BITNO:Pomaganje nevjernika protiv muslimana i prijateljevanje sa njima

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 10 years, 3 months by Anonimno. This post has been viewed 1430 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #7311
    Anonimno
    Neaktivan

    Sljedeći tekst bi trebao dobro naučiti i u praksi primijeniti svaki musliman danas, saznajte i zašto:

    Šejh Abdul-Aziz ibn Baz, rahimehullah, kaže: “Islamski učenjaci su složni da onaj koji pomogne nevjernike: ehlul-kitabije i druge nevjernike, protiv muslimana, bilo kojom vrstom pomoći i na bilo koji način, da je postao nevjernik kao i oni.” (Pogledati: “Fetava Ibn Baz”, 1/269) Šejh Abdur-Rahman er-Radžihi, Allah ga sačuvao, kaže: “Potpomaganje nevjernika i iskazivanje ljubav prema njima predstavlja riddet (otpadništvo) od islama i nevjerstvo, po tekstu Kur'ana. Kaže Uzvišeni Allah: ‘O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike (tj. pomagače) Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici!’, tj. nevjernici su međusobno zaštitnici, ‘…a onaj koji ih za zaštitnike prihvati’, tj. nevjernike, ‘među vama, on je njihov’, tj. onaj koji uzme za zaštitnike nevjernike među vama, o muslimani, pa on je njihov – nevjernik kao i oni.” (Pogledati: “Tebsirul-enam bi šerhi nevakidil-islam”, str. 53)

    U ovome broju nastavljamo sa komentarom kratke poslanice ”Tri osnovna temelja”, šejhul-islama Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao i bio s njim zadovoljan, moleći Allaha, subhanehu ve te'ala, da podari da se okoristimo spomenutim i da znanje stječemo iskreno radi Njega, dželle šanuhu.

    (Napomena: Tekst poslanice, tj. riječi autora razlikuju se od komentara po debelim slovima i zagradama, kao što je u ovom primjeru: [Znaj…]).

    Imam Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaže: [Treće – onome koji se pokori Poslaniku i ispovijeda jednoću Allahu, nije dozvoljeno prijateljstvo (ljubav) sa onim ko se suprotstavlja Allahu i Njegovu Poslaniku pa makar bio i najbliži rod…] Komentar ovoga pasusa naveli smo u prethodnom djelu komentara ove poslanice.

    Dvije vrste ljubavi prema nemuslimanima

    Kaže autor, rahimehullah: […a dokaz su riječi Allaha Uzvišenog: Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su Allahova skupina, a Allahova skupina će sigurno uspjeti. (Prijevod značenja El-Mudžadele, 22.)]

    Komentar: Iskazivanje ljubavi prema nevjernicima spomenuto u kur'ansko-hadiskim tekstovima dijeli se na dvije vrste:

    Prva: ”et-tevelli”, a to je ljubav i naklonost prema širku i njegovim sljedbenicima, potpomaganje i stajanje na stranu nevjernika u borbi protiv muslimana i iskazivanje radosti radi toga. Sve ovo predstavlja veliki kufr (nevjerstvo). Kaže Uzvišeni Allah: “A onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati, on je njihov…” (Prijevod značenja El-Maide, 51) Imam Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullah, komentirajući ovaj ajet, kaže: “Onaj koji ih za zaštitnike uzme i pomogne ih protiv vjernika, takav je sljedbenik njihove vjere…”(Pogledati: “Tefsiru Ibnu Džerir”, 10/400) Imam Ibn Hazm, rahimehullah, kaže: “Ispravno je da je značenje riječi Uzvišenog Allaha ‘…a onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati, on je njihov…’ upravo ono na što u vanjštini upućuju, tj. da je on nevjernik kao i ostali nevjernici. Ovo je istina po pitanju koje se ne razilaze dva muslimana.”(Pogledati: “Muhalla”, 11/138) Imam Kurtubi, rahimehullah, kaže: “Njegove riječi: ‘…a onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati…”, tj. pomogne ih protiv muslimana,”on je njihov”. U ovom ajetu Uzvišeni Allah pojašnjava da je stanje onoga koji to radi isto kao i stanje nevjernika. To za sobom povlači propis o zabrani muslimanu da nasljeđuje imetak murteda (otpadnika)… i ovaj propis, prekid potpomaganja, punovažeći je sve do Sudnjeg dana.” (Pogledati: “Ahkamul-Kur'an”, 6/217) Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: “Uzvišeni Allah presudio je, a niko bolje ne sudi od Njega, da onaj ko uzme kršćane i židove za zaštitnike, pripada njima. ‘…a onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati, on je njihov…'Ako onaj koji ih uzme za potpomagače i zaštitnike, pripada njima, po tekstu Kur'ana, onda se na njega odnosi isti propis kao i na njih.”(Pogledati: “Ahkamu ehli zimme”, 1/195) Šejh Abdur-Rahman es-S'adi, rahimehullah, u komentaru ovog ajeta, kaže: “Potpuni ‘et-tevelli’ bez sumnje za sobom povlači prelazak u njihovu vjeru, dok djelimični ‘et-tevelli’ polahko vodi i poziva u potpuni, zatim se malo-pomalo povećava sve dok rob ne postane jedan od njih.” (Pogledati: “Tejsirul-Kerimir-Rahman”, 1/427) Šejh Abdul-Aziz ibn Baz, rahimehullah, kaže: “Islamski učenjaci su složni da onaj koji pomogne nevjernike: ehlul-kitabije i druge nevjernike, protiv muslimana, bilo kojom vrstom pomoći i na bilo koji način, da je postao nevjernik kao i oni.” (Pogledati: “Fetava Ibn Baz”, 1/269) Šejh Abdur-Rahman er-Radžihi, Allah ga sačuvao, kaže: “Potpomaganje nevjernika i iskazivanje ljubav prema njima predstavlja riddet (otpadništvo) od islama i nevjerstvo, po tekstu Kur'ana. Kaže Uzvišeni Allah: ‘O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike (tj. pomagače) Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici!’, tj. nevjernici su međusobno zaštitnici, ‘…a onaj koji ih za zaštitnike prihvati’, tj. nevjernike, ‘među vama, on je njihov’, tj. onaj koji uzme za zaštitnike nevjernike među vama, o muslimani, pa on je njihov – nevjernik kao i oni.”(Pogledati: “Tebsirul-enam bi šerhi nevakidil-islam”, str. 53) Šejh Sulejman el-Ulvan, Allah ga sačuvao, kaže: “Znaj da se pomaganje nevjernika ogleda u svemu s čime se potpomažu i ojačavaju u borbi protiv muslimana, bilo materijalno ili brojčano.” (Pogledati: “Tibjan šerhu nevakidil-islam”, str. 60) Šejh Abdul-Aziz et-Tarifi, Allah ga sačuvao, kaže: “Nijedan musliman nema nikakvog opravdanja ako uzme nevjernike za zaštitnike i pomaže ih protiv muslimana. Korist (masleha) tevhida je najveća korist koja je potrebna ummetu, a šteta (mefseda) širka je najveća šteta od koje je obaveza sačuvati ummet. Nije dozvoljeno potpomagati nevjernike protiv muslimana radi neke dunjalučke koristi, kao čuvanje imetka, vlasti i pozicije, pa čak i čuvanja vlastitog života, zato što je poznato da je pomaganje nevjernika protiv muslimana nevjerstvo i otpadništvo od vjere.” (Pogledati: “I'alam bi tevdihi nevakidil-islam”, str. 58) Bitno je podsjetiti na razliku između pomaganja nevjernika koji su u ratu protiv muslimana i muslimanskog traženja pomoći od nevjernika u borbi protiv drugih muslimana. Imam Ibn Hazm, rahimehullah, kaže: “Što se tiče onih muslimana koje je strast navela, pa su prihvatili pomoć mušrika u borbi protiv muslimana sa kojima se razilaze ili uzimanju njihovog imetka – ako su oni (muslimani) predvodnici i jači a nevjernici samo u njihovoj pratnji kao ispomoć, takvi su otišli u propast i krajnju granicu nepokornosti, ali zbog

    toga nisu postali nevjernici, zato što ništa u Kur'anu i konsenzusu islamskih učenjaka ne upućuje da je to nevjerstvo. Ako su nevjernici predvodnici i glavni u borbi, onda su time počinili nevjerstvo, kao što smo spomenuli. Ako su iste jačine i niko od dvije skupine nije predvodnik, ne vidim da su time postali nevjernici, a Allah najbolje zna.” (Pogledati: “Muhalla”, 11/200-201)

    Druga: ”el-muvalat”, a to je ljubav i prijateljstvo, što je suprotno mržnji i neprijateljstvu koje je naređeno ispoljavati prema nevjernicima. El-muvalat se ogleda u ljubavi prema nevjernicima radi dunjaluka, a ne radi vjere i za sobom ne povlači potpomaganje. Ovo je veliki grijeh i ne izvodi čovjeka iz vjere. Uzvišeni Allah, obraćajući se vjernicima, kaže: “O vjernici, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte…”(prijevod značenja El-Mumtehine, 1). Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Može se desiti da ih čovjek zavoli radi rodbinske veze ili neke dunjalučke potrebe, čime je počinio grijeh koji mu umanjuje vjerovanje, ali nije postao nevjernik. Slično se desilo plemenitom ashabu Hatibu ibn Ebi Belte'i, radijallahu anhu.” (Pogledati: “Medžmu'ul-fetava Šejhil-islam Ibnu Tejmijje”, 7/523, od Ibn Kasima)

    Razlika između “et-tevella” i “el-muvalata”

    S obzirom na navedene izjave, sasvim je evidentno da postoji razlika između “et-tevella” i “el-muvalata” koja se ogleda u sljedećem: “et-tevelli” je veliki kufr (nevjerstvo) koji izvodi čovjeka iz vjere, dok je “el-muvalat” veliki grijeh koji nije dostigao stepen nevjerstva koje izvodi iz vjere. Nekada se jedan od dva izraza zna koristiti u kontekstu drugog. Šejh Abdullah ibn Abdul-Latif Alu Šejh, rahimehullah, upitan je o razlici između “et-tevella” i “el-muvalata”, pa je odgovorio: ”Et-tevelli je nevjerstvo koje izvodi iz vjere, a primjer toga je odbrana nevjernika i pružanje pomoći imetkom ili tjelesnom snagom ili mišljenjem, dok je el-muvalat jedan od velikih grijeha.” (Pogledati: “Durerus-senijje”, 8/422, i “Tejsirul-vusul bi šerhi selasetil-usul”, str. 41) Islamski učenjaci naveli su mnoge primjere i situacije koje ulaze pod značenje termina “et-tevelli” ili “el-muvalat” koji su zabranjeni i koji ruše čovjekovo vjerovanje ili ga umanjuju, kao naprimjer:

    1.) općenito traženje i prihvatanje pomoći od nevjernika,

    2.) pomaganje nevjernika u borbi protiv muslimana,

    3.) ljubav prema njima,

    4.) naklonost prema nevjernicima i njihovim običajima,

    5.) prijateljevanje,

    6.) pokoravanje,

    7.) poslušnost,

    8.) pridavanje bitnosti njihovim mišljenjima i postupcima,

    9.) traženje savjeta,

    10.) prepuštanje bitnih pozicija među muslimanima nevjernicima,

    11.) uzimanje nevjernika za bliske saradnike i savjetnike,

    12.) ukazivanje počasti nevjernicima,

    13.) povođenje za njihovim strastima,

    14.) dugotrajni boravak među njima na skupovima (osim onoga koji ih poziva u islam),

    15.) oponašanje nevjernika i ukrašavanje njihovim ukrasima,

    16.) hvaljenje nevjernika,

    17.) dozivanje nevjernika plemenitim nazivima kao “gospodin” i sl.,

    18.) boravak u njihovim državama,

    19.) pridavanje pažnje njihovim praznicima,

    20.) iskazivanje počasti njihovim svetinjama,

    21.) međureligijski dijalozi kojima nije cilj ujedinjavanje na riječi tevhida i dr. (Pogledati: “Durerus-senijje”, 8/154, i “Tejsirul-vusul bi šerhi selasetil-usul”, str. 43)

    Poznati alim Sulejman ibn Abdullah Alu Šejh, unuk šejhul-islama Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, rahimehumullah, napisao je veoma poučno djelo na ovu tematiku koje je nazvao “Delailu fi hukmi muvalati ehlil-išrak” – “Dokazi o propisu prijateljevanja sa mušricima”, u kojem je spomenuo preko dvadeset dokaza o zabrani ovog djela. U isto vrijeme svim muslimanima je obaveza da se, općenito, ophode sa nevjernicima na najljepši način, ali bez iskazivanja naklonosti prema njima, ljubavi u srcu i oponašanja u vanjštini. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu” (prijevod značenja El-Mumtehine, 8-9); “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način – osim sa onima među njima koji su nepravedni…” (prijevod značenja El-Ankebut, 46). Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan, hafizehullah, kaže: “Ljudi se po pitanju ljubavi i mržnje prema nevjernicima djele na tri skupine:

    ● Prva skupina su oni koji misle da je obaveza prekinuti sve kontakte sa nevjernicima i da je zabranjeno sa njima sklapati bilo kakve ugovore i dogovore. Ovo u osnovi nije značenje ‘el-muvalata’, ali ovi su neznalice i pretjeruju po pitanju ‘el-vela vel-bera’ zato što je takvo ubjeđenje suprotno onome što je došlo u Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

    ● Druga skupina su oni koji smatraju da je vjerovanje ‘el-vela vel-bera’ (prijateljevanja i odricanja) neutemeljeno u šerijatu i da izaziva probleme čovječanstvu. Kažu da su svi ljudi isti zato što smo svi sinovi Adema, alejhis-selam. Neka svako vjeruje onako kako želi.

    Treća skupina su sljedbenici ehli-sunneta, istine i srednjeg puta između dvije zalutale skupine, koji smatraju da je prijateljevanje i odricanje u ime Allaha obavezno, ali to ne znači da ćemo činiti nepravdu nevjernicima i bespravno ih ubijati. Naprotiv, mi ćemo se držati ugovora sve dok ih oni ne prekrše. Tako nam naređuje naša vjera koja je vjera pravde.” (Pogledati: “Šerhu risale delailu fi hukmi muvalati ehlil-išrak”, str. 21-25, govor šejha je skraćen i prenesen u značenju.)

    Ovo pitanje zahtijeva mnogo više studiranja i podrobnijih pojašnjenja, ali ćemo se zadovoljiti glavnim naznakama koje smo ovdje naveli i koje su dovoljne svakom muslimanu da spozna opasnost ove pojave, a Uzvišeni Allah, dželle dželaluh, upućuje na Pravi put.

    Komentar poslanice “Tri osnovna temelja” (sedmi dio)
    (Izvor: el-asr.com, naslov moj)

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Najnoviji članci

FA: Šta će se desiti ako Putin upotrijebi nuklearno oružje u...

0
Opasnost bi bila najveća ako bi se rat odlučno okrenuo u korist Ukrajine, jer bi se tada Rusi mogli odlučiti na strašni rizik upotrebe taktičkog nuklearnog oružja kako bi izbjegli poraz.
Ramazan

Vrline posta ljeti

Pratite nas na Facebooku

5,458LikesLikes