraz.Mnogi muslimani su ostali bez ociju u ovoj bici.Jedan od njih je bio Ebu Sufjan,koji je na Hunejnu izgubio jedno,a na Jermuku drugo oko.Ostatak zivota proveo je slijep.Oko su izgubili licnio cuvar Polsanika sallallahu alejhi we sellem,Mugire b.Su’be,radijallahu anhu,Es’as b. Kajs,Amr b.Ma’dikerib i mnogi drugi.
    Ovo je bio pocetak povlacenja bizantije iz Sama i pocetak nezaustavljivih islamskih osvajanja Fahla,Damaska i drugih samskih gradova.
    Bitka na Jermuku bila je prekretnica za prihvatanje islama od strane blagoslovljenog naroda u Samu.Iz Sama ce kasnije krenuti muslimanska vojska koja ce osvojiti Egipat,cijelu Sjevernu Afriku,Tursku i Sitocnu Evropu.
    Najveca bitka koju su muslimani vodili u Samu bila je Bitka na Jermuku.Ona nas podsjeca na slavu muslimana koja se moze vratiti onda kada se nadje nova generacija koja ce istinskim imanom povjerovati u ovu velicanstvenu vjeru,isto onako kako su u nju vjerovali ti veliki junaci.

    Preuzeto iz knjige” EBU BEKR I OMER radijallahu anhuma” autora Dr.Tarika Suvejdana
    beleska
    (1)Ova bitka se odigrala 636 godine u vrijeme halife Omera,radijallahu anhu.Poslednji vojni pohod za vrijeme Ebu Bekra je bilo opjedanje Damaska koje je zapocelo 21 avgusta 634.,a zavrseno u septembru iste godine.Ebu Bekr,radijallahu anhu,je umro 23 avgusta 534.,dva dana nakon zapocinjanja opsade.Dr.Suvejdan se drzao drugih izvora koji tvrde da je Damask osvojen citavu godinu kasnije.
    (2)Rijeka i istovremeno ravnica neposredno pored Golanske visoravni.Odlucujuci boj se desio 20 avgudta 636.godine.Krscani su bili do nogu potuceni.Osim ovog,postoje i druga misljenja muslimanskih historicara u vezi sa datumom kad se odigrala Bitka na Jermuku,ali je vecina njihsaglasna da je to bilo u avgustu mjesecu 636.godine.
    (3)Kad je Poslanik,sallallahu alejhi we sellem,ucinio hidzru,Muazu je bilo dvadeset godina.On ga je pobratimio sa Dzaferom b. ebi Talibom.Prisustvovao je na Akabi i svim vojnim pohodima Poslanika,sallallahu alejhi we sellem.Bio je jedan od najboljihpoznavalaca serijatskog prava.Bio je u Jemenu,poducavajuci njegove stanovnike propisima islama.Ucestvovao je u osvajanju Sama i bio Ebu Ubejdov vojnik.Umro je osamnaeste godine po hidzri.
    (4)Na arapskom se kaze sejfullahi meslul.
    (5)ovo je bio Halidov idztihad,jer su ashabi nesumnjivo najbolja generacija,pa su samim tim bolji i od njih.
    .

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.